- Pogledaj me ... !? Pogledaj me ! ... - rekla je tužno gledajući njegove predivne oči uokvirene dugim crnim trepavicama i prošaptala iako je znala da odgovor neće dobiti ...

- Zašto me ne gledaš ? Zašto ???

Spustila je glavu u otvorene dlanove koji su vapili za dodirom voljenog bića ... za zagrljajem punim topline i nježnosti . I svaki put na tisuće pitanja udara sa svih strana ... bubnjajući zaglušujuću buku , a odgovora ... nema .

A on , on je i dalje odsutno gledao negdje u daljinu iza njenih leđa , pogledom koji nije odavao emocije ... Želio je odletjeti , slobodan i ne vezan , poputa balon ...

Nakon nekoliko trenutaka ,podigla je glavu i pogledala ga ponovno , pogledom punim nade ...

- Molim te ... ljubavi moja , pogledaj me ... - prošaptala je . Sad je molila , preklinjala ko prosjak ... za jedan pogled ... za jedan trenutak ...za malenu mrvicu .

On je malo nakrivio glavu .
U njenim očima se pojavila nada ...

- Srećo moja ... pogledaj me ... prošaptala je

A on , on je lagano okrenuo glavu i pogledao svoju mamu - ženu koja ga molila da ju pogleda ... Kako malo čovjeku treba .

I iako je susret očima trajao tek sekundu - bilo je to dovoljno kratko da ga ne zaboli susret i dovoljno dugo da majka osjeti ono što mnoge majke svakodnevno imaju i o tom ne razmišljaju - a to je pogled voljenog djeteta .

Taj prvi trenutak i prvi pogled se pretvorio u minute ... minute u sate ... Bol se pretvorila u radost , suze u smjeh ...

I bio je to pogled , pogled dječaka s autizmom .



----------

Moja pričica ... posvećena mom sinu . Volim te , ljubavi mala

Rekao bi čovjek da kad naiđe poteškoća u kojoj je više ljudi pogođeno da će svi zajedno gurnuti i to riješiti - ali ... ma nemam ja više ni snage ,a ni volje ulazit u neke rasprave, šeme i ostale cirkuse koje na koncu imaju za cvilj prelijevanja iz šupljeg u prazno .Ima pametnijih i boljih od mene neka se fajtaju i guraji ... neka pišu i neka osjećaju na sebi žalce tuđe gluposti i ljubomore.Ja sam od toga umorna !

Bajduvej , u Zagrebu smo na Neurofeed terapiji ( treningu ) Ivan i Marija ,a Duje je pratnja ... deset dana je deset dana ,a ja bez bebana nemogu iako me satraše svi skupa .Prvih dana je bilo jako naporno .Promjenili su krevet, pa onda rad s tetom Jasnom i Besom ... pa jutri - poslijepodne ... sve se konačno stabiliziralo 4 dan i onda je krenulo sve bez puno poteškoća ,tako da su nakon toga samostalno ostajali s njima na treningu .

7 dan treninga sam primjetila da je Ivan puno fokusiraniji nego prije i da više obraća pažnju - prisutniji je . Prije je bio kao balon koji je vezan i prepušten vjetru,a sada je balon s korpom i sam određuje hoće li poletiti ili ne .
Marija je pak počela samoinicijativno koristiti neke riječi i praviti grimase ( govor lica ) ... Sve u svemu - dva tinejdžera u Zagrebu . Ono što mi se jako svidilo u Zagrebu je što u njih nitko ne bulji iako skontaju ljudi da nešto nije OK jer ne odgovaraju na pitanja .. nitko ne pravi face i poze ...dapače ... tako da sam baš odmorila zadnjih dana

Neurofeedback radimo kod tetet Jasne .Do sada je to bilo samo pri Mensani ,ali nisu primali klince s autizmom . Sad i oni primaju klince ali naplaćuju 250 kuna po terapji koja traje sat vremena. U Varaždinu su nabavili aparat i imaju tko će s njim raditi - ali HZZO ne odobrava troškove - nemaju šifru .

HZZO zapravo nema pojma čemu služi taj aparat koji se vani koristi odavno !

Neki dan je bio i Okrugli stol o transformaciji CZA i prijavila sam se za otić to poslušat i odustala ... Još 2000 su od strane MZOS odredili da se napravi preustroj i 2012 su s transformacijom pri okruglim stolovima - baš im se žuri ?!


toliko od moua - i ovo je bilo ukratko ,a sad idem van u šetnju s Dujom dok su njih dvoje na treningu

Objavljeno: 30.03.2012.


Imunološka disfunkcija tijekom trudnoće i nakon porođaja mogla bi imati ulogu u razvoju poremećaja iz autističkog spektra, pokazala je opsežna retrospektivna studija provedena na danskoj populaciji, koja je prezentirana na 20. Europskom psihijatrijskom kongresu.

Autor:
Ana Balažin, dr. med.




