Bog dolazi kao dijete.
Bespomoćan. Nemoćan. Slab.
On ne dolazi jak, naoružan niti nepogrešiv.
On se ne nadimlje, već se ponizuje.
Slabome i neznatnome je osobito bliz.
Bog želi biti dojenče, koje ćemo mi othraniti,
koje ovisi o nama
i kojemu ćemo dati životnu šansu.
Bog je tu, u svakom djetetu, koje nas gleda,
i koje pruža ruke da nas zagrli,
koje postavlja brojna pitanja,
dovodeći nas same u pitanje.
Bog dolazi kao dijete.

Walter Achermann

Crklo nam auto ... bošššššš pumpa...elektrika - nema oš ,neš nego ;moraš !Za nefalit auto crko na početku ulice ...al nije problem gdje je crko već kad ! Taj dan nam je premijer prolazio sa svojom svitom i autićkima kroz istu ulicu - a moj autić stoji sparkiran pol na cesti pol na trotoaru ... Kaže policajac da ga maknemo - jer će nam ga fenomenalni vozači iz autićaka ogrebat kad budu lomili taj ćošak...Znate kako voze ... Ko da ih netko gonja !
Auto ostalo sve do ponediljka na isto misto .Komu smeta neka gura!

I tako , sad ga sređivaju meštri .Mislim... auto sređivaju.Pumpu.Ovi sa autićkima su došli,prošli i ošli...

Završio je BB .Hvala Bogu da su dse smilovali ove godine i sve zgotovili prije Božića ..Mislim,tko je još sjedio doma na Badnjak ili Božić i gledao njih zatvorene bez svojih najmilijih???

Ivan je dobro. Nos se nakon tri dana potpuno smirio i sve se sredilo.I ne samo to... nestalo je i modre boje između očiju ...E sad o tom.Ta modra boja se kod njega pojavila odavno,ne prije tri mjeseca...pa se pitamo ja i moj haspnd - Kad je mali uvalio spužvu u nos?

Činjenica je da je ovo ljeto (jedan dan osobito) skakao sa mola na noge,glavu,stomak...i da je dok smo se vozili kući iz nosa curila voda ...Nakon toga je ostajao kući jer je i dalje curilo iz nosa ,a onda je nakon toga došao k meni da mu pogledam nos.Ja sam gledala ali se zbilja ništa nije vidilo...Tako ni doktori nisu mogli "valjda" samo vanjskim pregledom viditi ništa.Nakon toga dva-tri dana počela je izlaziti voda i tragovi krvi i smrditi i sve ostalo je povijest.

A onda danas mu vidim vosak od svijeće kraj uha!!! Mali je nevjerojatan!

Marija je jučer učila svoje dvije lutke kako se kaže JA.
Pa je tako u jednu ruku stavila jednu ,a u drugu drugu lutku i onda ih okrenula jednu prema drugoj ...
- Ajde kazi ja...kazi ja...
Ja sam stala iza poluotvorenih vrata i slušala ...nisam je tila prekidat.

Danas sam raspakirala bor ... Plastični veliki sa puno grana i šiškica.Kitit ćemo ga tek u nedilju ..mislim kitit...preostalo je samo postavit kuglice i mašnice jer su lampice već na njemu i gore...a ekipa gušta.
A kad su ga vidili radost do neba i Marija - Bozi...Bozi... i sva sretna ...je pod bor stavila svoje najdraže igračke koje ima...

Jaslice ćemo isto postaviti u nedilju .I da..Ivan je neki dan izvadio iz kutije samo figuricu malog Isusa i stavio mi je u ruke...Kutija inače ,stoji u ormaru.

A kako smo završili na velikom,velikom boru ...

Kad smo se ja i moj haspnd vjenčali kupili smo sebi jedan jako malecki borić i jako malecke jaslice.
Onda smo taj malecki bor kitili nekoliko godina i kako se obitelj proširila skontali smo da bi se moglo kupiti malo veći bor... Da djeca guštaju ...Taj je nekoliko puta završio na podu jer ga je Ivan obarao.
A onda smo se preselili u Split ... i kako se stanje sa djecom pogoršavalo ,a taj im je bor sa lampicama i jaslicama koje je Ivan uredno uzimao i igrao se sa njima ,pričinjavao veliko zadovoljstvo odlučili smo kupiti još veći ...
Klinci guštaju !

Ante je opet bio na takmičenju iz Tae-kwon-doa i osvojio treće mjesto.Dobio je diplomu.Još dva dana i polugodište ... Jedva čeka , a i ja isto.

Pisala sam nedavno da Ivan ima problema sa nosom. Stalno slini,ali sukrvicu iz lijeve nosnice...Radio je bris grla i nosa i ima bakteriju Hemofilia influenca.Popio je dvije doze Klavocina.,trošio kreme,i otopinu već treću bočici i nikakve pomoći. Pa je ponovno vadio bris i bakterije više nije bilo,a nos i dalje svejedno curi ...

