Tisuću zašto - tisuću ne znam
08.12.2005., četvrtak
Tuti i pavaj
|
Na već pomenutom tulcu diplomirane trojke, na krajnjem zapadu mog istočnog grada, provedoh se dobro. Dobro ko što na tulcu uvijek dobro se provedem ja: JUHUHU- sve je dobro kad se dobro pije!!!! A pilo se, mašala, nije se ilo i eto ti ga na- strukovi su postali tanji, guzice su postale manje, a lica njihova postala su lijepa. Anđeli svuda oko mene- a ja Bog, Vrhovni zapovjednik te Napoleon Bonaparte- ko Cezar kad je stao na lijevu obalu rijeke Rubikon- alea iacta est, sad il nikad mislio sam si ja isto ko i on. I tako je sve lijepo bilo do pola dva- ja napado, a one bježale. Sjećam se stanovite Hivane kojoj sam uspio staviti ruku u zadnji đep, mjereći kobajage dubinu, a vaistinu oblinu. Jedinica mjere skoro je ista, a ona jezičarka siguran sam, nije shvatila. Il nije marila, uglavnom, svelo se na isto- otišla je sa smješkom, ja ostao sa čaškom... I tako čaša za čašom, duvan za duvanom i divan najednom postade nemoguć. Ostala je samo slika, pomalo mutna, al još uvijek slika. Taj vikend se, dobro znam, nije pomicalo vrijeme, nego je neko dobrozajebo- pol 2 je prebacio na pol 6- devojče za šankom me odbija, kaže nema više, gotovo je. Pogledom tražim bilo koga, uključujući i sebe. Dva metra oko mene nikog živog, a dalje se ništa ne vidi. Odlazim na prozor da razmislim šta i kako dalje- u životu, naravno. Tamo opet gledam, a ne vidim. Al čujem- i to nažalost. Čujem kako škripe amortizeri Karolininog auta, a Karolinu volim, ma šta volim, obožavam još od zatvaranja ljeta. Strašno, pomislim, valjda priča sa svojim bivšim dečkom i krenem prema veceu da izbacim nastalu gorčinu.... Iduće šta pamtim je osjećaj Velkog prijateljstva, možda i Najvećeg- WC i brat Hija, on se oko mene nešto trudi. Drži me za nogu i vuče, a ona zapela u čučavcu. Po nama lije voda iz rasturenog kotlića- «ko ga je razjebo, da mu hebem majku??!'??» urlam tražeći krivca. Jedva hvatam zraka jer sa stropa braćo padaju slapovi Niagare. U zadnji tren, pomislim, jer zrak ovolko ne bi držo ni Curavić Kike. Al dobro je, mislim si, sad znam ko je pravi prijatelj- ko je tu kad je frka ... Šandora Petifija je, mjesečina i pol 7. Moj najbolji prijatelj, brat Hija, otključava vrata svoje tople sobe i govori- «ajde brate Hile, osjećaj se ko kotkuće». Ja si mislim ma ima Hija pet soba- «zašto se brate ne razdvojimo, biće više mjesta». «Nemoj Hile, ostani tute, malo ćemo još pričat...»......Šta se onda desilo, ja uistinu ne znam, znam samo da sam se probudio oko 9 u toplom zagrljaju prijatelja Hije, i nakav mamuran priupitah «Hija,jel spavaš?»»Hile- tuti i pavaj... tuti i paavaajjj... ttuuutttii iii ppaaaavvvaaaajjjjj.............................». Hile |
- 21:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||