Izvješće bivše predstojnice ...
18.06.2008.Podugačko je ... razvodnjeno o pravom problemu tj.o zatvaranju djevojčice ni riječi ...pa komu se da nek izvoli ...
Naime , nakon tri usmena razgovora i apsolutno ignoriranje od strane ravnateljice smatrali smo da ni pisana forma neće polučiti bilo kakve rezultate.Inače, da je sjela i razgovarala s nama i sa učiteljicom - do ovoga svega vjerojatno nebi ni došlo.Naime, sva se priča svela na ovo - ona je ionako na zamjeni i dogodine neće tu raditi ?!
Pa kaže ...
Napominjem da isti prigovor nije upućen na adresu naše matične ustanove u Zagrebu kao ni na adresu Podružnice u Splitu.Prvo moje saznanje da postoji navedeni prigovor bilo je od strane gore spomenute socijalne radnice.
Zato što smo Vas usmeno obavijestili o istim propustima ,a Vi niste reagirali.
Gđa.xxxx se raspitivala da li djeca polaze našu ustanovu i što je po mome mišljenju razlog odbijanja roditelja xxxxxx da djecu upute u našu ustanovu.Moj razgovor sa spomenutom socijalnom radnicom sveo se na sljedeće pojašnjenje.U dosadašnjoj praksi imali smo već slučajeva da sami roditelji odluče zadržati dijete kod kuće ili ga premjestiti u drugu ustanovu te smo uz suradnju sa roditeljima,pružajući im stručnu pomoć takve slučajeve uspješno rješavali.Osobno nisam obavještavala o tome Centre za socijalnu skrb nego sam upućivala roditelje da oni sami to učine kako bi zadržali ili ostvarili određena prava iz socijalne skrbi koja im pripadaju prema zakonu kao roditeljima djece s posebnim potrebama.
Kao što se vidi iz priloženog niti jedna riječ da smo je usmeno upoznali sa razlozima - a ovo o pravima koja se gube ...niti jedno jedino se pravo ne gubi osim što Centar gubi dijete na popisu ,a za koje primaju novac od države.
Prvi dan školske godine 2006/07., 4. rujna pozvana sam u Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji ,Službu za društvene djelatnosti,Odsjek za prosvjetu,kulturu,informiranje,šport i tehničku kulturu od strane voditeljice odsjeka mr.xxxxx koja me pitala o načinu rada i ustrojstvu Podružnice te je upitala i za razloge zbog kojih neki roditelji odbijaju ili se žale na rješenja istog ureda o školovanju njihove djece u Podružnici u Splitu,Centra za autizam Zagreb.Budući da je naša ustanova pod nadležnosti Ministarstva znanosti,obrazovanja i športa,svaki naš polaznik mora imati rješenje o primjerenom obliku školovanja od strane spomenutog
Dakle,još te davne 2006 se znalo tko je odgovoran za rad Centra.
Gđa.xxxxxxxxxx je ujedno navela da su roditelji xxxxxx,oni koji se žale na rješenje o školovanju kojim se određuje nastavak daljnjeg školovanja u Centru za autizam za njihovog sina IvanaUjedno sam gđu.xxxxxxxxxx upoznala sa činjenicom kako sam se već susretala s odbijajućim stavovima roditelja o nastavku školovanja njihove djece u posebnoj-odgojno obrazovnoj ustanovi.Ti stavovi su bili blažeg ili jačeg intenziteta ili su bili unutar obiteljskih problema u smislu odbijanja od strane jednog od roditelja kao i iz razloga neprihvaćanja činjenice da se radi o djetetu s posebnim potrebama koje se neće moći školovati u redovnom sustavu odgoja i obrazovanja.Rad s takvim roditeljima traži mnogo strpljenja,stručnosti i timskog rada premda konačni ishod i trajanje nikada nisu predvidivi.U razgovoru s gđom.xxxxxxxxxx objasnila sam razloge roditeljskih nemirenja s činjenicom da njihovo dijete mora polaziti posebnu odgojno-obrazovnu ustanovu kao i programe rada i dnevni režim u našoj ustanovi,kao i materijalne uvjete rada i stručni sastav djelatnika,te ju ujedno pozvala da posjeti našu Podružnicu i konkretno se upozna s našim polaznicima i radom s njima..
