" S malo sitnica do nasmijana lica "

Krenuli smo oko 14.30... pa polako s noge na nogu ... do kina "Central".

Ispod okićene jelke na trgu pred HNK-Split mnoštvo balona i vrećica sa darovima... na starom bedemu ekipa Gorske službe spašavanja Split , - svi obučeni u svoja prepoznatljiva odijela sa crvenim božićnim kapicama uvježbavaju spust do - doli...

Vatrogasci ... jer treba osigurat mjesto ... bit će vatrometa ,a i policajci su na humanitarnom zadatku - čuvanja darova.

Stigli smo u kino taman na uru... Sjeli i sidili dva sata ...Marija je s guštom gledala male i malo veće balerine , a Ivan je živnio kad se zapjevalio "Zvončiće". Na klape je naperija uši ,a kad je zapjevala mala makaranka tija je poitat na pozornicu ...A onda je uhvatio malo plakat,malo skakat,malo se vrpoljit .... Pa se pobriše sa maramicom,pa ga Marija pogleda zgranuto...Pa se zamjene za mjesta...Pa Marija ugleda dijete sa cucom ispred nas , i onda smišlja plan primicanja kako bi je - munila.
Pa Ante ode ,donese im smoki ...Marija malo pojede, a Ivan malo oće,malo neće...malo bi sjedio,malo išao ća.

Meni je bilo lijepo ... Bilo je puno djece i roditelja ... Mogao si disati ljubav .

Nakon dva sata - pjevanja,pljeskanja i tako to ... izašli smo vanka.

Sačekali ludilo vatromet odmah do soba koji vuče saonice , a djedica se spustio u nosilima gorske službe ...Mislila sam da je sam Stipe Božić stiga glavom i bradom , ali nije.

Prvi poklon iz velike crvene vriće dobio je jedan Anđeo u kolicima .
Onda se didov momak , dok se dida slikavao sa Anđelom , okrenija prema nama i upitao :

- Jel´ i on gospođo Anđeo ?

- Je , i on je Anđeo ... - odgovorih

Dobili smo poklon i crveni balon u obliku srca... Prošli kroz gužvu , sakupili se i polagano krenuli doma.

S malo sitnica do nasmijana lica ... naši anđeli - naša dica!

- Pusa svima ...