°° Nešto od ovog drago već godinama, nešto tek u početnoj fazi preslušavanja °°
Incubus
APC
Tool
Deftones
Disturbed
Staind
At the drive in
Sparta
Mars Volta
RATM
SOAD
QOTSA
Skunk Anansie
Guano Apes
RHCP
Faith no more
Cranberries
No Doubt
Queen
DHC
Tsunami Bomb
NOFX
AFI
Propagandhi
Finch
Blindside
Boy sets fire
Ska – P
Boo!
Manu Chao
Mad Caddies
Bob Marley
B.R. Stylers
Zion Train
Asian Dub Foundation
Del Arno Band
Eyesburn
311
Tryo
Nan deSKA
Elvis Jackson
Joke
Antenat
Afion
St!llness
Retard
Pasi
Bruno
Oružjem Protiv Otmičara
Fat Prezident
Atheist Rap
TBF
Darkwood Dub
RDK
Yammat
Svadbas
Norah Jones
Beatles
Balašević
Leut Magnetik
ManDrill
Natalie Dizdar
...
Evo... danas me je nazvala i dosadno joj je tamo u Austriji... i eto da ju ovo barem malčice razveseli... :)
Uglavnom... Ovaj post će biti posvećen Ani... :) Točno se sjećam dana kad smo se našle da ju intervjuiram za školski list... u glavi sam imala totalno krivu predodžbu... mislila sam da će biti arogantna, hladna i sva neka uzvišena... u biti, ne znam zašto se uvijek za slavne osobe priča da su umišljene i glupe.... bit će ljubomora... heh, smiješno mi je to bilo.... kao wow ja pričam s Anom Jelušić.... sjedile smo u Simoni i papale sladoled, i nekako došle na temu ljubavnih jada ;) .... i raspričale se o svemu tome... i tako, malo – pomalo smo se počele družit sve više, i danas za nju mogu definitivno reći da mi je jedna od najdražih osoba koje imam oko sebe...
Ma ja se njoj ful divim... i ful je poštujem i cijenim... i nervira me užasno kad o njoj neki pričaju kao u stilu : " Ma šta? Boli nju briga... Skija se, ima para, ne mora u školu... " ... jao, pa daj ljudi, razmislite malo kolika je to u biti ogromna žrtva... koliko se ona stvari odrekla u životu da bi postigla to što je postigla... al neću je sad bedirat s tim, budući da će kad – tad ovo pročitat, a namjera je bila razveselit je, ne ubit u pojam.... Tako je jednostavna osoba, nikada ne komplicira, i baš uvijek zna rješenje za neki problem... Ne znam zašto naše prijateljstvo ful dobro funkcionira i zašto se nikad nismo zakačile... Skužila sam da kad svaki dan provodiš s nekim, i stalno se čujete, stalno idete na kavice, i stalno stalno ste skupa... ono, dođe do nekakvog zasićenja... i onda te i neka najmanja sitnica može nanervirat.... a ona, taman kad bi moglo doć do tog " zasićenja " mora negdje otputovat... na planine, skijat i tenirat.... i onda je nema nekih 2 tjedna, pa kad se vrati joj ja prepričavam šta ima novoga i šta je propustila... i onda mi ako imam nekih problema sredi folderiće u glavi ( kako ona to kaže ).... i lijepo sve posloži, i onda ja budem sretna... :)
