World of Tinuviel

Mormegil

Moja priča počinje…dvije godine unatrag. Pretpostavljam. Mnogo dana smo proveli bez sunca i mjeseca. Možda godina čak. Mnogo užasnih dana tame… počinje onog dana kada sam…ne. Moja priča zapravo počinje u Qualinestiju, iako ga nisam često posjećivala. Ponekad bih s ocem posjetila njegove predivne šume, radi trgovine sa tamošnjim narodom. S mojim narodom. Dugo mi je trebalo da se naviknem zvati vilenjake Qualinestija svojim narodom. No, zapravo, oduvijek sam osjećala snažnu povezanost s njima. Izgleda da ipak ima nešto u tome da srce vuče tamo gdje je su prebivali preci. Bilo kako bilo, nismo imali previše dodira ni sa kim. Otac nije volio pričati o svom narodu. O svojoj obitelji. O mojoj majci. Do dan danas nisam saznala čak ni njezino ime, iako sam često zapitkivala oca o tome. U danima rane mladosti smatrala sam to strašno nepoštenim. Nepravednim. Zar nisam imala pravo znati kako mi se mama zove, kad već nisam imala pravo odrasti s njom? Kad nisam imala pravo slušati njezin sigurno umilni glas kako priča priče predvečer ili uspoređivati boju svojih očiju s njezinima? A onda sam jednom, u još jednom od bezizlaznih razgovora o tome s ocem, uvidjela tugu i bol u njegovim očima. Možda je uspomena bila previše bolna da ju izgovori naglas. Kao da će mu riječi istoga trena probosti srce. Prestala sam pitati. Ali vjerojatno nikad neću prestati željeti znati.
Moj otac, Nimloth od Qualinestija, čuvar šume, Onaj-koji-je-prijatelj-životinja, naučio me je svemu što je znao. Mnoge godine smo lutali šumom, spašavali ranjene životinje, slušali povijest drveća, osluškivali Šumu. On me naučio boriti se. Uvijek je govorio da se prava borba događa u glavi. Sjećam se da mi je satima objašnjavao pokrete tijela, prave položaje u pravim trenucima. Nakon teorije uslijedila je praksa. U početku drvenim mačevima. Nije mi htio dati pravu oštricu u ruke, ma koliko moje srce žudjelo za tim. Dok nisam naučila da smo moj mač i ja jedno, da je on produžetak moje ruke. Bila je zima, i snijeg je polako zasipavao šumu. Tih smo dana imali mnogo posla oko životinja koje nisu mogle bez pomoći preživjeti. Naučio me slijediti tragove, tako da smo do njih bez teškoća dolazili. Iako, u snijegu su tragovi posve vidljivi i neuvježbanom oku. Ono što me najviše užasavalo kod snijega jest to koliki kontrast daje svježa krv naspram kristalne bjeline. Mrzila sam one koji su dolazili po krzno i kožu. Koji su sjekli, palili, ubijali i uništavali moj svijet. Toga jutra smo pronašli ustrijeljeno lane. Oderane kože. Krvavi tragovi vodili su dalje. Do leša njegove majke. Bijes u mome srcu zrcalio se u očevim očima. Intenzivan miris smrti punio mi je nosnice. Miris krvi, mesa, vlage….i miris logorske vatre. Pogledala sam oca. I on je to osjetio. Pokazao mi je da ga slijedim. Išli smo za mirisom, brzi i