Moj blog ... moj blog ...

Moj blog je odavno prestao biti blog - odmora i razonode ...


Moramo se vratiti polako na početak ... trebam pomalo izbacivati ministarske gluposti iz života


Pa se večeras sjetim jedne zgode s Ivanom od neki dan ... kako ne govori - ako koji put nešto i kaže to je ČUDO ... uglavnom sporazumjevamo se gestama,pogledima ... kužim kako drži tijelo i tako zapravo na neki način čitam njegove pokrete ... i to mi otežava komunikaciju s ostalim ljudima . vidim i ono šta nebi trebala vidit
ne zbog djeteta , jer njemu je lakše pošto ga brže skontam što treba ... već zbog ovih glumaca oko mene koji mi prave probleme ,a ka čine mi se dobri heheehe

Pošto je Ivan u nekim stvarima , otkako smo ušli u pubertet već sazrio ... i već se dobrano stabiliziralo divljanje hormona ... a riješili smo i probleme sa probavom u međuvremenu - onda je došlo vrijeme da , osim što me sad intenzivno gleda dok mu pričam , krenemo na daljnje osamostaljivanje i kako dobiti ono što mu treba , bez da ja reagiram iako sam skontala o čemu se radi .

... dakle ... kužim hoće Ivan nešto ... i kužim , al kao ne ide ,pa ne ide ... pa ne ide ... ne ide i gotovo ... i što se dogodi ...

... on se lijepo primakne k meni , zagrli me , te me utješno potapša po leđima - to ja njemu napravim kad ga tješim ako mu nešto ne ide


Pa to ti je


Inače je uključen je u Juraja Bonačija - nije ga uključilo MZOŠ već je išlo preko CZSS ... Ide par sati tjedno kao vanjski s tetom koja je s njim radila volonterski kod nas kući

Odnedavno pije Neurobion forte i to je sve što troši od medikamenata . Ivan inače jede sve i nema problema sa bojama hrane u tanjuru .Čak mu ni zelen više nije nemila

Kad je bio mali to je bio veliki problem jer smo od djeteta koje je jelo sve došli na to da jede samo kašasto i dvije vrste hrane .




Za kraj ovog posta , jedna pričica upućena ćakulonama koje bi rado uredile moj život , a sa svojim ne znaju što bi - same će se prepoznat

Danas je na finalmente stigao dopis Pučkog pravobranitelja s iscrpnim Izvješćem MZOŠ u kojem ,nažalost , opet nema objašnjenja zašto nema Prigovora tj. zašto nema odgovora na Prigovor tj...zašto dijete 5 godina čeka na Drugostupanjsko rješenje za nastavak školovanja,ako ne u Centru onda u nekoj drugoj školi ?

I onda dođemo na to da su u početku prvo pričali da ne znamo što govorimo jer imamo bolesnu djecu - pa da se ne mirimo s tim da imamo djecu s autizmom ... pa da smo problematični i na koncu - dok svi naglašavaju da ja i muž imamo problem s prihvaćanjem situacije ( valjda polaze od sebe i kako bi se oni s tim nosili ) pišu da se Centar ipak treba uredit , da se ljudi koji rade s klincima trebaju osposobit i sve ostalo ... itd.itd ...

Preporuka je da odlučimo - hoćemo li na Upravni sud ili ne ...

I što onda ? Tko može vratiti sve izgubljene dane ,sate ,živce... moje ,muževe ... Tko može djeci nadoknaditi ono što su izgubili - a zapravo je pitanje - jesu li što izgubili što nisu išli u TAKAV Centar ?

I koja je poanta svega sad kad je ona srednjoškolske dobi,a on pred 8 razredom da se uključe u obvezno školovanje ?


Uostalom , da smo ostali u Metkoviću u koju bi školu , rješenjem MZOŠ , njih dvoje išli ?