Jedna anegdota sa mora ...

14.09.2008.

Ivan odlično pliva i roni ... Ušao bi u vodu prije mene i onda bi me prskao ,smijao se, kliktao i ne bi prestao dok god ja ne bih konačno ušla u vodu - do grla cerek

Ljudi su , manje više , oko nas skontali da moji dečko i cura , ne komuniciraju sa mamom kao druga djeca pa nisu ni obraćali pažnju na njegovo štrapanje i kliktanje .Tako je bilo i sa dvije mlade zgođušne gospođe koje su krenule prije mene u vodu - a dočekao ih je Ivan .

Čovjek srednjih godina , pliva pored Ivana i počne mu dobacivat da kako ga nije stid ( radi prskanja ) , šta radi i okrenut prema gospođama konstatira kako je mali bezobrazan maltene totalno ne odgojen ...

Ja stojim iza i kad je završio dobacim njemu :

- Dijete ima autizam !
- Molim ?
- Rekoh , dijete ima autizam ...- gospođe su se nasmješile , a čovjek je pocrvenio do korijena kose ...

I tako moj Ivan nastavi sa svojim uronima i zaronima ,a čovjek mene pita
- A , oće se on utopit ?

Šutim ja - pa zar ne vidi da mali pliva odlično ...Gospođe su se opet zasmijale i otplivale ...a čovjek dođe bliže meni i pita me :

- A kako je on sad ?
- A?
- Kako je sad ?
Zbunjeno ga pogledam ...

- A dobro , dobro ... - Mislim , šta mu reć ? Pa prvi put ga vidi .

Uđem u vodu i otplivam k Ivanu koji je krepava od smija jer me uspio poprskat po licu sretan



Jedna lipa pisma za kraj ...


Na Po Mi Srce Zivi - Danijela Martiovic

<< Arhiva >>