Razlike u razinama citokina i kemokina iz amnionske tekućine

Fetalni, majčini i placentarni citokini posreduju u proupalnim i protuupalnim učincima i smatra se da utječu na fetalni neurorazvoj.
Iako se zna da je neurobiološka osnova za razvoj poremećaja iz autističkog spektra (autism spectrum disorder - ADS) složena i da uključuje i genetske i okolišne čimbenike, mnoge do sada provedene studije implicirale su ulogu imunoloških procesa u patofiziologiji ASD-a. Fetalni, majčini i placentarni citokini posreduju u proupalnim i protuupalnim učincima i smatra se da utječu na fetalni neurorazvoj, objašnjava u uvodu autor studije, dr. M. Abdallah i iz Rostock sveučilišne bolnice u Njemačkoj.
Kako bi ispitali mogući imunološki doprinos razvoju ASD-a, dr. Abdallah i suradnici proveli su opsežnu retrospektivnu kohortnu studiju u kojoj su koristili podatke iz dvije velike biobanke uzoraka i podatke iz danskih nacionalnih registara. Konkretno, koristili su pohranjene uzorke od 100 000 danskih trudnica dobivene amniocentezom i/ili flebotomijom i uzorke od novorođenčadi (nacionalni skrining) koji su bili pohranjeni u obliku suhe kapi krvi na papiru. Iz spomenutih uzoraka određivali su razinu citokina i kemokina
Što se tiče nacionalni registara, u studiji je korišten danski središnji registar psihijatrijskih bolesnika u koji su za unos dijagnoze ASD-a ovlašteni isključivo specijalisti dječje i adolescentne psihijatrije, registar rođenih u kojemu se nalaze svi podaci o rođenim osobama (npr. duljina, težina, Apgar bodovi) i njihovim naknadnim hospitalizacijama, ambulantnim posjetama i posjetama hitnim službama.
Koristeći podatke iz svih navedenih izvora, a temeljem dostupnosti uzoraka od majki i novorođenčadi, autori su identificirali 414 ispitanika s ASD-om i 820 kontrolnih ispitanika koji su im odgovarali prema godini rođenja i spolu. U uzorcima amnionske tekućine, odnosno neonatalne krvi svih ispitanika izmjerena je razina citokina.
Pokazalo se da ispitanici s ASD-om i kontrolni ispitanici imaju sličnu demografsku raspodjelu, izuzev nalaza da je 44,7% majki ispitanika s ASD-om bilo starije od 35 godina, u usporedbi s 37,9% majki kontrolnih ispitanika; u ASD skupini bolesnik je bio prvo dijete u 37,7% slučajeva, što je bio slučaj u 35,5% ispitanika iz kontrolne skupine; u 2.7% bolesnika s ASD-om vitalnost je u 5. minuti nakon rođenja ocjenjena ocjenom po Apgarovoj koja je bila niža od 7, što je bio slučaj u samo 1,1% kontrolnih ispitanika.


Razlike u razinama citokina i kemokina iz amnionske tekućine

Niže razine neonatalnih citokina u osoba s autizmom mogle bi upućivati na postnatalnu hipoaktivnost imunoloških stanica, povezanu s razvojnim poremećajem iz autističkog spektra.
Razlike u razinama nekoliko citokina i kemokina iz amnionske tekućine i fetalne krvi opažene su između bolesnika s ASD-om i kontrolnih ispitanika. Pojedini markeri koji su bili povišeni u amnionskoj tekućini bolesnika s ASD-om (npr. interleukin-4 i interleukin-10) imali su niže razine u fetalnoj krvi kada se napravila usporedba s kontrolnim ispitanicima.
Različite studije do sada su pokazale slične citokinske uzorke ovima koji su opaženi u amnionskoj tekućini, ali razlike u neonatalnoj krvi još do sada nisu opažene. Autori to objašnjavaju time što je većina dosadašnjih studija provođena populaciji starijoj od one koja je zastupljena u ovoj studiji.
Na temelju uzoraka citokina i kemokina koji su opaženi u ovoj studiji, zaključeno je da oni upućuju na proupalno intrauterino zbivanje tijekom trudnoće djece kojoj je kasnije dijagnosticiran ASD, a koja su kao odgovor na to pokazala kompenzatornu protuupalnu reakciju. Niže razine neonatalnih citokina u oboljelih od ADS-a mogle bi upućivati na postnatalnu hipoaktivnost imunoloških stanica, povezanu s ASD-om.
Snaga ove studije je u mogućnosti povezivanja nacionalnih registara s velikim biobankama, što vjerojatno omogućuje generalizaciju rezultata. U ograničenja studije se ubrajaju oslanjanje na retrospektivne podatke iz registara, manjak podataka o kliničkoj simptomatologiji te dugotrajno vrijeme pohranjivanja uzoraka.
Rezultati ove studije prezentirani su na 20. Europskom psihijatrijskom kongresu EPA 2012. ( ) , koji se održao početkom ožujka u Pragu.



http://www.medscape.com/medscapetoday