nečujni koliko je to bilo moguće. Nisu se skrivali. Vjerojatno su mislili da su sigurni. Bila su dvojica, ljudskog roda, umotani u crne plašteve. Već su danima o njima kružile priče. Lovci na krzno. Izgledali su bezbrižno dok su trgali komade srnećeg mesa sa užarenih komada drva i zbijali primitivne šale. Nisu mi se svidjeli. Mislim da mi se ne bi svidjeli ni da sam ih srela kako mirišu ljubičice. Otac me potapšao po ramenu. Okrenula sam se. Pružio mi je jednu od svojih zakrivljenih sablji. Bila sam spremna. Čekala sam znak.
Bila je to moja prva borba. Uspjela sam se izvući sa slomljenim rebrom i nekoliko posjekotina. Bila sam živa i u jednom komadu; bila sam zadovoljna. Otac nije ničim pokazao da se išta dogodilo. Bilo je to nešto što se od mene očekuje; kao takvo sam to prihvatila. Sutradan je otišao u Qualinesti i vratio se s jednim od vilenjaka. Izgledao je kao i svi moga roda, smeđe kose i zelenih očiju. Bio je otprilike očevo godište. Mada se kod vilenjaka nikad ne zna. Pogledao me, kimnuo glavom i kratko rekao: -Dobro će nam doći još jedan graničar. Dobrodošla, Nessa, kćeri Nimlothova.
Nakon toga se okrenuo prema mom ocu i zajedno s otišli. Otac mi nije htio reći o čemu su razgovarali. No, nisam se mogla oteti dojmu da sam baš ja bila predmetom tog razgovora.
Od toga je prošlo još nekoliko godina. Odlazile smo na sve dulje šetnje, izbivali iz naše šume sve češće, i ubrzo mi je postalo jasno da je vrijeme da krenemo dalje. Ansalon, cijeli Ansalon je bio pred nama! Bila je to ujedno uzbudljiva i zastrašujuća pomisao. Sada, kada sam vidjela mnoga mjesta, mnoga neopisiva mjesta – neka toliko strašna i bolna da se to ne da izreći niti jednim jezikom koji postoji, a neka toliko predivna i čarobna da mi se čini da bi riječi mogle umanjiti njihovu vrijednost, razmišljam o tome koliko me moje putovanje promijenilo. Oduzeto mi je sve, ali milošću bogova, neke stvari su mi vraćene, iako u drugom obliku. Po prvi pu u svom, preko 240 godina dugom, životu mogu reći da imam prijatelje. To zaista lijepo zvuči, pogotovo nekome tko je cijeli život proveo gotovo bez kontakta sa ostalim svijetom, izuzev, naravno, Nimlotha i životinja. Jedva uspijevam suzdržati smiješak pri pomisli na to kako čudnovato izgledamo kada smo zajedno. Jedna vilenjakinja smeđe kose, u vilenjačko oklopu, jedan muškarac, visok, bijele kose i brade, a mlad, sa šiljatim šeširom na glavi, i zaogrnut crvenim plaštem, jedna ogromna riđa žena na čijem se licu raspoznaje njezino porijeklo divljačkih naroda, jedan klerik i jedan paladin, ženski paladin. A to je samo što se izgleda tiče. O zajedničkom funkcioniranju kada za to dođe vrijeme.