Dakle...kad se roditelj požali predstojici da mu je netko zaključao dijete, zatvorio, ili da mu je dijete pobjeglo iz ustanove roditelj ima komplekse zbog toga jer mu je dijete bolesno pa ne zna kako će jadan živit sa tim?
Što se tiče upoznavanja sa režimom - dok nisam skontala kad rade imala sam problema sa satnicom kad dovest i kad pokupiti Mariju.Niti je tko šta govorio niti je tko šta pitao.
Nekoliko dana nakon početka ove školske godine,u našu ustanovu je osobno došao otac Marije i Ivana te me u kratkom razgovoru obavijestio da djecu više neće dovoditi u našu ustanovu te da je za njih organizirao privatni rad kod kuće.Kao djelatnici ove ustanove poštujemo pravo roditelja da prema vlastitom mišljenju odlučuju o tome što je za njihovo dijete najbolje rješenje u datom trenutku uz objašnjenje kako su ipak posebne ustanove one koje su stručno ekipirane i materijalno opremljene za rad s djecom s posebnim potrebama.
Opet ni slova da je suprug već u 6 mjesecu upoznao zašto nećemo dovoditi više Mariju ...a ona ga povaza da dođe idući tjedan kada mu je uručila Izvješće o uspjehu koje kasnije nije kao takvo dostavljeno Inspekcijskim službama već je dostzavljeno izmjenjeno izvješće.
U svim razgovorima s roditeljima stavljamo naglasak kako je kod svakog djeteta s posebnim potrebama pa tako i kod djece sa autizmom najvažnije što ranije započeti s organiziranom stručnom pomoći,prema odgovarajućim i individualiziranim programima u za njih primjerenoj radnoj sredini,uz otvorenu suradnju sa roditeljima,pa određeni rezultati neće izostati.
Nema stručnog rada ako djelatnik ne zna gdje mu je dijete ...
Nažalost,roditelji u sve tri školske godine za vrijeme kojih je njihova djevojčica Marija bila polaznica naše ustanove,unatoč našem inzistiranju na redovitosti dolazaka,protoka informacija na relaciji djelatnici – roditelji ,nisu pridavali važnost ovim informacijama pa su i očekivani rezultati izostali.
Nikad nisu inzistirali , nikad nisu zvali,nikad pitali,nikad se zanimali za to dijete ... Mogli smo i pokrepavat oni nebi ni znali ...
Kako su naši rezultati u radu s Marijom prema mišljenju roditelja izostali tako se i svi djelatnici ove ustanove osjećaju pogođeni optužbama roditelja Žderić.Shvaćajući duboku bol roditelja xxxxxx zbog same činjenice kako od troje djece imaju dvoje s posebnim potrebama,mišljenja smo da su uz otvoreni dobronamjernu suradnju sa svim djelatnicima naše ustanove mogli za Mariju pa potom i za Ivana osigurati primjereni oblik odgoja,obrazovanja i rehabilitacije.
Ovaj mi je dio jak jer mi nikada nikada nismo ni prigovarali zbog rezultata kod djeteta ...ne znam otkud joj to? I ne znam zašto misli da ja i suprug imamo bol zbog djece ? Ja nisam opterećena sa bolešću svoje djece već sa ovakvim pisanjima!
Zatim ide statistika o broju sati u kojoj šk.godini i onda ide ovo
Nova voditeljica je u dogovoru s prijašnjom voditeljicom izradila individualni plan i program rada za Mariju kao i za ostale učenike.
Krivo - u Izvješću Agencije za odgoj i obrazovanje ovog programa nema.
