Još ne tako davno
Imali smo ,brale,
Šnitu masnog kruha
I tijesne sandale.

A sada nam laptop
U zgrčenom krilu
Zamjenjuje sreću
Ljubav i idilu.

Obične nam stvari
Više nisu bitne,
Mi trebamo Sony,
Mobitele sitne.

A ne valjda prsluk
Poklonjen od babe,
Ispleten po noći
Zimskoj posve džabe.

Internet nam dajte,
Tata,idi lezi,
Pametni smo,znajte,
Pedofil na vezi.

Moderna su doba,
Jao si ga,majci,
Na tržnici već su
Digitalni čvarci.

Milan Barišić,Đurđenovac.

Sve je povezano s pitanjem:
Je li smrt kraj ili nije?
Ako je smrt kraj,
onda umiranje dobiva značenje strašnog osakaćenja.
Ako ona nije kraj,
tada smrt dobiva posve novu dimenziju.

Vodi li smrt do punine ili u ništavilo,
k Bogu ili u neizmjernu prazninu?

Kad umreš,
sve će se izmijeniti,
sav svijet,
sve čega si se čvrsto držao svega života.
Umiranje se dade lakše podnijeti i prihvatiti
ako si naučio ostaviti,
ako se tvoja nutrina otvori za tajnu koja te čeka nakon smrti.

Ako možeš vjerovati da postoji Bog koji te voli,
na samo kad živiš, nego još više kad umireš,
tada umrijeti znači:
kao dijete pronaći put k Ocu,
u zemlju gdje je sve dobro
gdje život konačno tek započinje
u vječnome sada.

Phil BOSMANS

Svašta se događa . Prvo nas je zvala defektologica ( s otoka) da ju je zvala njezina bivša ravnateljica iz Ivanova vrtića.Kaže da je nju zvala ravnateljica centra u koji bi moja djeca trebala ići,ali ne idu ( razlozi su navedeni u prijašnjim postovima).Pravobraniteljica za djecu joj je uputila pismo i kojem traži njezino očitovanje te zapisnike itd,itd. Zapisnika nema jer nije nigdje zabilježila naše primjedbe koje smo joj naveli tri puta.A onda nam je dala izvješće - prvo nakon tri godine "školovanja" u kojem se naglašava da je Marija rijetko boravila u centru i da se zato nije radilo sa djetetom.

Kaže ravneteljica vrtića mojoj defektologici da se ravnateljica centra jako uzrujala , da smo joj smjestili mi i naša defektologica koja je mozak cijele namještaljke,tj,da je ona pisala,a mi samo potpisali prigovor na rješenje o daljnjem školovanju.U prigovoru naravno piše što se događalo sa Marijom u centru koji vodi gore navedena ravnateljiica istog.?!Da smo konfliktni roditelji.Može bit...

Onda su se njih dvoje skontale preko mobitela ( moja defektologica i njezina bivša ravnateljica iz vrtića) da se u prostorijama bilo koje školske ustanove u kojoj borave djeca-učenici - NE SMIJE PUŠITI i da je ova ravnateljica vrtića svoje djelatnice istjerivala iz vrtića da puše VAN ako su imale namjeru zapaliti za vrijeme pauze.
Osobno sam i sama bivši pušač i znam da je gušt- gušt ...ali,blagovaonica u kojoj djeca objeduju nije pušionica.Liječnik školske medicine je potvrdio da je i sam ovo o pušenju vidio.

I tako se skontaju njih dvije da je to - propust - pa reče moja defektologica da ova da broj telefona ovoj iz Marijine škole- ako joj šta nije jasno da je zovne,umjesto da nas trača .

I zovnula ju je...

Dakle ponovno - mi smo konfliktni roditelji ( tvrdi ravnateljica centra) - a defektologica - u ove tri godine NIJEDNOM nisam imala nikakvih problema sa roditeljima .
- Marija nije bila redovita - Ivan je bio ne samo redovit,već se vodila i evidencija u kojoj je teta ( defektolog) morala svaki dan zapisati šta je radio ,te kaže da je zapisivala i moje telefonske pozive u slučaju da Ivan nije došao.
Kaže ravnateljica mojoj defektologici ,da među njima dvima nema zle krvi - štogod to značilo.

A onda moja defektologica upita ravnateljicu - kad su objavljivali natječaje za zaposlenje u centru.
Pa kad im je trebalo.
A kad zadnji put?
Pa nisu objavljivali natječaje u tiskovinama jer nisu imali novce ( 700 kuna) već je to išlo interno na biro ????????
Jer joj je moja defektologica rekla da TRAŽI posao po novinama ,po birou i po internetu - u Splitu već 4 godine i nikako naletit na taj natječaj. - Slučajno ili ne?
Bilo je toga još,ali kaže defektologica da mi neće kazat jer da nije niti za ponovit.
Završile su razgovor uz rečenicu da će sad ravnateljici kao novinari doć na vrata - Mislim,stvarno - ne pada mi na pamet!