I super mi je što je slava nije ni najmanje promijenila... uvijek tiha, skromna i prizemljena... Kad se vrati s neke tekme nikad ne pričamo o skijanju i o samoj tekmi, jer je to monolog kojeg mora izrecitirati makar 100 puta u tih par dana.... " Oooo, Ana, super si vozila! Kako je Janica? bla bla... " ... i onda ona sa smiješkom na licu mora pričati o tome, a tako joj se ne da... i nervira ju što većina ljudi gleda na nju kao na Anu JELUŠIĆ.... a ne kao na Anu... običnu Anu... smiješno je to kako ljudi kad skuže o kome je riječ drastično promijene ponašanje... tako, npr. kad smo bili prošlo ljeto u hostelu u Zadru, ono pričamo svi na terasi, ovo – ono, sve normalno... a Ana se taman bila ošišala, i valjda je zbog toga nisu skužili... i odjednom netko provali : " Ajme, pa ti si Jelušićka!!! " .... i odmah totalno promijene ponašanje prema njoj... heh, a mala skromna Ana bi da na nju gledaju kao na običnu djevojku.... e pa nemoš tako, kad nisi obična... :)
I jao, meni strašna bila spoznaja kako su neki ljudi priglupi kad su kružile priče kao ufff sad se ova Tinka čmari Ani, jer je ona slavna i kao neka faca.... Al ja stvarno ne razumijem kako netko može misliti da bi ja sad tu nešto forsirala, iako mi uopće ne paše kao osoba i uopće nemamo slična razmišljanja i stavove, i to samo zato jer je wow slavna... a to što se tiče slave... kolko puta sam ja pomislila; Joj, a ja bi da se tisuće ljudi deru moje ime, da izlaze članci o meni u novinama, da me svi hvale na veliko, da sama zaruđujem pare, i to ne male... i da da, sve je to super... al ne bi onaj dio kad sama moram u nekoj hladnoj prip*zdini čamit, dizat se svako jutro u 6, pa ić na trening, vježbati, vježbati i vježbati... i stalno se pitat dal mi je netko prišao i započeo konverzaciju samnom samo zato jer sam ja slavna, ili zato jer sam mu stvarno zanimljiva... to je zeznuto... I smiješno mi je kad prolazimo Korzom, i onda svi kad je vide nešto šapuću i komenitiraju... Brijem da bi mi to ful išlo na živce... heh, zaključak : Bolje je kad nisi slavan... ( da, da... :) )
Ma... htjedoh reći da mi je ful drago što sam je upoznala jer je stvarno zakon osoba... i svi vi koji ste mislili da je neka umišljena ( heh Swiss, o tome je bio moj 1. komentar na tvom blogu ), totalno ste fulali... :)
Evo, upravo se vratih iz Kalvarije... Bila gledat Tejicu kako glumi....:) uuu koje stajl cipele je imala, neke crne klompače sa ogromnim đonom... presmiješno... ona glumila mozak... eee 2 dana prije su joj rekli da glumi... i super se snašla :) Nika, onako u bijeloj haljinici sa krilima na leđima, glumila dušu... i ona crna, Adriana čini mi se, e pa super je odigrala svoju ulogu... baš uvjerljivo! radnju, moram priznati, i nisam baš pretjerano shvatila... al mi je bilo fora sve u svemu... i dobro su ukomponirali Tempestu u sve to.... onako lajv muzika.... :) Prije toga bila s Lukom na Žurkovu... bilo puno ljudi... ipak je subota...
