Otiša je ćaća moj polako ... 12.05 .2011 ...

Odjednom ... sto i jedno pitanje navire ... previše svega ,a ponajviše suza ' ?

Možda zbog sjećanja što mi nemilice naviru dok obavljam i najjednostavnije poslove ...

Možda zbog toga što sam u očekivanju slavlja zbog sinove Krizme i radosnog susreta sa svima , dočekala tugu zbog Tvog odlaska ... Došlo je vrijeme, lipi moj ćaća , da se rastanemo - do ponovnog susreta ... i život je takav i razum je tu ,pa ipak, zbrkane su misli - i tupa je bol u prsima ...

Sad , kad se prisjetim našeg posljednjeg razgovora - shvaćam da smo se zapravo , oprostili . Više puta smo si rekli - bog tata , - bog Andrijana ... iako to nikad nismo radili - sad znam da smo se opraštali ...


Lipi moj pape ... iza tebe nam je ostala praznina ali i mir u srcu ... spoznaja da si otišao u miru , tamo , gdje nema laži i ljubomore , dvoličnosti ...Gdje je ljubav sve i za sve ... Gdje je čovjek - čovjek .


Strašno teško je bilo vidjeti Ivana kako te traži ... kako obilazi po sobama jer svi smo tu ,a tebe nema .... a on ne shvaća gdje si ... Treći dan je prestao tražiti , a na moje pitanje o tebi počeo je plakati ...

I bili smo sretni kad je Mariji proradilo računalo koje smo svi - pa i ti ... pod stručno otpisali ... Ona se samo smijala - kao da te vidi ...


I znam ja da ćeš nas čuvati ....

Bio si rame , podrška,savjet i oslonac ... bio si tata i dida !

Volim te , lipi moj pape ... zauvjek si mi u srcu ...

Hvala Ti za sve ...


Počivaj u miru ... <3


Tvoja Andrijana !