°° Nešto od ovog drago već godinama, nešto tek u početnoj fazi preslušavanja °°
Incubus
APC
Tool
Deftones
Disturbed
Staind
At the drive in
Sparta
Mars Volta
RATM
SOAD
QOTSA
Skunk Anansie
Guano Apes
RHCP
Faith no more
Cranberries
No Doubt
Queen
DHC
Tsunami Bomb
NOFX
AFI
Propagandhi
Finch
Blindside
Boy sets fire
Ska – P
Boo!
Manu Chao
Mad Caddies
Bob Marley
B.R. Stylers
Zion Train
Asian Dub Foundation
Del Arno Band
Eyesburn
311
Tryo
Nan deSKA
Elvis Jackson
Joke
Antenat
Afion
St!llness
Retard
Pasi
Bruno
Oružjem Protiv Otmičara
Fat Prezident
Atheist Rap
TBF
Darkwood Dub
RDK
Yammat
Svadbas
Norah Jones
Beatles
Balašević
Leut Magnetik
ManDrill
Natalie Dizdar
...
Uđem u kuhinju i čujem ful jak udarac i vrisak izvana... Dotrčim do prozora i skužim ljude na cesti, svi se okupili i drže se za glavu, prepadnutog izraza lica... Auto skršen stoji nasred ceste, a ja trčim navući traperice... tako sam se prepala... ono, kad se tako nešto dogodi u tvom susjedstvu, odmah pomisliš : " Ajme, što ako je to netko od mojih poznanika? " ... izletim van, i skužim na cesti leže 2 tijela... eee, odvratan, izbezumljen filing... ja se ful ne znam smirit u tim situacijama... ful sam se počela trest... onda sam skužila da se radi o 2 dječaka, brata, možda 5. , 6. razred... staklo na autu razbijeno, i 2 udubine na vratima... dečkići udaljeni oko 3 metra jedan od drugog, leže krvavih glava, razbijenih usnica, u šoku... onda sam se malo skulirala, i skužila da nitko osim jedne susjede ne ragira... to smo učili i iz psihologije; kad se dogodi npr. nesreća, ako se tamo nađe puno ljudi, manja je vjerojatnost da će se netko pokrenuti... odgovornost se dijeli, i svi misle: " Ma netko drugi će... " ... tako da sam sjela kraj malog dečkića, i smirivala ga jadnog... stalno je govorio : " Mamica! Mamica! Gdje mi je brat? Kad će doći mamica?!"... užas.... rekao je i da ga noge ful bole... onda je netko rekao da bi se trebali nazvat roditelji... i sad pitam ja susjeda ( u biti dečka koji radi u firmi u mojoj zgradi) mobitel.... utipkam broj i sva se zbunim... jao pa šta ću kad se mama javi... ono dijete vam je stradalo u nesreći, leži tu krvavo na cesti... uf, samo sam mu tutnula mob u ruke, i rekla: " Daj ti to obavi... " ... onda je došla hitna i policija, a vozač je isto bio sav u šoku... neki mladi dečko.... svi susjedi su ga odmah osudili, da je vozio prebrzo... ali ne znam, ja nisam ništa vidjela, samo sam čula udarac... u biti tamo je bio neki kombi glupi, krivo parkiran na uglu, iza kojeg su djeca vjerojatno izletila... a nema ni pješačkog ni ništa... svakom se moglo desit... nije da ga branim, tko zna, možda će zbog njegove brzine i neopreza 2 dečkića ostati nepokretna do kraja života... al možda je vozio normalno, a ovi su izletili pred auto... djeca kao djeca, brzopleta i zvrkasta... jao... ma, uglavnom, nadam se da će s njima na kraju sve biti u redu.... nakon takvih stvari se malo zamisliš.... kvragu, kako je lako izgubiti život... kako se sve može srušiti u jednoj sekundi... tko određuje scenarij naših života, da mi je znat? jao.... ma bed.... :(
Rekla sam i da ću naknadno pisati o Opatiji... pa evo... drago mi je da se skupilo 600tinjak potpisa... nadam se da će biti nešto od toga... Koncert je bio ok, neke grupe malo naporne, al sve u svemu solidno... Ne znam... čini mi se da sam još bila pod dojmom Poreča i one savršene atmosfere tamo... tu, na domaćem terenu mi je nekako... ne znam.... fali mi riječ... ali nije to to.... imam filing da svi odmjeravaju, ogovaraju i analiziraju svaki pokret... svi svih znaju, sve je to isprepleteno, lažni odnosi, lažni veseli izrazi lica, nedostatak iskrenosti i prenemaganja... ne sviđa mi se ova riječka okolina više.... jednostavno sam se zasitila generalno svih ljudi.... studiranje u Zagrebu bi možda i bilo rješenje... ali ne da mi se bježat... izgubila sam volju.... ma ne znam... i brijem previše... i skrenula sam s teme... Koncert... da... žao mi je što Bruno i ASA nisam poslušala... nije da ih nisam gledala već jedno 3 – 4 puta, al su mi dragi, pa ono... a i žao mi je što su Pasi dosta kratko svirali... većina rulje je čekala baš njih, i na kraju su svirali zadnji, i taman kad je bila najžešća atmosfera, morali su prekinut... :(
Nego, eto... ovaj post sav neki bzvz u tužnom tonu... inače sve puno nekih " weeeheee / :) / zakon zakon / baš sam sretna " izraza... al evo, danas ne.... jer, tako.... jednostavno nisam tako raspoložena... pa ono... da ne širim negativne vibre.... pzdrv, i za kraj par slika iz Opatije...