Danas se u našoj crkvi za vrijeme sv.Mise dogodilo ovo:
Pred samu propovjed u crkvu je ušao čovjek u odijelu - bos.
Uputio se do prvih redova ...
Župnik je upitao tokom propovjedi djecu nekoliko pitanja - a prvi je odgovore davao bosonogi posjetitelj... Nakon pitanja župnika
- Koliko je Božijih zapovijedi - čovjek je odgovorio -12.
Nitko u Crkvi nije reagirao na nijednu RIJEČ KOJU JE IZGOVORIO i onda je rekao da sad ide u pravoslavnu Crkvu i otišao...
U sklopu samostana na Poljudu nalazi se i Franjevački institut za kulturu mira
O njima
Zauzetost za mir nedjeljiva je od duha sv. Franje iz Asiza i njegovih sljedbenika. Tim je duhom prožet i rad franjevaka i franjevaca na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na tim područjima gdje su se tijekom duge prošlosti i sve do našeg vremena dogodili brojni ratni sukobi, franjevcima je uspijevalo u duhu Evanđelja dati velik doprinos pomirenju i suživotu ljudi iz različitih kultura i vjeroispovijesti. Također i u ratu (1991. - 1995.) franjevci su se u istom duhu stavili u službu mira. Iako nisu uspjeli spriječiti ni zaustaviti rat, ipak su pokušavali spriječiti zločine i ublažiti patnje svoga naroda.
Na temelju tradicije i sadašnje rasprostranjene prisutnosti (ima oko 2.500 franjevaca i franjevaka na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine) franjevci i franjevke se osjećaju obveznima tražiti uvijek nove načine pomirenja kao i razvijati nove koncepte stvaranja trajnoga mira.
Osnivanje instituta...
Kako bi u svom poslanju što bolje odgovorili zahtjevima vremena te da bi uspostavili djelotvornu suradnju s drugim franjevačkim zajednicama u svijetu, franjevci i franjevke utemeljili su Franjevački institut za kulturu mira 1995. godine.
Institut je osnovalo Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.Vijeće okuplja sve ženske i muške franjevačke zajednice. Institut je izrastao iz djelovanja franjevačkih komisija za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno . Institut ima tri odsjeka: Odsjek za istraživalački rad, Odsjek za odgoj i obrazovanje te Odsjek za međureligijski dijalog. Ovaj potonji smješten je u Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Svrha i ciljevi
Svrha osnivanja Instituta je da pomaže sestrama i braći franjevcima u njihovoj službi kulture mira koja se ostvaruje u međuljudskim odnosima u društvu kao i odnosima sa svim drugim vjerskim, etničkim zajednicama te u odnosima ljudi prema svim stvorenjima. Osim toga, Institut ima za cilj istraživati uzroke konkretnih sukoba na etničkom, religioznom i političkom području te istraživati društvene strukture i pojave koje ugrožavaju mir, slobodu, pravdu i život drugih Božjih stvorenja.
Institut promiče odgoj za mir i skrb za stvoreno u školama, obiteljima i vjerničkim zajednicama, te ekumenski, interreligjski, interetnički i interkulturalni dijalog. Školovanje novih suradnika također je jedan od ciljeva Instituta.
O njima
Zauzetost za mir nedjeljiva je od duha sv. Franje iz Asiza i njegovih sljedbenika. Tim je duhom prožet i rad franjevaka i franjevaca na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na tim područjima gdje su se tijekom duge prošlosti i sve do našeg vremena dogodili brojni ratni sukobi, franjevcima je uspijevalo u duhu Evanđelja dati velik doprinos pomirenju i suživotu ljudi iz različitih kultura i vjeroispovijesti. Također i u ratu (1991. - 1995.) franjevci su se u istom duhu stavili u službu mira. Iako nisu uspjeli spriječiti ni zaustaviti rat, ipak su pokušavali spriječiti zločine i ublažiti patnje svoga naroda.
Na temelju tradicije i sadašnje rasprostranjene prisutnosti (ima oko 2.500 franjevaca i franjevaka na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine) franjevci i franjevke se osjećaju obveznima tražiti uvijek nove načine pomirenja kao i razvijati nove koncepte stvaranja trajnoga mira.
Osnivanje instituta...
Kako bi u svom poslanju što bolje odgovorili zahtjevima vremena te da bi uspostavili djelotvornu suradnju s drugim franjevačkim zajednicama u svijetu, franjevci i franjevke utemeljili su Franjevački institut za kulturu mira 1995. godine.
