Tisuću zašto - tisuću ne znam
08.11.2005., utorak
Dnevničke bilješke s natruhama seksa
|
Neki dan, u svoj muci, pokušah se sjetiti svih svojih komada. Ni uz najbolju volju nije išlo. Mislim da sam trebao kupiti neku bilježnicu i u njoj voditi zapise, ako ni zbog čega, onda radi dvije stvari: mogao bih liječit depresiju kad mi dođe i koji put drkicu bacit, isto kad mi dođe. Da sam kojim slučajem bio pametan i sve bilježio, to bi više-manje izgledalo ovako: Marijeta, kolovoz 1983., BiH Sjedimo ispred ulaza i crkajemo od dosade. Pitam 'oćemo žmire, kaže da joj se ne da. Dobro, 'ajmo mice – ne bi ni to. Lastike – neće, da idemo krast breskve – neće, e jabiga onda, šta bi ti, Marijeta? Ona me uhvati za ruku i odvede u tatinu garažu, tamo iza zgrade. Azra, ljeto 1989., BiH Furamo već četiri dana. Imamo još četiri, jer ona mora natrag u Sarajevo. Smijem joj uvući ruku pod majicu, a ona onda broji do 10. Kažem da prebrzo broji i da to nisu bile sekunde, pa mi dopušta da ponovim radnju. Računam u sebi – četiri dana, koliko je to sekundi? Iva, prosinac 1991., Njemačka Iva je iz Vukovara, grada heroja. Ja sam iz Osijeka, grada kraj Vukovara. Skupa gledamo Nachrichten, a volimo i MTV. Jednog vikenda smijem prespavat kod njezinih. Iva je četiri godine starija, pazit će da mi se štogod loše ne desi. Izbjeglice se moraju potpomagati u tuđini. Anita, veljača 1994., Osijek Moj osamnaesti rođendan. U podrumu stotinjak ljudi pije, pleše i povraća, Hrago sere ispod bora, a starci gledaju TV u dnevnoj sobi. Anita kaže da ima poseban poklon za mene. Vodi me na kat, u moju sobicu. Tresem se k'o šiba. Nakon 10 minuta u sobu upada Džuma, moj frend, i kaže – Sori, Hreno, rek'o si da je fajrunt u dva-nula-nula. Sve sam ih otjer'o! Džuma je poslije ostvario zavidnu karijeru kao izbacivač u Vegi. Vesna, srpanj 1996., Osijek U vezi smo već 6 mjeseci, al' Vesna kaže da još nije spremna. Jednog dana starci odlaze na godišnji, a ja pripremam večeru uz svijeće i ostale romantične pizdarije. Vesna uživa, ljubimo se toliko da su mi se usta usukala, al' ona ne da pa ne da. Ljubazno je pošaljem u pizdu materinu i ona odlazi iz mog života. Vesna danas ima četvoro djece, predaje hrvatski u nekoj školi u Baranji i vjerojatno i ne zna da postojim. Mara (valjda), siječanj 2000., Požega Zaboravio sam kako se zvala ta birtija, Mara je radila tamo. Rekla je da joj se sviđa moja uniforma i ćelava glava, a ja sam joj slagao da sam razvodnik. Kad joj je završila smjena, otišli smo u njezin stan. Dok se svlačila, pričala je kako ima bolesnu majku i trojicu malodobne braće, koji žive od njene mizerne plaće. Izvadio sam sve novce koje sam imao i ostavio ih na stolu. Ostao sam do jutra, zakasnio na postrojavanje i najebo k'o žuti. Sljedeća tri tjedna prošla su u čišćenju WC-a i žicanju pljuga. Andrea, ožujak 2001., negdje pokraj Budimpešte Andrea, moja radna kolegica, pozvala me na vikend kod nje na ladanje, da se ne osjećam usamljeno u velikom gradu. Priredit će zabavu u moju čast i pozvati neke prijatelje. Njezin muž ima veliku blues kolekciju, pa možemo skupa uživati u glazbi. Nakon zabave, pune dosadnih razgovora, Andrea ulazi u moju sobu, baš kad sam se svlačio za spavanje. Govori da me voli i da će se razvesti ako je želim. U susjednoj sobi njen muž preslušava svoju veliku blues kolekciju, na kojoj mu i danas zavidim. Vedrana, rujan 2001., Zagreb Vedrana ima pet banki, al' joj čovjek ne bi dao više od 45. Bila je žena nekog glavonje, prof.dr.sc. kojeg i dan danas viđam u ozbiljnim emisijama na HTV-u. Pričala je da joj nedostaje nježnosti, al' ja sam dobro znao čega njoj zapravo fali. Pitala me hoću li da mi pokaže Cmrok, jer odatle puca pogled na grad. Pošto sam odrastao u ravnici, prihvatio sam njenu nesvakidašnju ponudu. Suma sumarum: pogled čista petica, ostalo mršava trojka. Nepoznata, svibanj 2003., Zagreb Hile, Heva i ja izlazimo u subotu navečer. Napijemo se k'o ćuskije i završimo u Hedinici. Nepoznata se uvaljuje svima u bircu, na kraju i Hevi. Ovaj je odvlači do mene, a ja pitam hoćemo li k meni. Ona kaže – može, samo da uzme jaknu. Odlazimo u moj skromni dom. Nikada je poslije nisam vidio, a ako i jesam, ne bih je prepoznao. Heva kaže da goreg gabora u životu nije vidio. Eva, studeni 2005., Budimpešta Eva je ljubav mog života, čita vijesti na televiziji. Ona je zvijezda snobovske gala večere za 500 ljudi koju organizira moja firma. Po završetku programa, Eva sjeda za naš stol i tu se skupa tankamo vinom. Oko dvojke njoj se ide i ja se ljubazno ponudim da je odbacim kući. Slagao sam da mi je uz put, iako Eva stanuje dijametralno suprotno od mene. Ispraćaju nas zavidni pogledi mog šefa i uspaljenih direktorčića, naših klijenata. Na parkingu me Eva poziva u svoj stan, muž i mali su kod svekrve na Siciliji. Ja ushićeno prihvatim poziv jer iskreno volim Evu. |
- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||