Znam nije me dugo bilo .
Jedan duzi period sam izgubljena bila preselila sam se u drugi grad iza sebe ostavljajuci prijatelje,decka, djetinstvo,moje more koje me najvise pratilo i cekalo ono koje je znalo moj dah moj bol jer s njim sam djelila to....
Sa mojima sam s epreselila u drugi grad pocela zivjeti i raditi u gradu koji nema dusu kao moj Tivat kao moje more....
Dugo mi je trebalo da se priviknem na ljude i novu sredinu koja nije ni priblizna onome gdje sam odrasla i ostavila tragove...
Prije svega decko s kojim sam dvije godine u vezi i bez kojeg nisam mogla da funkcionisem al vrijeme je ucinjelo svoje da je daljina i dobra za neke nove stvari da mi smo i dalje zajedno al smo kroz neke stvari shvatili ipak smo jedno za drugo i da se slazemo poklapamo i prije svega razumijemo.....
Teske su to noci bile i opijanja sa moje strane pozeljeci njegov osmjeh razgovor poljubac a znajuci da ovde nemam nikoga ni druga ni drugaricu proslo je vec vise od pola godine i dalje nisam nikog upoznala al ocu vrmenom.Idem cesto a Tivat vec sam s enavikla na putovanja i autobuse i onu neobuzdanu zelju da vidim more sunce miris soli i mog decka....I menid rage ljude...
Imam i dalje krize daljine i neispavanih noci.
Jedan period su mi netsale rijeci nastao je muk u meni kao d aje umrlo sve mislisla sam da nika dnecu moci vise pisati nisam imala snage....
Trenutno zivim sama ovdje moji rde u Tivtu brat mama i tata vracaju se krajem septembra i prija mi samoca bez njih al mi i zahvale i oni....
Moram dalje....
Zahvaljujem se Didi koji je biop na mom blogu i koji s eplasio...
Zahvaljujem se svim blogerima koji su dolazili na moj blog dok me nije bilo....
Mrak i tebi od srca....
Pua volim vas
Post je objavljen 24.07.2008. u 00:20 sati.