Ujedno moram naglasiti da je cjelokupni odabir stručnog i pomoćnog osoblja uvijek bio usmjeren na odabir onih djelatnika koji uz zakonom propisanu stručnu spremu pokazuju poseban senzibilitet za djecu s posebnim potrebama,a ujedno poštujući propisane kriterije od strane nadležnog ministarstva.
Bez natječaja i po vezama ..što ima senzibilno u tom da ona sjedi u učionici,ljulja se na stolici,a moje dijete plače zatvoreno u mračnoj sobi?Sama nam je rekla da nisu imali 700 kuna za objavu natječaja ...
U trogodišnjem boravku Marije Žderić u našoj ustanovi roditelje sa vidjela svega nekoliko puta i s njima razgovarala ali nikada nisu spominjali da imaju bilo kakav problem ili da su nezadovoljni s radom nekog djelatnika
.Svega nekoliko puta ... i u tih nekoliko puta nismo pričali o ničem pametnom već sam slušala uzdahe kako joj je teško jer neki branitelj iznad centra ne da urediti krov... jer xxxxx razvaljuje djelatnike,a ona ne može ništa itd.itd.
Stoga sam neugodno iznenađena reakcijama roditelja Žderić koji su svoje probleme zadržavali za sebe a nikada se nisu obratili meni osobno za pomoć budući da je najlakše rješavati probleme u samom začetku.
Ja joj rekla ,muž joj rekao ...a ona na to da dođemo po izvješće ...
Roditelji se žale i na problematiku frustrirajućeg dugotrajnog boravka u ustanovi na dijete s autizmom kao i na brigu za djetetovu sigurnost i time opravdavaju Marijine izostanke i kratkoću boravka
Otkud sad ovo ?Pa zar nismo ništa govorili ?Nama se sugeriralo da boravak bude što kraći s naglaskom da dugotrajan boravak dijete frustrira.Rekoh - meni ne treba čuvanje djeteta pošto se jutri i nije moglo ništa raditi pa bi djeci upaliti TV .Mogu i ja to doma tako stručno upaliti!
O sigurnosti djece u našoj ustanovi govori sama činjenica da u desetogodišnjem radu naše ustanove,nekoliko slučajnih modrica ili ugriza u situacijama nastupa nekontrolirane agresije,uz otvoren razgovor s roditeljima što se i kako dogodilo,govori dovoljno za sebe.
Da i to je moguće ...dijete se uvijek pofajta sa djetetom ...ali kad se djelatnik pofajta sa djetetom jer mu je došla žuta minuta - nije dobro.
Isto tako treba naglasiti da je u našoj ustanovi kao i u svim odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj zabranjeno pušenje i te se zabrane prema mojim saznanjima pridržavaju svi djelatnici.
Ne da su pušli nego su fumali sve u 16 ... jedino može bit da ih ona nije vidila ?
Poznato mi je da ponekad ( ponajčešće oko 15 sati jer u to vrijeme očekuje dolazak roditelja po njega ) jedan naš odrasli polaznik otključava vrata naše ustanove uz stalni nadzor nekog od djelatnika koji je uvijek u blizini i uz čije je dopuštenje dječak otvarao vratA.To samo govori u prilog razvoja samostalnosti i socijalizacije kod naših starijih polaznika.Stoga je moguće da je otvarao vrata i roditeljima Žderić koji su tek u to vrijeme dovodili Mariju u ustanovu iako je poslijepodnevni raspored bio od 12.30 – 17,00 sati.
Riječ je o dječaku S.V koji je bio u Marijinoj grupi i koji je tada imao 11 godina i bio je na vratima bez nadzora ... Dijete smo dovodili u 15 sati u dogovoru sa učiteljicama - ma šta god one pričale - pošto meni ne treba čuvanje djeteta jer ne radim.Dva sata neka ide -al dva sata neka se i radi s njom .