Dakle, krenuli smo putovati. Zaustavljali bismo se po gradovima, trgovine radi, ili u potrazi za poslom. Radili smo najrazličitije poslove. Od obrađivanja polja, do lova na opasne životinje, sakupljanja plodova u jesen…. Preživljavali smo. Učila sam. O životu graničara, o životu vilenjaka, o životu općenito. Naučila sam mnogo o Nimlothu, proučavajući ga, čekajući sa velikim strpljenjem one rijetke trenutke kada bi otkrivao nešto o sebi. Gledala sam ga kako se ophodi s ostalim i kako oni gledaju njega, s poštovanjem i divljenjem. Bila sam ponosna na njega.
Nakon nekoliko godina zaustavili smo se u gradiću Blode, kao i obično, radi trgovine. Mjesni trgovac, čovjek iznimno gustih obrva i prozirno plavih, pronicljivih očiju, dočekao nas je pogledom koji kao da je ispitivao. Nije djelovao neprijateljski raspoložen, ali osjećala sam da ga nešto muči. Pokušao se upustiti u neobavezno čavrljanje, kakvom su skloni samo ne-vilenjaci, s mojim ocem. Nimlotha to nije oduševilo. Smijuljila sam se u sebi dok je na znatiželjna pitanja trgovca odgovarao kratkim i sažetim odgovorima. Ipak, izgleda da je trgovac bio zadovoljan odgovorima. Na kraju razgovora uputio nas je lokalnom plemiću. Otišli smo su lokalni inn prijaviti se za noćenje. Ujutro oca nije bilo. Poručio mi je po barmenu da se išao sastati s plemićem. Sjela sam za šank i naručila doručak. Barmen Bill, debeli čovjek nalik tolikim barmenima koje smo susretali putem, da sam se ponekad pitala da li čovjek kada počinje tako izgledati jednostavno odluči da otvori inn, počeo me zapitkivati kako sam spavala, odakle sam, kakav je moj otac….nepregledan niz pitanja da bih na kraju saznala sa taj plemić ima problema sa divovima i da je pozvao mog oca da mu pomogne. Zastao mi je zalogaj u grlu. I sada ga osjećam. Mogla sam natjerati Billa da mi otkrije gdje je posjed tog plemića…mogla sam otići, mogla sam ga spasiti. Ali nisam. Ostala sam cijeli tjedan u innu, odlazeći na duge šetnje do rubova šume, čekajući da se vrati. Sedmi dan, kada sam se vratila u grad vladalo je prazničko raspoloženje. Ljudi su izašli na ulice i trgove, odasvud se čula pjesma i smijeh, pivo se točilo u ogromnim količinama. Odlučila sam se vratiti u inn. Putem sam čula sa raznih strana da je napad divova odbijen. Odahnula sam. Već sam počela razmišljati kad ćemo dalje krenuti; bila sam nemirna okružena zidinama. Ušla samu inn; bio je krcat, Bill je stajao za šankom i zabavljao publiku pričama o gostima koji su mu dolazili tokom njegovog dugogodišnjeg staža za koje je smatrao da su smiješne. Smijali su se oko njega. Nalaktila sam se na ono malo slobodnog mjesta za šankom. Primijetivši me, Bill je zašutio. Stavio je ogromnu kriglu ispred mene i rekao: -Žao mi je, mala. Znaš kako je u ratu. Ne mogu se svi izvuć živi.
Iskapila sam pivo u jednom gutu i otišla u sobu. Lutala sam sjećanjima. Plakala sam. Prvi put u mnogo godina. Te sam se noći zaklela. Zaklela sam se da ću osvetiti očevu smrt. Poglavar divova ostat će bez svog mizernog života. Krenula sam na sjever.