Pa smo ponovno uzeli kapi .I onda se sjeti suprug da pogleda baterijom koji to monstrumi žive u Ivanovom nosu!?
Kad smo pogledali učinilo nam se da ima nekakvu izraslinu.Prva misao je bila da je malom nešto naraslo i da mu to smeta da se nos smiri...

Međutim... kad je suprug preksinoć štapićem čistio njegov mali nosić pomaknuo to nešto u njegovom nosu - zaključak se nametnuo u trenutku
- Ivan je nešto uvalio u nos!

Uzeo je veliku dugu i tanku pincetu i polako to izvadio iz nosa. Tata mu čisti nos već tri mjeseca i Ivan se već navikao da tata prčka pa je mirovao...

Bio je to komad spužve veličine 2 cm za 1,5 cm i bio je utisnut duboko u nosnicu ...

Čim je spužva izvađena iz nosa je potekla krv... ali je Ivan sav sretan počeo kliktat.Tu noć je spavao ko janje .

E sad je tata zakon... Kud tata mrdne Ivan za njim i maza se ,obuva njegove cipele , traži ga da legne s njim...

Ante je bio na takmičenju iz Tae-kwon-do i osvojio treće mjesto.A onda je neki dan istresao preko tarace 3-4 kg.mandarina koje nam je baba dala iz vrta na nekakvu curicu isprad zgrade ?!?!?!
Ja sam se kao mala gađala krompirima - moji susjedi kapulom i marunima - a moje dite mandarinama.Kaže da ga ponilo... Neće više to radit !
Sreća je da mali loše gađa ... i dobar mu način udvaranja.

Marija nam je prehlađena.Uhvatilo je grlo,a kako joj je imunitete slab,onda se oporavak rastegne danima.I tada ne ide nigdje.Opet slabo jede, a sinoć kad su je baba i did zvali na telefon počela je plakat ko kiša...

Mene su "malo" sinusi sastavili - ali inače sam dobro.

Defektologa ipak nismo mijenjali - svaki vikend nam naša defektologica dođe sa otoka.

Mislila sam sad napisati romane o tom kako se osjećam - pa sam odustala .Mislim da nema smisla.Kako bi se trebala osjećati kad evo već smo ušli u četvrti mjesec , a nema odgovora od nadležnih institucija.Osim pravobraniteljice i socijalnog - nitko ni glasa.

Da kojim slučajem ja uskratim državnoj službi ono što se od mene traži ( rok 15 dana ) onda bi me odmah stigle sankcije ...Ovako se još jednom potvrdila praksa da imamo-nemamo pravnu državu.Kako koga zapadne i kako ga tko komu plati odnosno ne plati !

Od svih problema sa kojima se kao obitelj susrećemo - najveću muku smo uvijek imali sa institucijama koje su trebale pomoći ,savjetovanjem ili materijalno.Djecu po zakonu pripada invalidnina .Da po zakonu.U praksi smo to ostvarili - tek - kada su djeca napunila 7 odnosno 5 godina .Država je uštedila na nama godišnje čak 24 000 kuna .

Nas nitko ne pita jel možemo platiti svoje račune. Svaki mjesec uredno se šalju ...A ja evo već četvrti mjesec ČEKAM da mi se pošalje barem odgovor na prigovor - i ništa.

Ništa!

No dobro... Svekar mi je imao moždani udar prije dva tjedna.Oduzela mu se desna strana.Dobro u ovom zlu je to što nas je zvao da dođemo SVI ,da ga obiđemo...Suprug ga je obilazio i u bolnici i kad je došao kući ... Moj odnos sa njima je malo kompliciraniji.
Prije nekih 4 godine smo prestali kontaktirati jer su on i svekrva tražili od supruga da djecu damo u dom. Nekoliko puta su to tražili od njega - meni nisu govorili ništa.Međutim i taj dan je došao.Ja sam ih zamolila da mi to više nikada ne kažu i rekla sam im da dok sam ja živa djeca ne idu nigdje.Ako oni misle da će im sinu stradati živci zbog takve djece da ću mu ja spakirati stvari za čas i neka ga vode sa sobom.Od tog dana nismo više bili u kontaktu .Nema smisla jer bi i dalje trošili živce,a spika se nebi promjenila.Suprug je s njima i dalje kontaktirao i nije mi nikada palo na pamet reći bilo što protiv toga ... Taj dan sam jednostavno zatvorila svoja vrata i rekla sam sebi da više nikada im neću dozvoliti da ponižavaju - Ivana i Mariju.A to su radili uvijek kad su mogli.Uvijek su samo tili najstarije dite i samo on je bio njihovo unuče.Da ne govorim kako ovo dvoje nisu nikada tili blizu sebe i kako su svakomu pričali da djeca nisu od njihovoga sina( tko zna tko je otac) te da su bolesna jer sam ja to genetski donijela njemu u njihovu obitelj.O meni nisu nikada govorili ništa lijepo i gdje god su stigli i komu su god stigli pričali su protiv mene.
Nikada im nisam rekla nijedne grube riječi niti sam se sa njima svađala .Pa me svekrva jednom " napala " da kakava sam ja to žena koja se ne želi svađat?Od prvog dana nisu bili za našu vezu niti za naš brak.Vjenčali smo se bez njih - samo mi i kumovi i naš fra Filip koji nas je uputio u bračnu luku rečenicom :
Oboje ste ostavili svoje roditelje i slobodnom voljom ste izabrali jedno drugo ... Živite sada kao jedno , a roditelji imaju svoj život.Što Bog sastavi čovjek neka nikada ne rastavi .