E onda je suprug otišao po pozivu u socijalno... Ekipa za očevid.
Spika,pitanja,podpitanja - brifing, piling ... 1 ipo sat.

Na kraju kaže naša socijalna radnica - ja vas nisam doživila kao konfliktne roditelje - Slučajno ili ne?
Dapače.Svaka obitelj u kojoj postoje nekakvi problemi (zlostavljanje,zanemarivanje,roditelji imaju problem sa prihvaćanjem ...) se poziva i kontrolira , obilazi...Vas se NIGDJE ne vodi po nikakvom konfliktnom slučaju ... A to što djete nije odlazilo - pa kako će odlazit tamo ako su navodi točni?
Defektolog koji je bio prisutan razgovoru je rekao da je i sam nekoliko puta zatekao vrata centra otključana te djecu kako lutaju hodnicima...
Jednom sam doživila da se Mariju skinulo (liječnici) kako bi provjerili jeli dijete zlostavljano.Učinili su to bez mog znanja.Pogodilo me ,ali sam shvatila da tako moraju učiniti.
Za puta su mu dali časopis "Autizam" i rekli da se u tom broju nalazi mnogo podataka vezanih uz neke zakone i prava djece.

Jedan sam onako uspila snimit iz prve ,a taj je da se djetetu prije bilo kakva ulaska u nekakav rad treba osigurati EMOCIONALNA I FIZIČKA sigurnost.

Nećemo pisati imena, samo situacije,događaje... osobe koje su u svemu ovom postupile neprilično su isto ljudi ...Pišem o događajima ,a sudionik je mogao biti bilo tko.
Tako je to u životu.

Još jedan korak - naprijed.

Šime nam se udomaćio.Izašao je u svoju prvu šetnju po hodniku sa Antom, naravno-a meni je pripala čast da mu sredim kavez.

Voli nas mikit preko ogradice ,voli salatu ,jabuku ...I zbilja se voli mazit.
Sestra me zove neki dan i kaže da je dobila maloga zeku .... maloga,maloga zeku.Vratila ga nazad - Nema ga kaže di držat.A meni žao . Zpravo,mislim da bi ga ja pokupila sa sobom .Suprug je samo nabacio komentar -
- odo ja kupit kuharicu ,zec ovako,zec onako...
Ja ga gledam
- Ma daj šta ti je ,pa ko bi ga mogao pojest ?



Klinci su danas bili super aktivni - a sad sam ja super umorna.

Marija je bila jutros od logopeda,i radila je. Doma je došla super raspoložena ... i onda joj se nije svidio ručak,pa je počela protestirat i onda je zbog ne pojedenog ručka ostala bez napolitanki koje joj je brat munio i smazao.Onda je ona munila njegove milka čokoladice .Ivan je uspio njoj tada munit dvije ,a ona njemu 5-6 preostalih naopolitanki ...
Vidi mene kao da prenosim rukometni susret ...

Ante se vratio treninzima i kaže da mu se neda sad pisat blog.

Pravobranitelj za djecu nam se javio i obavijestio nas da je upućen upit svim institucijama kojima smo uputili Prigovor na rješenje prije više od dva mjeseca i na koji nam dosada nitko nije ništa odgovorio.
Jedino nas je nazvao dr.šk. med. da nam kaže da je iz Zagreba stiglo u Split,i k njemu.Da je on učino svoj dio posla i da je sve proslijedio u školu.
A Pravobraniteljica je još uputila i na prosvjetnu inspekciju - jer moja defektologica mora trbuhom za kruhom na otok ,a oni kažu da nema defektologa na birou i da zato tamo rade dip.učiteljice.

Djeca su danas radila punom parom - od 16 do 20 sati i to oboje od pisanja do crtanja.
I večeras je Marija prvi put napisala svoje ime i prezime -sama .
Upute koje je dobivala su bile verbalne uz pokaz slova kojeg treba zapisati na papir.I kad bih joj pokazala slovo Marija bi ga prije pisanja izgovorila bez da sam to od nje tražila .Vukla je crte,krivulje i rješavala labirinte .Zatim smo radile slova , a nakon slova smo crtale .