09.02.2007. u 19:49 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

priče.... grand saga of Mormegil :-) and the rest

Linkovi


adopt your own virtual pet!

Blog.hr
ffri.hr
vip.hr
Blue Kset
hail mortals
Što je Istina?
maćije pandže
lu-lu
There and back again
my myspace, slikice i tako to....
ne klikći ni za živu glavu

Na youtube možete vidjeti amaterski spot koji je prema motivima iz fantasy romana "Izvršitelji nauma Gospodnjeg" napravila udruga "3.Zmaj" za pjesmu "Vrisak" benda "Soundbringer". "Vrisak" je, inače, jedna od pjesama koje se pojavljuju na soundtracku za roman "Izvršitelji nauma Gospodnjeg".

Roman, zajedno sa soundtrackom, bit će prvi put predstavljen 21.4.2007. u 18:30 na FER-u u Zagrebu, a u sklopu manifestacije "SFerakon".

Udruga "3.Zmaj" osnovana je 3. svibnja 2005. u Rijeci, a bavi se promocijom fantastike kao žanra. Informacije o udruzi možete vidjeti na adresi:
3.zmaj

A spot za pjesmu "Vrisak" pogledajte ovdje:
spot

BALJEZGARIJE S DnDa

Introducing:
Jelena – TIKA, ARYA
IDI OD JEDNOG PO JEDNOG. – TIKA
JA SAM NJEMU POSLOŽILA RUKU NA RAME. – TIKA
DOĐI MI POMOĐI – TIKA


Tomo – VOLDERON, ELUEN
PA ĆEMO U NAJGOREM SLUČAJU BACIT NJENO TIJELO KORDARIMA (tordarima) – VOLDERON
ISTO KAO ŠTO SE JA NE DOBRO NE BORIM S KOMADOM ČELIKA – VOLDERON
I JA GA POGLEDAM (a potpuna mrakača) – VOLDERON
KAO ŠTO JE CELESTIJA MJESEC, ODNOSNO MAČ. – VOLDERON
(volderon kaže darnoliusu:) NEGO, VOLDERON… - VOLDERON
JA JEDNOSTAVNO TVRDIM DA JE ŠIKA… (tika) – VOLDERON
(riječ je o Vjeri) ČUO SAM JE PUNO DAVNIJE – VOLDERON
ALI VJERUJ MI, TIKA (dyre) – VOLDERON
U ONOJ JEDNOJ KONTINENTALNOJ, MEEEEE, SLAVONIJI. – VOLDERON
I JA SAD GRABIM NJEGOV SKELBOOK – VOLDERON
TVOJA SOLA (sova) – ELUEN
IDEM GA OPRASNUT U GLAVU – ELUEN
JA GA PITAM DA LI JU JE BOLJE – ELUEN
TAKO DA, AKO GA FULIM FUL – ELUEN
NETKO ĆE TI UŠARMIRATI SA MAČEM U PRSA – ELUEN
AKO ĆEMO NAMA TREBAT – ELUEN
POČELE SU MU RASTI ZRAKE NA NOGAMA (sovi) – ELUEN
SKUPILA VREĆICU I U BERBI DOK SE TUČE JELA – ELUEN
AJDE DA TI ISPRIČAM JEDNIJU OD HEROJA – TOMO
ŠARM PERSON – TOMO
VIDIŠ ISTO ŠTO VIDIŠ I ON – TOMO
VIDIŠ NEKA BLJESAK – TOMO
U PRVOM REDU STOJI JEDAN ČOVJEK SAM – TOMO
IZ DANA U DANA – TOMO
I TVOJA LUKA JE POGODILA (strijela) – TOMO
NA POČETKU VRJEMENA – TOMO
DOBROLJUBLJIVE ŠUME – TOMO
DOLAZITE NA PODRUČJE GIANTA, TROLOVA, ZMAJEVA I OSTALIH GOBLINOIDNIH STVORENJA! – TOMO
I NEKOLIKO NEPOZNATIH KOJI NISU VAMA POZNATI – TOMO
JEL TU POSTOJAO NEKA LIČMOST? – TOMO
SJENA IZGLEDA KAO SHADOW – TOMO
I TI SI SE RASKOMOTO – TOMO
MENI SE ČVARI ČINE FUL JEDNOSTAVNE – TOMO
SUNCE TE PROBILO KROZ PROZOR – TOMO
OGROMNA HODNIK KOJI VIDI - TOMO


Luka - BEATHOR
TEREN JE POČEO BITI UZBRD – LUKA
KOMADIĆI PIJESKA – LUKA
PRIJE NEŠTO KRATKO VRIJEME (neko) – LUKA
JER PRATIŠ NIZBRDO OKOMITO – LUKA
DAVETI LAVEL – LUKA
VIČE U NJEMU, PRIČA PRIČA PRIČU – LUKA
STAVIM RUKU NA GALVU, GLAVU NA RUKU – BEATHOR
ŽELI ZAJEBAT SVIH DRUGIH – BEATHOR
-VIDITE TRON. –ŠTA, TROLL?! – BEATHOR
TRAŽIM TU EMOCIJU I GLEDAM JE DUBOKO U OČI – BEATHOR
DRŽIT ZA RIJEČ – BEATHOR
HVATAM ŠŠŠŠSTAFF – BEATHOR
NAJDUBLJA HVALA – BEATHOR


