Tisuću zašto - tisuću ne znam
14.09.2005., srijeda
Obično jutro Jamesa Bonda
|
Ne mislim ovo pretvoriti u zabilješke nedozrelog post-pubertetlije u tijelu tridesetogodišnjaka, a općeg zdravlja i kondicije šezdesetogodišnjaka; u nešto tipa ultradosadnog dnevnika, no moram se pohvaliti da me jutros nije dočekala uredno priložena čestitka Fovaros Parkinga pod brisačem. Trebam li zahvaliti lijenosti pregledavača, konstelaciji zvijezda ili pak pukoj sreći – ne znam, ali dan je mogao započeti obećavajuće za čovjeka koji se znade veseliti malim stvarima. Nažalost, nikada nisam bio jedan od takvih..Mene bi eventualno razveselilo, doduše samo malkice, da sam umjesto svog prezent autića na dogovorenom mjestu pronašao nekakvu nabrijanu makinu i na suvozačkom mjestu prelijepu, a ipak inteligentnu manekenku, koja bi, vidjevši me onak' svježe izbrijanog i ornog za nove radne pobjede, odložila dopola pročitanu knjižurinu i na tečnom francuskom, kojega bih ja naravno razumio, prozborila: «Dobro ti jutro, monšeri, jedva sam čekala kad ćeš doći»Ja bih se šeretski nasmiješio te odgovorio na savršenom britišinglišu:«Helou, bejbi, imao sam nekog posla, no sad sam tvoj čitavi dan»Poslije bismo bez vinjete jurcali autoputem, pa skoknuli do Monte Carla otkud bismo isplovili na mojoj (njenoj, našoj) jahti u pravcu jug-jugozapad. U međuvremenu bismo nebrojeno puta strastveno vodili ljubav, a ona bi svaki puta rekla, na čistom hrvatskom, kojega je naučila iz hobija u ljetnim školama u Makarskoj:« Ti si najbolji jebach na svitu, dragi!»No, na moje neveliko razočaranje, nije bilo ništa ni od makine, ni manekenke, ni Monte Carla, niti luđačkog seksa. Ostade mi samo da se poveselim nedostatku kazne pod brisačem – super, fala, bit će sutra- krivo skrenem u jednosmjernu i višestruko opsujem jebene inženjere prometa.Heno |
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||