S Ivanom sam radila crte .Za prve smo se natezalii ,a posljednje je sam odradio bez da sam mu kazala da ih odradi.Tada sam otvorila na kružnice,a on me samo preko oka pogledao ka ono - šta je tebi???
Nasmijala sam se i zatvorila knjigu .Rekla sam mu da ćemo to odraditi sutra.Onda smo uzeli bojiti pastelama .Obojio je jedan rad.Malo ga treba kontrolirati jer zna otić van zadanog okvira - ali crtež je bio odrađen za 5. Tada smo prešli na drugi ,ali je počeo bojit bez reda i kad gledaš vukao je kao da crta dugu.
E onda sam nazvala moju defektologicu i pitala šta da radim?Rekla je da mu to nedam već da ako će uspoređivati boje da mu dam bijeli papir .I tako sad imam predivne crteže duginih boja na stolu ...

_______________________________

Jednom davno sam pisala o mačiću kojeg je suprug pokupio sa parkirališta .Nažalost morali smo ga pustiti vanka.To je bilo nedugo nakon što je došao,a ja sam zaboravila napisati da smo ga pustili vanka....Jednostavno divljak i gotovo.Čim je došao k sebi ,počeo je radit škandale.I tako je otišao u prirodu.

I onda neko večer dok sam čistila kupatilo ( prozor je okrenut u stubište) začujem mačku.Po mjaukanju sam prvo mislila da je naš Cico ...Ma isti !
Izađem vanka ,a ona siva baš kao naš Cico.Zovnem muža da dođe vidit jeli on ,nisam sigurna,jer mi se odazvao na poziv i krenuo je prema stanu...Dođe suprug i odma ispali ko iz top - Nije ti to Cico!
Ma kako zna ,mislim se,a nije ga još dobro ni vidio?I ode on do nje i pođe maca za njim ...
I idu njih dvoje prema meni,a suprugu usta od uha do uha.Ja sad puna nade da je to osmjeh jer stoposto je Cico...

Ma kakav Cico,to je ona maca koja nam je došla jednom u 1 ujutro. I onda smo je zagledali jer nismo bili sigurni jeli ili nije Cico ,pošto je Cico "podivlja" vanka.Mačija vremena došla i nismo ga tili škopit.Uredno smo ga zaštitili od buha,cijepili i pustili vanka u život.Dva puta nam se vratio ,a treći put ima da je otiša već 10 mjeseci.

I tako nam je Ona ponovno došla.Ovaj put skroz do vrata odnosno do mene i nije zbrisala iza ćoška i mikila me sa dva tri metra daljine..Miju,maju,mjau... Odem ja do frižidera i donesem joj pola kobase - ostalo smo sutradan spucali sa zelenim fažolom .Ispružim ja ruku,a ona lijepo do ruke,stane uzme kobasu i počne jest.Nije kidnila kao zadnji put.I tada nastupa moj Ivan. Kad je vidio macu ispred vrata počeo se tako slatko smijat da smo se onda svi počeli smijat Ivanu.Sjetio se i on Cice sto posto.

Sutradan smo ja i Ante otišli u "Butigu o beštija".Pošli smo po hrčka - ne treba ga škopit ,a ako i podivlja zbog hormona zbavit ćemo još jednog pa nek žive zajedno.

Čim smo ušli u trgovinu,uslijedilo je razočarenje.Nema hrčaka,vjeverica,zeka ima samo jedan sivi veliki i jedan veliki bijeli i puno papigica te nekoliko kanarinaca.

A u kutu sjedi sam jedan mali zamorac.

Pitamo trgovca kada stižu hrčci - tek za dva tjedna.Gledamo zamorca šta radi .Ante mu gurne prst i mališko dođe k njemu i počme ga njuškat.
- Šta ćemo Ante?
Ante predlaže da odemo u drugu trgovinu ,ali je već kasno za stić pješaka do tamo.
-Pa šta ćemo?Nema hrčka večeras!? Oćeš ribicu?Oćemo ih vidit?
I pođemo ih vidit-nebi on ništa od tog.OK.

Vratimo se do kaveza ,a Ante gleda zamorca.Čučnem i ja k njemu.Mali je zanimljivo biće.O njima ne znam apsolutno ništa.Znam samo to da ih se spominje da ih se koristi laboratorijima za pokuse.A izgleda kao veliki ,veliki hrčak.

-Šta misliš?Oćeš papigicu?
-Neću.Ja bih njega.reče Ante i pokaže na Zamorca.
-Ja ti o njima ne znam ništa... A,nema ni cijene,tko zna koliko košta ?.... -Jesi siguran da ćeš njega,da nećeš čekat hrčka?
-Da.Ovo kad uzmem u ruku imam šta uzet ,a hrčak je mali .Ako utekne ko će ga nać po stanu?
Logično
I tako,pođem do prodavačice i upitam za cijenu - prihvatljiva. Ok.Uzimamo.Ali treba nam i kavez.I to smo našli .Kupili smo i piljevinu i sijeno i sjemenke ...i zamolili prodavačicu da nam napravi sve u kavezu što mu treba i da ga tada smjesti.Prodavača smo sve pitali šta mu treba i kako ćemo ga držati.Rekao nam je da ga idućih 7 dana ne diramo,dok se ne prilagodi na novu sredinu ,da mu dajemo voća i zeleni ,jer da jede sve .Samo da mu ne dajemo čips i smoki.Da je jako mazast i da je jako dobroćudna životinja.

