Tisuću zašto - tisuću ne znam
06.12.2005., utorak
5-3=2
|
Kakva je to viša matematika pitate se drage naše i lijepe čitateljice! Vjerujte nam - čak je i kompliciranije nego što izgleda. Spala knjiga na dva slova, a oba ista - rekao bi cinik u nama, no nema toga u nama. Sjećam se kad smo nas dvojica (Hreno i Hure) osnivali ovaj blog. Uvjerenje da napokon možemo smisleno popuniti radno vrijeme nas je istinski oduševilo. Oduševljenje je teško prikriti, a ako su vam prijatelji promućurni poput Hileta, Hije i Hmudeka - onda to postaje nemoguće. "I mi bi, i mi bi!" vikali su i kumili - a mi, kao i svi romantici, mekih srca pripustismo ove Iškariote da pišu s nama. No - nije minulo niti tri mjeseca - a oni su nas izdali. Nakon što su ovjenčani slavom naših tekstova zabljesnuli u društvu - napustili su nas. I time nas doveli u sumnju - da nisu ovdje, od početka, bili samo zbog vlastitog probitka? Pitali smo ih zadnjih dana: Jel' istina da su žene bolje vani nego u domaji? Je li istina brate Leja da čak i učenje pretpostavljaš blogu? Hmudeče p..ko - čujemo da si se zarekao da ti više niti jedan puž neće pobjeći pa i po cijenu da više niti jedan tekst ne otipkao? Je li istina da planirate Nove godine bez laptopa? Čujemo da je jedan, nećemo ga imenovati - sramota nas u njegovo ime, čak tvrdio jednoj djevojci da nije mislio na nju u tekstu (a zarekli smo se da u našim tekstovima mislimo na SVE djevojke - pogotovo kad se uzbudimo)..... Pitasmo ih, no odgovore ne dobismo, lijepe naše čitateljice i lojalne čitateljke. Nit odgovora, nit plaćeno pivo, nit dovoljno rizli. Nema, nema, nema, nema malih papalina… No, veliko je srce u ove dvojice iza znaka jednakosti. Veće od svijeh drugijeh unutrašnjih organah, izuzev, možda, jetre/džigerice. Oprostit ćemo im jer se slovima služe da namame muhe u svoje vječno prazne mriže. Oprostit ćemo im nijekanja, podvlačenja, oprostit ćemo im sve brojeve telefona uzete na silu, one zaboravljene i one ne nazvane.. Sve grijehe, drugarice naše, oprostit će im legosi njihovi, jer praštanje je vrlina, a mi smo ih puni kao Iran naftnih polja što pun je, i dijelimo ih okolo ko što Irak dijeli naftu za hranu/atomske bombe/kaćuše / VBR-ove..a mi ne tražimo ništa za zamjenu. NIŠTA, dobro ste čule,...jer mi znamo što je prijateljstvo, mi znamo kakve su muke i mucice i koliko treba straže da puževi ostanu u logoru...Mi ZNADEMO kako se studira u tridesetoj, mi znamo da je ženina riječ zakon! I da se protusloviti ne smije ak ti je, da ti je, pimpek na toplom…Mi to sve znademo i razumijemo, drugarice, gospođe i čitateljice naše i pokoja njihova... Zato ih molimo - vrat'te se! Jer sunce tuđeg neba vas ogrijati neće, gorki su tamo zalogaji hljeba gdje samostalno tražiš komadić sreće! Vraćajte se ovdje - tisuć-sunce nek vam sja. Vraćajte se ovdje - tu su virtual-cure iz našeg sna! Ne vašeg, ne njihovog, ne neke treće strane - neg NAŠEG, onak k'o što naša je vila na obalama Trogirskog mora, k'o što su naše nekretnine po metropolama CEE-a, zemlja po Ercegovini i Sinjskoj krajini...NAŠE, razumijete li tu riječ, vi odmetnici i zgubidani..NAAAAAAAAAŠEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Empatik i Hure |
- 15:19 - Komentari (44) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||