A jučer sam ipak išla u Točku na SOAD vs Korn... i sad kad smo išli do Točke sa dujom, ja spazim nekog čovjeka.... ono, nemoš ga ne spazit.... sav obučen u nešto kožno crno, i neka crna kapa, brada neka čudna na 2 špica... i pomislim ja u sebi ono da ga sretnem u nekoj mračnoj ulici i da sam sama, ne bi mi bilo svejedno... i uglavnom, dođemo mi u Točku, i bilo ful malo ljudi.... i ja sjednem na klupicu i gledam spotove, onako su puštali Korn pa SOAD i tako stalno... i nisam ni skužila, a taj tip sjedio pored, i kao pita dal ću pive... ja ono ne fala... i počnemo mi pričat... i čudan je čovjek bio totalno, al znate ono kad vam netko priča na posve drukčiji način, i ful je zanimljivo i sve.... i baš mi ga je bilo gušt slušati... pričao mi je čime se bavi, kako živi.... tip je neki umjetnik, i završio likovnu akademiju u Ljubljani i komparativnu u Zgu... priča 5 jezika, i ful je onako načitan i lijepo i pametno se izražava.... i pričao mi je o tome kako danas slava i novac otruju čovjeka, i kako onda ljudi totalno zalutaju u svemu tome, i postanu ono što drugi očekuju od njih, i izgube svoje pravo ja... i o meditacijama je pričao, i o prirodi, o posvećivanju samome sebi, o glazbi, o svojim performansima, o vatri, o ljudskoj ograničenosti, neshvaćanju.... i zakon... ja se totalno uživila tamo, i nisam ni skužila da je prošlo nekih sat vremena... i zove mene Đana kao da dođem tamo kod njih, i ja ono kao može... i dignem se i napadnu me svi kao pa kako možeš pričati tako s nepoznatim čovjekom, tip ima sigurno 35 godina, neka pedofilčina, ovo ono... i ja se totalno nanervirala... ma znam ja da danas ima svakakvih bolesnika, i stvarno čudnih ljudi... i da ne smijem biti naivna, jer se svašta može dogoditi... ali nisam tolko glupa da ne skužim kad mi netko uvaljuje neke primitivne forice... i nanerviralo me je to što su ga svi osudili na temelju njegovog vanjskog izgleda... priznajem, izgleda kao frik, pa i ja sam ga na kraju krajeva u basu nesvjesno osudila... al nakon 5 min razgovora sam shvatila da je čovjek stvarno nekako... joj, ma ne znam to opisati riječima... i kasnije sam mu dala svoj mail, da javi ako bude tu u blizini imao neki performance, pa da ga dođem pogledati... baš me zanima kako to izgleda... :) ne znam mu ni ime... znam samo da mu je umjetnički naziv Hand of unknown... tako nešto...
I nakon svega sam ful puno razmišljala o svemu tome... on je izabrao drukčiji način života... riskirao je, al je sada zadovoljan... većina ljudi ga gleda kao ekscentričnog umjetnika i ne shvaća njegov način života... al on je sretan, a zar to nije najvažnije... a i to koliko vjerovati nepoznatim ljudima... tko zna, možda je stvarno poremećeni pedofilčina koji bi me silovao u prvom grmu da je imao priliku... iako... ne, ne.... ma osjetiš kad čovjek širi neke negativne vibre... barem ja tako mislim... :)
Rade mi je fajnli dao Mars Voltu, pa idem to sad malo slušati... evo još malo slikica za kraj... aj pzdrv ***
Kolko god moja majka meni išla na živce što me tlači malo previše oko te škole, faxa, izlazaka i svega toga... S jedne strane mi je drago... Kad bi sve bilo po mom, išla bi van svaki dan, vraćala se doma kad ja poželim, s vremenom bi mi sve to postalo dosadno... A i ružno je kad se nitko ne brine za tebe... Ja ne razumijem te mame kojima je svejedno gdje im je dijete, kad će doć doma, i dal će učit ili neće.... Moja ipak možda malo pretjeruje neki put, al ne znam... Ovako je sigurno bolje nego da mi popušta u svemu... Napokon sam je počela kužit u nekim stvarima.... Drago mi je da sam prošla onu pubertetsku fazu : " Ufff, kako me živcira, ništa mi ne dopušta, želi mi zagorčati život... " ... tu fazu valjda svi moramo proć... i nervira me kada nekome tko nema tako pretjerano zabrinutu majčicu, moram objašnjavati