Znam nije me dugo bilo .
Jedan duzi period sam izgubljena bila preselila sam se u drugi grad iza sebe ostavljajuci prijatelje,decka, djetinstvo,moje more koje me najvise pratilo i cekalo ono koje je znalo moj dah moj bol jer s njim sam djelila to....
Sa mojima sam s epreselila u drugi grad pocela zivjeti i raditi u gradu koji nema dusu kao moj Tivat kao moje more....
Dugo mi je trebalo da se priviknem na ljude i novu sredinu koja nije ni priblizna onome gdje sam odrasla i ostavila tragove...
Prije svega decko s kojim sam dvije godine u vezi i bez kojeg nisam mogla da funkcionisem al vrijeme je ucinjelo svoje da je daljina i dobra za neke nove stvari da mi smo i dalje zajedno al smo kroz neke stvari shvatili ipak smo jedno za drugo i da se slazemo poklapamo i prije svega razumijemo.....
Teske su to noci bile i opijanja sa moje strane pozeljeci njegov osmjeh razgovor poljubac a znajuci da ovde nemam nikoga ni druga ni drugaricu proslo je vec vise od pola godine i dalje nisam nikog upoznala al ocu vrmenom.Idem cesto a Tivat vec sam s enavikla na putovanja i autobuse i onu neobuzdanu zelju da vidim more sunce miris soli i mog decka....I menid rage ljude...
Imam i dalje krize daljine i neispavanih noci.
Jedan period su mi netsale rijeci nastao je muk u meni kao d aje umrlo sve mislisla sam da nika dnecu moci vise pisati nisam imala snage....
Trenutno zivim sama ovdje moji rde u Tivtu brat mama i tata vracaju se krajem septembra i prija mi samoca bez njih al mi i zahvale i oni....
Moram dalje....
Zahvaljujem se Didi koji je biop na mom blogu i koji s eplasio...
Zahvaljujem se svim blogerima koji su dolazili na moj blog dok me nije bilo....
Mrak i tebi od srca....
Pua volim vas
U mojim snovima ti
U mojim mislima ti
U mojim rijecima ti
Umojim pokretima ti
...........................
Rasirenih ruku zovem
Tvoj lik u hladnim usamljenim nocima
Da zagrli uzavrelo tjelo bez daha
U gusenju nocnih mora koje stvaraju haos...
Da li znas kako ljubav boli?
Da li znas kako ljubav voli?
Da li znas kako rijeci nestaju
Iza zavjese hladnoce
Kad vjetar usamljensoti doleti...
Tada poleti tamna ptica tisine
U sumraku zamisljenih poljana
Snova koje nosi neosjetan dah
Ponestalih rijeci u nekim momentima
Trazi izlaz
Bjeg od daljine
Koja ponekad rastavlja dvoje
Dvoje ljudi u ljubavi u razumu
Bez sna koracam
Po posutim zvjezdama vodiljama
Vjetar u meni i dalje zivi
I dalje nosi tuge rasijane
Tamo negdje ka kapiji
Gdje toplina grije srce
A tuga postaje zaborav
U jednom dahu pogleda
Poljupca djeteta
< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tisina_zvuka.bloger.hr/