Kad sam počela pisati...
12.12.2007.
Ima tomu...da sam počela pisati ovaj moj viritualni dnevnik.
Ima lijepih,ima ružnih upisa... kupusa,grešaka, falingi i vikanja ...
Poticaj za pisanje su mi bila moja djeca i život sa autizmom ...
O svakodnevnim borbama za osmjeh, poljubac, riječ i zagrljaj...
Upisi o padanjima i dizanjima...o malim ,ali sigurnim koracima...
O bolesti , koja iako velika nepoznanica , pada pod pritiskom ljubavi ...
Ima tu i upisa o administraciji Lijepe naše ... službenicima šta turpijaju nokte na poslu
Uglavnom ... bliži se Božić... Idemo dalje 
Očima djeteta
"Gospodine, daj mi malo sunca, i smiješak za ovaj dan.
Daj mi oči djeteta. Gospodine, daj mi malo radosti."
Ustani svakoga jutra iz kreveta s takvom molitvom.
Ne gledaj tako strašno ozbiljno, i strogo u taj čas.
Znam da se moraš nositi možda s mnoštvom problema.
Ali ne čini ih većima, nego što stvarno jesu.
Tada će postati golemi tmurni oblaci koji sve zamračuju.
Ne moraš biti optimist po zanimanju,
ali onomu tko sve vidi crno,
i samo sunce izgleda crno.
Tko se previše nahranio materijalnim,
oboljet će zbog duhovne pothranjenosti.
Poželi si oči i srce djeteta koje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom,
klikće zbog jedne sićušne ribice što klizi kroz vodu;
raspituje se o zvijezdama, i tko ih je zapalio,
i koje te nikad ne voli zbog tvoga debelog novčanika,
nego zato što se znaš igrati i smijati,
jer znaš pripovijedati fantastične priče i pjevati vesele pjesme.
Imam što slaviti: današnji dan.
Phil Bosmans
"Gospodine, daj mi malo sunca, i smiješak za ovaj dan.
Daj mi oči djeteta. Gospodine, daj mi malo radosti."
Ustani svakoga jutra iz kreveta s takvom molitvom.
Ne gledaj tako strašno ozbiljno, i strogo u taj čas.
Znam da se moraš nositi možda s mnoštvom problema.
Ali ne čini ih većima, nego što stvarno jesu.
Tada će postati golemi tmurni oblaci koji sve zamračuju.
Ne moraš biti optimist po zanimanju,
ali onomu tko sve vidi crno,
i samo sunce izgleda crno.
Tko se previše nahranio materijalnim,
oboljet će zbog duhovne pothranjenosti.
Poželi si oči i srce djeteta koje veselo vrišteći trči zabranjenim travnjakom,
klikće zbog jedne sićušne ribice što klizi kroz vodu;
raspituje se o zvijezdama, i tko ih je zapalio,
i koje te nikad ne voli zbog tvoga debelog novčanika,
nego zato što se znaš igrati i smijati,
jer znaš pripovijedati fantastične priče i pjevati vesele pjesme.
Imam što slaviti: današnji dan.
Phil Bosmans
Sve Vas voli i pozdravlja Vaša mala tipkovnica !
komentiraj (5) * ispiši * #