Norman – NORTHEUS, BOKHORIS, BOBLE
GLE, ŠTA SE MOŽE LOŠIT? – NORTHEUS
MILION HILJADA EURA NA BANKU (od 11.5 mil.kuna) – NORTHEUS
GOSPODINE IRDA (tordaru) – BOBLE
PRED POL SATA JE BILO POL SATA – BOKHORIS
IMAM CURE LIGHT SWUNDS – BOKHORIS
-KOJI JE TVOJ BOG? – CURE LIGHT WOUNDS. – BOKHORIS
-SVI STOLOVI SU PUNI. –A JEL IMA KOJI PRAZAN? – BOKHORIS


Ivana – DULA, DYRE, ADUIN
TREBA JE NAUČIT ZNAT KORISTIT (energiju) – DYRE
DA, FAKAT, TEBI SE SADA VIDI VID! – DYRE
JOJ, MENI SE ČINI DA ČUJEM KORDARE (kordove) – DYRE
I ŠTA VIDIM, JEDNU BABU KAKO SE DIŽE? (glavu) – DYRE
(čujete šapat) ŠTA KAO PTIČICE? – DYRE
AKO IDEMO U SMJERU STIĆI ĆEMO (sjever) – DYRE
ANYWOY – DYRE
DABRO, DA – DYRE
ALTESIA (Alesthia) – DYRE
U IRDA-KUĆI – DYRE
KOLIKE SU MU RUKE? (tordaru) – DYRE
TO JE BIO NEKAKAV MEGIČNI SPELL – DYRE
NASPRAVILI – DYRE
JOŠ UVIJEK SAM NALJUĆENJA – DYRE
PROSREČNO (prosječno) – ADUIN
-I ŠTA KAŽEŠ KONJU? –PA, ONO, ŠTA IMA? – ADUIN
I ZAHUKTAM SVOJOJ SOVI – ADUIN
TRAŽIM MUHU ILI KOMARCA KOJI PUŽU PO PODU – ADUIN
NETKO JE U OKAVAMA – ADUIN
ZNAČI, OVAJ JE BIO MINJON? (minion) – ADUIN
NASED SRED SREDINE – ADUIN
PAR-SALIN JE NAJMAĆANIJI MAG – DULA
(dula čita: Lassa je Ardagonova učenica): LASSA JE TVRDOGLAVA UČENICA – DULA
ŠTA ĆEŠ ONDA S TIM ŠLAPIĆIMA? (štapićima) – DULA
U GRADA – DULA
NEKAKO MI JE ČUDAN OVAJ ČIPS! (a to je smoki) – DULA
I JA GA IDEM PROPARAT – DULA
SJAST S KONJA – DULA
JA SE NE VOLIM ŠTO SMO MI U GALOPU – DULA
I DOĐEMO DULA I JA – DULA
TI SI IGRA – DULA
GREAT ROBEOVI (grey) – DULA
OPREZ JE MAJKA MUDROSTI – DULA
TI NE BALJEZGAŠ JER VOZIŠ – DULA
-IVANA, NE BALJEZGAJ! –MA NE BAZLJEZGAM! – DULA
PA TE MOLJIM – DULA
ŠTA, KO SVETI PETAR U MOSKVI? – DULA
NA CRVENOM TRUGU – DULA
BILO ŠTO SVJEŽE BI NAM BILO OSVJEŽENJE – DULA
MOLJALA BIH VAS – DULA
ZNATE ŠTA, JEBEM VAM JA VAMA MATER! – DULA


Dodo – DARNOLIUS, LANDRIN
MAGICA – DARNOLIUS
VRLO BI GA NAUČITI – DARNOLIUS
NE MOGU TI DATI DA VIDIM – DARNOLIUS
I KAŽEM MU DA ĆU SE DOBRO PAZIT O KONJU – LANDRIN
ON JE U POLU OVOME – LANDRIN
KAKO JE ZNAO ENTANGLE DA SAM JA NA NJEMU? – LANDRIN