Institut je osnovalo Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.Vijeće okuplja sve ženske i muške franjevačke zajednice. Institut je izrastao iz djelovanja franjevačkih komisija za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno . Institut ima tri odsjeka: Odsjek za istraživalački rad, Odsjek za odgoj i obrazovanje te Odsjek za međureligijski dijalog. Ovaj potonji smješten je u Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Svrha i ciljevi
Svrha osnivanja Instituta je da pomaže sestrama i braći franjevcima u njihovoj službi kulture mira koja se ostvaruje u međuljudskim odnosima u društvu kao i odnosima sa svim drugim vjerskim, etničkim zajednicama te u odnosima ljudi prema svim stvorenjima. Osim toga, Institut ima za cilj istraživati uzroke konkretnih sukoba na etničkom, religioznom i političkom području te istraživati društvene strukture i pojave koje ugrožavaju mir, slobodu, pravdu i život drugih Božjih stvorenja.
Institut promiče odgoj za mir i skrb za stvoreno u školama, obiteljima i vjerničkim zajednicama, te ekumenski, interreligjski, interetnički i interkulturalni dijalog. Školovanje novih suradnika također je jedan od ciljeva Instituta.
Ovo je povijest poljudskog samostana...
Franjevci su se ukorijenili u Splitu u samim počecima Reda.Sv.Franjo Asiški proputovao je u par navrata našom obalom kad je išao u Sv.Zemlju.Postoji tradicija da je on sam osnovao samostan sv.Frane na obali u Splitu.Prisutnost franjevaca u Splitu može se dokumentirati od 1228.godine.
Strogo je siromaštvo jedna od bitnih vlastitosti Reda male braće,ali su životne okolnosti,teške prilike u Crkvi,darovnice dobročinitelja i dr.pridonijele da se postepeno napustila prvotna strogost glede siromaštva.Zbog toga se krajem 14. i kroz cijelo 15. st. u franjevačkom redu razmahao pokret za vjernije opsluživanje.Pravila sv.Franje, tzv.Opservacija.Tako su počeli nicati novi samostani za potrebe fratara opservanata.Jedan od takvih bio je i Poljud.
Crkva i samostan sv.Marije Poljudske ( S.Marija de Palude) osnovan je s nakanom da pripadne Dalmatinskoj provinciji,no,kako su se baš tada bosanski fratri našli u teškim prilikama radi prodora Turaka, Sv.Stolica je naredila da se taj samostan kao i nekoliko drugih stavi njima na raspolaganje.Kad je pak god.1468. Venecija protjerala fratre koji nisu bili njezini podanici i ovaj je samostan pripaio Provinciji sv.Jeronima opservanta.
Prvi spomen poljudskog samostana datira iz god.1449.,kada Gradsko vijeće Splita dozvoljava fratrima da pored crkve sv.Marije na Poljudu smiju graditi samostan te ih preporučuje dobročiniteljima.Dozvoljava im i skupljanje drva na Marjanu za pravljenje vapna.Grad moli sv.Stolicu da poljudski hospicij odvoji od ugasle sustipanske opatije kako bi se u njemu mogao osnovati samostan strožih franjevaca.Na molbu Splićana papa Nikola V. to odobrava pismom od 7.II.1450.uz uvjet da se s time složi kard.Bessarion,komendator sustipanske opatije,što je ovaj velikodušpno odobrio.
Gradnja nove crkve i samostana odvijala se u etapama,jer za to u onim teškim vre,menima,kad se trebalo priprematina obranu od Turaka,nije bilo lako pribaviti sredstva.Već 1453. godine izgrađena je cisterna u klaustru na čijoj kruni čitamo ime darovatelja splitskog kneza Vettora Delfina.Najintenzivnija izgradnja je morala biti u godinama 1457/58,jer iz tih godina imamo sačuvana dva dokumenta o sakupljanju milodara za potrebe gradnje.U arhivu samostana čuva se bula pape Kalista III. iz godine 1457. kojom se posjetiteljima poljudske crkve daju oprosti od kazni za grijehe,ako u Gospine blagdane posjete poljudsku crkvu i udijele nešto za gradnju.Drugi dokument je dukala dužda Paskvala Maripietra koji.1458. daje dozvolu fra Andriji Splićaninu da na mletačkim posjedima smije sakupljati milostinju za potrebe gradnje na Poljudu.
Godine 1493.poljudski je gvardijan sklopio ugovor s Mihovilom Mihanićem ,klesarom koji se obvezao izgraditi ogradicu za prezbiterij crkve.Ova je danas ponovno došla na svoje prvotno mjesto.