Ante je sam sve do stana nosio svog novog ljubimca.
A kad je unio u kuću kavez ...
Ivan bi ga odma dirao,mazio...pa smo morali zavezati vrata da ga ne dira barem tih sedam dana jer se zamorac cili prepao.Marija ga samo pogledala i nasmijala se.Djeca definitivno vole životinje.

To je bilo prekjučer,a danas je naš zamorac ŠIME MLAĐI došao već k sebi od šoka.Već se da maziti (Ante samo malko) i ne đipa više po kavezu kad se primakneš.Samo jede i pije i već se lijepo glacnio .

Dragi blogeri ... nema me na blogu,nije ništa greda niti je neka frka - jednostavno jedna mala - pauza.
Da napunim baterije i krenem dalje. Ovaj period tišine , me uhvati svako nekoliko mjeseci.Doduše uvijek oko Svih Svetih i Dušnog dana sam u nekim vremenima kada su neki kojih sada nema sa nama bili tu.

Zdravlje je dobro ,osim Ivana , ima nekih teškoća sa nosom već mjesec ipol dana .Već je popio dva sirupa,koristio kremu i sada kapi. Malo bude boje ,a onda sve curuk nazad.
Zbog tog je više doma nego vani pa ga uhvati dosada ,pa padne po meni i onda se gnjavimo.Sinoć sam rekla da se mazi samnom samo kad ja njemu falim - a mrvičak je samo izvalio -a-ha.
Uh što sam ga izljubila...Maza jedna velika osjetljiva ,i preosjećajna.U posljednje vrijeme mu dođu trenuci radosti u kojima se smije od srca - pa se onda svi smijemo sa njim.To ga uhvati običnio onda kad ga skužimo da nas konta šta smo mu sve rekli ili kad ja i suprug bacamo međusobne komentare oko njegove spize ili oko Marije...Ako ga pitate poljubac - dobijete jedno sočno oslanjanje usnana na obraz i puhanje zraka uz glasan zvuk _prrrr

Marijin logoped kaže da su joj jako slabi prednji usni mišići i da zbog toga nemože izgovarati slova kako bi trebala.Da joj to masiramo i da joj stalno ponavljamo da ta slova izgovara.Isto tako da su i zadnji dijelovi usta neosjetljivi na podražaj te da i njih trebamo poticat masiranjem rukavicom.
Nisu ništa radili po bilježnicama zadnjih dana jer su im praznici.

I ako se pitate zašto je ovako naglo zahladilo - zato jer je moj dragi opiturao drvene balkonske grilje.
Kad je prvu opiturao vrijeme je služilo( prije Svi Svetih) ,a kad je drugu počeo( nakon Svih Svetih) ,već je zahladilo.

Ma znala sam ja da će past snijeg kad se ti dohvatiš kista .Ivan se samo razvalio smijat. Nevjerojatno kako smo uštimani za prognozu vremena njega bole koljena , Mariji se spava , meni se ništa ne da ,Antu uhvati zujanje a Ivan je mišancija




Eto ga - ostavljam vam svima veliki pozdrav!

Sveci imaju puno srca.
Sveci su obazrivi.
Sveci su pažljivi slušatelji.
Sveci su zabavno društvo.
Sveci ne ogovaraju nikad.

Sveci se ne boje pogledati kakvi su.
Sveci malo govore, a puno rade.
Sveci na drugom traže
i pronalaze smo najbolje.
Sveci uvijek misle pozitivno.

Sveci nikad ne stavljaju maske.
Sveci puštaju druge naprijed.
Sveci vide u svakome dobro.
Sveci ponekad i pogriješe.
Sveci nikad ne prestaju učiti.

Sveci znaju da trebaju oproštenje.
Sveci ne raznose glasine.
Sveci izgledaju kao brižne majke.
Sveci znaju da se osmjesi vraćaju.
Sveci uživaju u dobrome smijehu.

Sveci ne govore zlo.
Sveci ne govore previše.
Sveci žive u ljubavi.
Sveci znaju da su ljubljeni.

Sveci mogu primati udarce,
a ne zadavati ih drugima.
Sveci nakon pada ustaju.
Sveci su milosrdni.


nepoznati autor