Suprug je stigao u ranim popodnevnim satima pa smo otišli do bolnice - sa ušima je sve uredu.Od sinoć je "curkanje" zbog kojeg sam ja digla paniku počelo slabiti.Na pregledu je bila prestrašena - ali hrabra...moja mala cura!Ali i prije nego smo krenili - imala sam nekako osjećaj da je ipak sve OK.

I tako dok smo sjedile u čekaonici pred odjelom ORL na Firulama ,sjetim se dječijih operacija krajnika ,baš na tom odjelu prije 6-7 godina.

Malena djevojčica velikih crnih očiju u piđamici sa svojim novim medekom ...zbunjena ,promatra mamu i tatu.I onda su dogurali bolnička kolica i posjeli je na njih.A ona se počela smijati iza svega glasa ,sva sretna što se vozika na velikom krevetu...

Kad sam ušla u njenu bolničku sobicu nakon operacije krajnika ( i treća mandula) - prvo što je uradila je bilo da me bubne koliko je god mogla sa nogama u stomak!Pa me u tom trenutku puklo jer me preplavio osjećaj koji sam proživila tada kad se to dogodilo...Pa stalno smo po tim bolnicama.Pa non stop!Onda pogledam u čovjeka ispred sebe.Jedva stoji na nogama , onaj do njega ima gazu u nosu.Stresla sam se od same pomisli na nos i sve ono što je Ivan proživio ...a onda se sjetim njegove operacije ( isto i treći krajnik).Ako je imao već tada to u nosu onda nije ni čudo da su imali problema dok su ga operirali...A onda umjesto da sam bila sa njima dvojicom u sobi mene ćopila fibra skoro 40. Ivan je cijelu tu noć isplaka i za nefalit i dehidrira.Tada se vratio natrag u pelene.Jedva ih se riješio sa četiri godine.

Opet sam se stresla i skoro sam počela plakat u čekaonici,jer moj mališan je samnom usprkos svega ...

Sreća stigao je liječnik i pozvao Mariju ,koja je u međuvremenu lijepo ugnijezdila svoju malu pametnu glavu u moje krilo da je mazim,da uđe u ordinaciju.

______________________________________

Sestra mi se javila ... imala je neke probleme i sve joj se odjednom - riješilo.

A muž mi nije starac - hehehe - ali je penzić ,i ostvario je vojnu invalidsku mirovinu pošto još uvijek ima po sebi nekih pedesetak gelera po cijelom tijelu.Nisu ih dirali da mu nebi napravili još veću štetu po mišićima.

________________________________________

I evo ,za kraj - cura je iz bolnice išla kući pjevajući ...doduše na tom svom nekom posebnom jeziku.

Umalo zaboravih.Jučer je teti defektologici ,koja radi sa njima privatno dok se sve ne sredi oko škole - rekla ko iz topa kad joj je rekla da piše :

-Neću pisat!

Aha ,rekoh ja njoj,sad se ti misli ko i ja sve ovo vrijeme.Jer kad sam govorila da Marija zna kazat nešto i onda ušuti- nitko mi nije vjerovao!