Marketing
* NeSreĆa & OpAtiJa *
Uđem u kuhinju i čujem ful jak udarac i vrisak izvana... Dotrčim do prozora i skužim ljude na cesti, svi se okupili i drže se za glavu, prepadnutog izraza lica... Auto skršen stoji nasred ceste, a ja trčim navući traperice... tako sam se prepala... ono, kad se tako nešto dogodi u tvom susjedstvu, odmah pomisliš : " Ajme, što ako je to netko od mojih poznanika? " ... izletim van, i skužim na cesti leže 2 tijela... eee, odvratan, izbezumljen filing... ja se ful ne znam smirit u tim situacijama... ful sam se počela trest... onda sam skužila da se radi o 2 dječaka, brata, možda 5. , 6. razred... staklo na autu razbijeno, i 2 udubine na vratima... dečkići udaljeni oko 3 metra jedan od drugog, leže krvavih glava, razbijenih usnica, u šoku... onda sam se malo skulirala, i skužila da nitko osim jedne susjede ne ragira... to smo učili i iz psihologije; kad se dogodi npr. nesreća, ako se tamo nađe puno ljudi, manja je vjerojatnost da će se netko pokrenuti... odgovornost se dijeli, i svi misle: " Ma netko drugi će... " ... tako da sam sjela kraj malog dečkića, i smirivala ga jadnog... stalno je govorio : " Mamica! Mamica! Gdje mi je brat? Kad će doći mamica?!"... užas.... rekao je i da ga noge ful bole... onda je netko rekao da bi se trebali nazvat roditelji... i sad pitam ja susjeda ( u biti dečka koji radi u firmi u mojoj zgradi) mobitel.... utipkam broj i sva se zbunim... jao pa šta ću kad se mama javi... ono dijete vam je stradalo u nesreći, leži tu krvavo na cesti... uf, samo sam mu tutnula mob u ruke, i rekla: " Daj ti to obavi... " ... onda je došla hitna i policija, a vozač je isto bio sav u šoku... neki mladi dečko.... svi susjedi su ga odmah osudili, da je vozio prebrzo... ali ne znam, ja nisam ništa vidjela, samo sam čula udarac... u biti tamo je bio neki kombi glupi, krivo parkiran na uglu, iza kojeg su djeca vjerojatno izletila... a nema ni pješačkog ni ništa... svakom se moglo desit... nije da ga branim, tko zna, možda će zbog njegove brzine i neopreza 2 dečkića ostati nepokretna do kraja života... al možda je vozio normalno, a ovi su izletili pred auto... djeca kao djeca, brzopleta i zvrkasta... jao... ma, uglavnom, nadam se da će s njima na kraju sve biti u redu.... nakon takvih stvari se malo zamisliš.... kvragu, kako je lako izgubiti život... kako se sve može srušiti u jednoj sekundi... tko određuje scenarij naših života, da mi je znat? jao.... ma bed.... :(
Rekla sam i da ću naknadno pisati o Opatiji... pa evo... drago mi je da se skupilo 600tinjak potpisa... nadam se da će biti nešto od toga... Koncert je bio ok, neke grupe malo naporne, al sve u svemu solidno... Ne znam... čini mi se da sam još bila pod dojmom Poreča i one savršene atmosfere tamo... tu, na domaćem terenu mi je nekako... ne znam.... fali mi riječ... ali nije to to.... imam filing da svi odmjeravaju, ogovaraju i analiziraju svaki pokret... svi svih znaju, sve je to isprepleteno, lažni odnosi, lažni veseli izrazi lica, nedostatak iskrenosti i prenemaganja... ne sviđa mi se ova riječka okolina više.... jednostavno sam se zasitila generalno svih ljudi.... studiranje u Zagrebu bi možda i bilo rješenje... ali ne da mi se bježat... izgubila sam volju.... ma ne znam... i brijem previše... i skrenula sam s teme... Koncert... da... žao mi je što Bruno i ASA nisam poslušala... nije da ih nisam gledala već jedno 3 – 4 puta, al su mi dragi, pa ono... a i žao mi je što su Pasi dosta kratko svirali... većina rulje je čekala baš njih, i na kraju su svirali zadnji, i taman kad je bila najžešća atmosfera, morali su prekinut... :(
Nego, eto... ovaj post sav neki bzvz u tužnom tonu... inače sve puno nekih " weeeheee / :) / zakon zakon / baš sam sretna " izraza... al evo, danas ne.... jer, tako.... jednostavno nisam tako raspoložena... pa ono... da ne širim negativne vibre.... pzdrv, i za kraj par slika iz Opatije...
1. Ana, tiNka, Teja, Lori, i netko bo...
2. tiNka & Mateja
3. Geljo svira trubu
4. Mateja, Rade, tiNka
5. Dubi & Borna
Post je objavljen 07.06.2005. u 17:36 sati.