Za Boga u Bibliji čovjek je bitno biće ljubavi, to jest otvorenosti prema drugome, otvorenosti koja je stvaralačka, plodna. Ljubav je igra i rad u slobodi, prema sklonostima srca i prema vlastitoj odluci. Ulazak u brak nije jamstvo uspjeha braka. Nitko ne može jamčiti ni uspjeh ni neuspjeh. Brak živi samo od ulaganja dvoje ljudi. Brak se ne dobiva, on se gradi. Uporno, trajno, strpljivo.

Za brak je potrebno htjeti živjeti s drugim. Nije dovoljno da mi se sviđa. Pristajem da ću biti s drugim i u dobru i u zlu. Ako mi je drugi važan zbog njega samog, a ne zbog tog što od njega dobivam, mogu naslutiti što znači ljubav. Za brak valja biti slobodan, oslobođen iznutra za samostalnu odluku, valja ostaviti oca i majku, mjerila koja nisu moja pa bila mi i najbliža i osloniti se na vlastito srce.

Ljubav nije na svom vrhuncu kada je dobivam, nego kada ljubim. Prva zapovijed u kršćanstvu je zapovijed aktivne ljubavi: Ljubi! Postoji veliko neznanje i veliki nesporazumi o ljubavi. (...) Mi smo ljubav obavili velom straha, a Bog hoće da ljubavlju razbijemo svaki strah. Mi se uglavnom bojimo ljubavi, a Bogu je stalo da razumijemo kako je najpogibeljnije živjeti ne ljubeći.

U srcu koje voli i koje je svoju ljubav izbistrilo pred svjetlom Božje ljubavi nastaje jasnoća o tom tko je onaj pravi i kako odzvanja glas moje princeze.

Dr. fra Ante Vučković