Na moje upite i upite voditeljice o neredovitom dolasku Marije u ustanovu iznosili su prozaične razloge poput nedostatka vremena i nemogućnosti organizacije dovođenja stavljajući težište da ipak Ivana redovito vode u vrtić „Dva prijatelja“.Na naše upite zašto Ivanove obveze prema vrtiću stavljaju ispred Marijinih obveza prema našoj ustanovi nikada u protekle tri godine nismo dobili jasan odgovor.
Tete u vrtiću "Dva prijatelja " su djecu UVIJEK držale na sigurnom i uvijek su znale gdje su dica ,a to je osnovni preduvjet za kvalitetan rad.Ako ja kao majka nemogu mirne savjesti svoje dijete ostaviti u Centru bez straha što ću zateći kad se vratim ...i ako nakon boravka od dva sata dijete idućih dana poblentavi i traži toplomjer jer zna da kad je bolesno ne ide u Centar - a govorimo o autističnom djetetu - onda definitivno nešto nije OK.I to sasvim sigurno nisu prozaični razlozi.
Samo djelatnici Centra za autizam u Hrvatskoj uz pokojeg djelatnika iz zdravstva mogu u potpunosti razumjeti problematiku osoba sa autizmom i brigu roditelja za stanje svog djeteta pa bi prema tome ove ustanove bile za sada jedina mogućnost olakšavanja života roditeljima djece s autizmom i njihovoj djeci kao primjereni oblik odgoja,obrazovanja i rehabilitacije.Stoga smo pred kraj školske godine,uz pomoć Udruge za autizam Split,uključili dr.Tomislava Franića,psihijatra iz KBC Split kao vanjskog suradnika.
To je ta stručna pomoć roditeljima ...jako nužno je osigurati psihijatra umjesto osigurati sve ostalo što roditeljima treba - nevjerojatno!
Moram naglasiti da iz razloga što mi se roditelji Žderić nisu obraćali s navodnim problemima koji su ih mučili i koje navode u već spomenutom prigovoru nisam ni poduzimala nikakve intervencije,niti prozivala na odgovornost djelatnike.
Ne jednom već više puta smo se obratili ...a što se tiče dokumentacije - pisano je i popunjavano na vrat nanos kad je inspekcija pokucala na vrata.
Još jednom moram naglasiti kako ja osobno pa tako i ostali djelatnici i roditelji sadašnjih naših polaznika ( koje smo obavijestili o cijelom slučaju na roditeljskom sastanku) najbolje razumijemo zabrinutost roditelja za budućnost svoje djece,ali isto tako smatramo da je ova ustanova trenutno najbolje moguće rješenje te žalimo što je došlo do ovako teškog nesporazuma u čije su rješavanje morale biti uključene razne institucije.
Žalosno je što se na tom sastanku nas zalijepilo sa etiketom da nismo dobre glave i da pokušavamo ocrniti centar ... i to su nam prenijeli roditelji koji su bili na tom sastanku.
I ta ustanova kakva je tada bila nije bila rješenje za moju djecu .
Osim toga - predstojnica je nazvala telefonom ženu koja mi radi sa djecom i napala je ... ova je samo rekla da je bilo ružno čut šta je sve izgovorila .
Mjesec dana nakon ovog izvješća predstojnica je nakon desetogodišnjeg rada u centru dala otkaz i otišla na "bolje" radno mjesto.
Mi se nismo žalili što su nam djeca bolesna, nismo se žalili ni na uspjehe Marijine, ni na metode rada učiteljice ... mi smo se žalili zbog nebrige druge učiteljice i zbog toga jer nam je dijete pobjeglo iz te ustanove više puta i samo je sreća da nije završila pod automobilom i zato i jer je netko sjedio na stolici i ćosao sa ročnikom dok je dijete koje mu je povjereno na čuvanje i brigu DVA SATA plakalo zatvoreno ... šta je previše - je previše!
komentiraj (4) * ispiši * #