I tako... did me zove da dođem ,da dovedem djecu...Svu djecu
Kad smo došli pred kuću svekrva nas je sačekala i izljubila me ..i mene i moju djecu.
Svekar je bolje i već se na desnu nogu oslanja .I on me izljubio i Mariju i Ivana .Ivanu je odma rekao kad ga sa vrata vidio ( nije ga vidio 4 godine ) da je isti otac... I pojavile se suze u njegovim očima.
Tražio me da skuham JA kavu ...( prije se to izbjegavalo ) da sjedim sa njima i razgovaramo o našoj budućnosti sa djecom - jer kaže da nije mislio ništa loše kad nam je rekao da ih damo u dom...Da povučemo crtu , ako možemo i da krenemo ispočetka .Da se borimo za svoju djecu i da se nedamo... Ako treba da će sve prodat,samo da se djeci omogući ono što im treba ...djeca su najvažnija jer zemlju ćeš kad tad kupit ako ti treba .A mužu mi je rekao da me čuva i mene i našu djecu ,a njih da stavi na drugo mjesto jer da smo ga mi potrebni ...

Ma ja sam davno njima oprostila ,ali nesmijem zaboraviti.Trebalo je 13 godina i moždani udar da čujem neke stvari.

Nikad nije kasno ...kasno je tek kad čovjeka više nema.

U Palestini postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite vode.

Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje.

Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u jedno drugo jezero. Ovdje ribe ne iskaču ne površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici odabiru neki drugi smjer, osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a ne želi je piti ni čovjek, ni životinja, ni ptica.

I u čemu je ta silna razlika između dvaju susjednih jezera?

Stvar nije u rijeci Jordanu. Ona i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u krajoliku oko njih.

Evo u čemu je razlika: Genezaretsko jezero prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmjera.

Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni poticaj. Zadržava svaku kap koju primi.

Genezaretsko jezero i dalje živi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem.

Na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi. U Palestini postoje dva jezera.

Bruce Barton

...Socijalno nam je poslalo dopis ( isti je upućen i pravobraniteljici za djecu) - obavili su razgovor sa ravnateljicom još u 10 mjesecu i do danas ih nitko nije kontaktirao u svezi našeg prigovora niti im je ravnateljica dostavila dokumentaciju koju su je tražili ...

Mi smo ( obitelj ) dobili pozitivnu ocjenu uz naglasak da smo mi kontaktirali njih i da smo od njih imali jedino zahtjeve u svezi komisija koju su djeca obavezna proći.Da nas nigdje i nitko ne vodi kao "problem" te da smo zainteresirani za djecu te da tražimo informacije - koje će njima pomoći.Osim toga da se dijete već vodilo u drugoj ustanovi i da smo uočili bitne razlike u ophođenju prema djetetu.

Centar za Socijalnu skrb želi da se stanje u centru riješi na dobrobit sve djece.

Netko je slijep.
Netko ne može vjerovati.
Netko bi bio sretan da vidi
i vjeruje.
Netko se utopio u vremenu
svojih zarobljenih dana.
Netko nema smisla za suzvučja.
Netko dužan ljubavi
u vidnome prostoru sunca,
ne podnosi tapšanja,
ovdje i tako muči ga stiska
i sjena.

Netko pun znammenja otkriva
osmjehe ljepoti u tisućama
oblika susreta.
Kako sretan je,odzvanja mu
iz usta prostora.
Toplina prostora zagrije mu
osjećaje.
Najslađa pijanost!

Netko će odnijeti sve što je imao.
Netko će ostaviti svu svoju bjedu...
Netko će se nekomu diviti.
Netko će plakati,u prsima peći će ga
gorke strijele nesmisla.
Netko će se zasmijati na putu što
od djelića cjelodnevnih težnji
vodi cjelosti.
Netko,veseleći se vječnosti.

Josip Bačić,Savski