Dorian – FENGAR
DOK SAM BIO NA STRAŽI JA SAM MEDICIRAO (meditirao) – FENGAR

Lada – KYRA, SHRIKE, MOONLIGHT, NESSA
JA ZNAM DA JE IRDAN STEEL DRAGON JER SI MI POKAZAO U PHB-u! – KYRA
GDJE JE IGRANI? – KYRA
DURAR TANI (durminar tamni) – KYRA
I SVOJE FRUSRTUCIJE (frustracije) – KYRA
I KOGA OPALIŠ NOGOM? (upalim lulu) – SHRIKE
DA LI SAM TO VEĆ ČULA? MISLIM, DAL JE TO MOŽDA TROL ILI ORK? (škripa vrata) – KYRA
TOVAR (tordar) – SHRIKE
U SPAJKIMA SAM – MOONLIGHT
JA RADIM CLIMB WALJS BLJA – MOONLIGHT
-KOD SEBE IMA SAMO PISMO. – A U ROBEU? – MOONLIGHT
A MI SE SMJESTIMO KOD STABLA (u pustopoljini već 3 sata) – MOONLIGHT
MALO BACAJ KOCKICE DA DOBIJEŠ BOLJE BROJANKE – NESSA
KAD MI TO PRESTANE UPALJIVAT – NESSA
IZ NERAKIJE (nerake) – NESSA
PALADIN MAJERE (palin) – NESSA
PRVA MAGIJA KOJA JE KOVALA SVIJETOM (kolala) – NESSA
BAHAMUDA – NESSA
COPPER DRAGICA – NESSA
NEKA CRNA SMJENA – NESSA


T Tender
I Innocent
N Nice
U Useful
V Virtuous
I Irresistible
E Emotional
L Lovable

Alone
Poem lyrics of Alone by Edgar Allan Poe.
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then - in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life - was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view.


...Your cruel device
Your blood, like ice
One look could kill
My pain, your thrill ....
I want to hurt you just to hear you screaming my name
Don't want to touch you but you're under my skin (Deep in)
I want to kiss you but your lips are venomous poison
You're poison running through my veins
You're poison, I don't wanna break these chains
Poison...



...Na tvojim toplim usnama
Zelim da se izgubim
Sa licem svojim pokrij me
I ne daj da me pokvare.

Mogu li prespavati
Uz tebe sve te godine
Prve suze s lica tvog
Ne zelim da me probude.

Ne daj mi da vidim
Ovo nije svijet za nas
Ne daj mi da znam
Ovo nije svijet za nas...





White man came across the sea
He brought us pain and misery
He killed our tribes, he killed our creed
He took our game for his own need

We fought him hard we fought him well
Out on the plains we gave him hell
But many came too much for cree
Oh will we ever be set free?

Riding through dustclouds and barren wastes
Galloping hard on the plains
Chasing the redskins back to their holes
Fighting them at their own game
Murder for freedom a stab in the back
Women and children and cowards attack


Run to the hills run for your lives
Run to the hills run for your lives


Soldier blue on the barren wastes
Hunting and killing their game
Raping the women and wasting the men
The only good indians are tame
Selling them whisky and taking their gold
Enslaving the young and destroying the old


Run to the hills run for your lives

...I could stay awake just to hear you breathing
Watch you smile while you are sleeping
While you're far away and dreaming
I could spend my life in this sweet surrender
I could stay lost in this moment forever
Every moment spent with you is a moment I treasure
I don't wanna close my eyes
I don't wanna fall asleep
Cause I'd miss you, baby
And I don't wanna miss a thing
Cause even when I dream of you
The sweetest dream will never do
I'd still miss you, baby...
And I don't wanna miss a thing...
And stay here in this moment
For all the rest of time....



...Vece ne mirise na rakove i skoljke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za setanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka...
i uporno se trudis
da me prodje pozuda.
Jos drhtim
od tvog pogleda,
iz nekih
starih razloga,
ne mogu da se sredim...