tippy

Imala prvi sastanak sa ekipom sa programa – masivno oduševljenje Spojili su oba programa iz engleske književnosti, Nation Writing Culture te (moj) Writing and Cultural Politics na uvodnim predavanjima pa smo se svi propisno umrežili...

Ako sam imala sumnje oko toga želim li nastaviti studij, te želim li baš englesku književnost i kog ću vraga s time raditi poslije, sad sam upoznala petnaestak ljudi koji imaju isti problem Svi smo pljunuli ogromnu količinu novaca da dođemo ovamo (i sve nas grize savjest jer su nam roditelji pomogli u tome), poznanici i rodbina nas povremeno upitaju "a ti kompariraš što sa čime...?" ili pak "dobro, a što konkretno namjeravaš raditi u životu?" i razlikujemo Barthesa od Bartheza (iako neki vole obojicu). Neku večer smo u Brass Monkeyu jednoglasno alkohol proglasili esencijalnim katalizatorom naše discipline a pub našom prostorijom za seminare. Sinoć smo salsali bez ritma u El Barriu, nevjerojatno cheesy salsa baru u kojem se u nedjelju okupljaju svi Latinosi (čitaj: 5) u Edinburghu, nešto pijanih Britanaca koji padaju s nogu i ne mogu čagat to save their lives, jedan par profesionalnih plesača kojima je životna misija zapanjiti ostatak svijeta svojom umješnošću (mi smo naravno, kao kritičari društva i kulture ostali totalno aloof na njihove provokacije), i nas pet očajnih ali dobro raspoloženih studenata engleske književnosti...

Danas je tjedan dana otkako sam se doselila. Gradom vlada opća studentska dekadencija – pijanke brucoša u organizaciji studentskog zbora te malo sofisticiranije sesije postdiplomaca u pubovima, hrpa manifestacija i nagradnih igara uz koje vam obavljanje obavezne administracije proleti samo tako, minimalne količine obaveznih predavanja i jako puno dobrodošlice House assistant je dosad organizirao uvodni parti u našem studentskom domu, izlet u IKEU, večer salse u El Barriu, kviz poznavanja Škotske, a sutra imamo i pošteni sastanak o uvođenju interneta. Naš dom je, naime, vrlo nov i prošle godine uopće nije imao internet pa se mi zdušno nadamo da ćemo sutra čuti nešto lijepo po tom pitanju (ili to, ili Tan leti nazad u Tajland prvim avionom). Ima na stotine sveučilišnih terminala po cijelom gradu, ali bome je gnjavaža trpati sve na USB i hodati unaokolo u potrazi za slobodnim kompom...

Cimerice zakon. Zemlje koje pokrivamo, abecednim redom: (Hrvatska), Japan, Kanada, Kina, Paragvaj, SAD. Preksinoć izašle van. Dosta nam je Cowgatea i redova klubova sa brucošima i lošom muzikom, moramo naći nešto drugo... A što da radiš kad je upad u Cabaret Voltaire pet funti...

Jučer sam prošetala gradom jer je bilo sunčano (čitaj: ne kišno) a to ovdje treba iskoristiti. Centar grada uglavnom ima dvije osi: Princes Street (shopping, busevi itd.) i North Bridge/South Bridge/Nicolson Street (TESCO i slične potrepštine). Dok god u glavi imate ideju gdje su te dvije glavne ulice, ne možete se izgubiti. Ne moram ni spominjati kako između njih postoje stotine puteljaka, prolaza, stepenica, uspona i silazaka koji pak otvaraju fantastične poglede na cijeli grad – more, dvorac, Arthur's Seat, ili naprosto susjedna brda. Grad je apsolutno prekrasan, toliko da ne mogu doći k sebi, iako mi je čistačica (inače rođena 5km od Edinburgha) na moje hvalospjeve u jampskom pentametru glatko odbrusila "I think it's derrty!" Kako je još uvijek bio prvi tjedan mog boravka u Edinburghu, odlučih se počastiti latteom i shortbreadom u Costi – opet zbog predivnog pogleda na Castle. Uskoro počinjem štedjeti, jesti u studentskoj menzi i reciklirati toalet papir, možda i preživim nekako...

Sutra počinje kolegij Research Methods. To je jedino što imamo ovaj tjedan. Bome su se potrudili da nas puste da se aklimatiziramo Inače, trebalo nam je neko vrijeme ali izračunali smo da ćemo kroz godinu imati ravno četiri (4) sata predavanja tjedno - ?! Erm, a što bismo trebali raditi ostatak tjedna? Onda smo se prestravili: za Boga miloga, kolike će biti reading lists???

Sviđa mi se buntovni škotski duh koji se, između ostaloga, reflektira i u aktivnostima studentskog zbora. Naime, postoje dvije stvari vezane uz Sveučilište u Edinburghu i moj program o kojima nam je malo neugodno govoriti. Prva je da naš odsjek ima apsolutno najružniju zgradu na cijelom kampusu, David Hume Tower. Te da je ta zgrada nekim čudom zakonom zaštićena i ne smije se rušiti. Druga stvar je da je ovdje posebno obljubljeni HRH Prince Philip, Duke of Edinburgh (jel netko gledao zadnju reprizu Crne Guje?), muž Elizabete II., profesionalni bljuvač rasističkih izjava i opce ruglo britanskog naroda, ujedno i Chancellor of the University of Edinburgh. Totalni neugodnjak. Kakve veze ovi neugodnjaci imaju sa studentskim zborom? E pa, prošle godine su organizirali kampanju da se David Hume Toweru ukine status zaštićene građevine te da se nakon toga sruši. Također su izglasali nepovjerenje Sir Philipu kao glavnoj faci Sveučilišta. David Hume Tower nažalost još uvijek stoji i Sir Philip je i dalje Chancellor, ali morate im se diviti, zar ne?