Crkva je imala jednostavni gotičkislog koji je u nekim elementima dobivao renesansna obilježja.To je slučaj s portalom i ogradicom prezbiterija.S južne strane lađe bila su tri gotička prozora, od kojih su dva uskoro uklonjena i ugrađena u dvije bočne kapele.Starija je ona do vratiju crkve posvećena Gospi Poljudskoj-danas sv.Ante,koja se morala graditi početkom XVI.st.Na to upućuje dokument iz god.1509.kojim dužd Leonardo Loredan poništava dozvolu što ju je gvardijanu,fra Franji Hvaraninu,bio dao Angelo Trevisan,komandant mletačke mornarice,da može izvoditi radove na crkvi novcem što ga je fratrima oporučno ostavila Nikolina žena pok. Šime Bubanića.Nešto kasnije izgrađena je druga kapela u kojoj je bio smješten veliki križ iz .15.st.Obe kapele imaju stilska obilježja renesanse.
Za stotu godišnjicu samostana,god.1549., u Veneciji je izrađen lijepi poliptih sa slikama venecijanskog slikara Girolama da S.Croce,koji dominira u prezbiteriju.
Crkva doživljava još nekoliko pregradnji.Tako je u drugoj polovici XVII.st. barokizirana,kad su zatvoreni gotički prozori i izgrađeni novi barokni oltari.Samo ih je u lađi bilo pet.Tada je ujedino zatvorena tavanica i stavljen plafon.Najnovije preinake kojima je crkvi dan prvotni izgled izvedene su u godinama 1977. i 1996.U tom raszdoblju crkva je obogaćena vitrajima i postajama križnog puta splitskog slikara Josipa Botterija.
Crkva je do početka 19. st. bila pravi mauzolej,pokapalište uglednih Splićana.Ploče s poda,od kojih neke ( kao Tomae Nigera i Katarine Žuvić ) predstavljaju lijepe uzorke renesansne umjetnosti,premještene su god. 1899. u klaustar.U ciklus gradnji s početka 16. st. treba staviti i izgradnju klaustra s jednostavnim renesansnim stupovima,koji je"uza svu skromnost i jednostavnost plemenit i skladan" ( V.Fugošić). Malo zatim pri gradnji kule bila je uklonjena zapadna strana,a pri proširenju samostana u 18. st. uklonjeni su stupovi i sa sjeverne strane klaustra.Klaustar je ponovno kompletiran god.1979.
Na izgradnju kula u 16.st. prišlo se iz obrambenih razloga radi blizine Turaka.Možda je ipak samostan više od kula obranio lik Muhameda na slici Nikole Bralića,što se navodi kao tradicija.
Znameniti fratri
Na prvom mjestu ovdje trebamo spomenuti fra Bernardina Splićanina, koji je god. 1495. tiskao svoj Evanđelistar,prvu latiničnu knjigu na hrvatskom jeziku.Njegov potpis nalazimo na jednoj samostanskoj inkunabuli.
U 17. st. živio je fra Marko Marulić koji je god. 1636. u Veneciji tiskao knjižicu o muci Isusovoj.
Slavan je postao sa svojim koralnim kodeksima i minijaturama fra Bono Razmilović ( 1636-1675).Sa svojim križevima,od kojih se dva čuvaju u samostanu,proslavio se rezbar fra Fulgencije Bakotić ( 1720-1792).Poznati teolog i graditelj ovog samostana bio je fra Bernardin Vuković,provincijal i generalni definitor.
Spomenimo i provincijala fra Bernardina Tisičića,kome je Razmilović posvetio svoje kodekse i ispjevao latinski sonet.
U ovom stoljeću poljudski je samostan dobio značajnije mjesto u franjevačkoj provinciji sv.Jeronima.Tako je od 1926. do 1946. bio sjedište provincijalata ,dok je Zadar bio pod talijanskom okupacijom.Od 1963. do 1974. tu je bilo franjevačko sjemenište i klasična gimnazija.Nakon toga postao je klerikat provincije.
God. 1967. ustanovljena je župa sv.Trojice i priključena poljudskom samostanu.
Samostanske zbirke
God.1964.ustanovljen je samostanski muzej u kome se čuvaju neke već spomenute i druge umjetnine i dragocjenosti ( slike,pergamene,srebrnine i dr.) . Najvažnije su : portret Tome Nigera od Lorenza Lotta,dva Razmilovićeba kodeksa i Bakotićevi križevi.
U staroj kuli iz 16. st. god. 1994. pohranjena je zbirka slika naših slikara iz emigracije,koje je skupio o.Rafael Romić.
Samostan posjeduje arhiv sa starim pergamenama i rukopisima.Knjižnica posjeduje 30 inkunabula i više starih knjiga.Ukupni fond biblioteke ima oko 15.000 svezaka.
Spomenimo da je slavni Marko Marulić knjižnici samostana ostavio nekoliko svojih knjiga.
komentiraj (5) * ispiši * #
