Što sv. Ante uči o molitvi?

U njegovim Propovijedima nalazimo kratke odlomke, jednostavne i pobudne, koji nam pomažu da bolje razumijemo tu važnu dimenziju kršćanskog života. Sv. Ante uporno naglašava važnost udaljavanja od buke, smirenost, samoću i šutnju, što jedino omogućuje da se sluša i vidi Boga.

„Molitva znači usmjeriti naša čuvstva prema Bogu; ona je pobožni i prijateljski razgovor s Bogom. Mir je uma prosvijetljenog odozgora.
Molitva je također molba da bi se zadobila vremenita dobra, potrebna za ovaj zemaljski život. No oni koji mole, mole od Gospodina s vjerodostojnim kršćanskim duhom tako da svoju volju podlože njegovoj: samo nebeski Otac zna što nam doista treba na ovoj zemlji. Napokon, Molitva znači zahvaljivanje, tj. priznanje za primljena dobročinstva, i prikazivanje svega našeg zalaganja Bogu, tako da ona može biti trajna.“

„Gospodin objavljuje samoga sebe onima koji se na kraće vrijeme zaustavljaju u miru i poniznosti srca. Ako gledaš u mutne i uzburkane vode, ne možeš u njoj vidjeti svoju sliku. Ako želiš vidjeti Kristovo lice, zaustavi se, saberi svoje misli u šutnji, zatvori vrata svoje duše buci vanjskih stvari.

Pozdrav anđela i blagoslov Božji nisu za one koji žive na javnom trgu, tj. izvan sebe, uznemireni i rastreseni. Mili „Zdravo“ bio je upravljen Djevici Mariji kada je bila uronjena u molitvu, u samoću svoje kuće. Bog vodi dušu u samoću, odjeljujući je od briga zemaljskih stvari, da bi joj mogao govoriti i ispuniti spoznajom svoje ljubavi. On govori uhu onih koji su šutljivi i čini ih sudionicima svojih tajna.“