zašto se ako sam od 8 ujutro vani, a bila sam doma na nekih pol sata, moram vratiti oko 11 doma... a i onda poberem onu : " Pa šta je tebi normalno biti po cijele dane vani, i doći doma na pol sata??" ... i onda ja počnem : " Ali mama, pa svi... " , " Ne zanimaju me drugi.... " .... kfragu... i onda mi takvi ljudi počnu kao pa da sam se drukčije postavila prema njoj, i da sam par puta otišla negdje bez obzira na njenu zabranu.... kao onda to ne bi bilo tako... al kolko puta sam ja to isprobala... ono sjećam se da sam par puta ful htjela ić na neke koncerte, a ona me zbog nekog razloga nije htjela pustit... i onda bi se ja onako derala ko neko histerično derište, i na kraju bi je rasplakala, i izašla van i zalupila vratima... a nakon 5 min bi se okrenula i vratila doma jer bi me grizla savjest... Ne znam... beheh, što se tiče tate, ne znam kako je kod vas, al kod nas doma je mama glava obitelji... ona o svemu odlučuje, a tata stoji sa strane, i pita ga se za mišljenje samo kada se radi o nekim ful važnim stvarima... Ovo sve pišem jer sam jučer cijeli dan bila vani i navečer smo išli do Konta... i znala sam da će majčica neš kenjkati ako se vratim u 4 doma... pa su me svi napali da šta idem, pa ovo, pa ono.... a meni se taaako nije dalo objašnjavati principe moje majke... pa sam se samo pokunjeno pokupila doma... a Luka, Sanda, Đana, Mirko, Bouni, Kiki i ne znam tko više... ostali tamo do 4... pijančevali, pa su ih ljudi gađali s nekim jajima... pffff... i onda ovi išli u Kont, tamo u hotel, kao tražit tko ih je gađao... pa je Mirko glumio nekog Talijana... smijeh.... i tako...:)
A jučer smo bili i do Žurkova... Luka, Sanda, Đana, Alen i ja... brrrr, more bilo hladno, al smo se par puta bacili... malo boje pofatali, pa doma... ma super mi je sad ić na more kad nas Luka vozi... uf, kad se sjetim prošlih godina.... gužvat se u onim basevima, i onda svi onako znojni, bljakić.... i onda kad smo se kupali na Ičićima jedno vrijeme, pa se tramakat u onoj trizduji 45 minuta.... ufuf.... Blaženi auto... :)
Neš se priča o nekom ska koncertiću u Pazinu il Poreču, bo.... ne znam ni kad ni šta, pa ako netko zna, nek me malo informira... Analena trebala bit ovaj vikend u BRM, al odgođeno... 4.6. u Opatiji, na Slatini, Barufa 2; Pasi, Bruno, Carmina, ASA, Foundation, Građanski, Tha B inside, itd.... a 12.6. na Kontu " Rock za Ri " ; Carmina, Hesusi, Downfall, ASA, Bruno, Debeli ( Osječani, ima da se zgurate s njima va kombi i lipo u Ri na druženje... :) Renata djevo, narasti do tad, ipak su oni veliki :) ) ... eto... to niš nije ono 100 % sigurno, al da znate tako otprilike :) 15.6. Boy sets fire u ZeGeu... kfragu i matura... :(
Weee... baš sam nešto sretna zadnje vrijeme... :) eee, vam se sviđa novi dizajnić? Meni da mučo mučo :D To ja sjedila sa strane i dirigirala, a Kiki radio, fala fala :) zvjezdice ... ja ful volim zvjezdice :) Nego... u subotu smo bile Ivana, Cvija i ja na toj maturalnoj (To mi na slikici )... Iva je baš bila zgodna! Imala neku crnu haljinicu i dignutu kosu.... ma maca prava :) Cvita je imala safari hlače, baš su joj zakon stajale :) Lipo bilo na maturalnoj, iako je meni na našoj bilo najbolje! heh....
Kako mi je zakon bez škole... u biti ful nekako čudno.... Nema više onog presinga, i ne znam, mogla bi pomalo počet učit za maturu, al ovo sunce i sve stvari koje moram nadoknadit, pa ono... I sašila sam si danas torbu... i živcira me kad zamislim nešto u glavi, i onda to ne mogu izrealizirati, ili ispadne nekako deseto... uf.... a torba ono, imam u glavi ideju još od zime... sa čupavim crnim materijalom, i nije baš za ljeto.... al šta sad... i na traku za preko ramena ću ušit metar, onaj žuti, za mjerenje.... to mi baš fora, vidjela to na nekoj torbici u Zgu... a torba ono 350 kn... ma daj, daj.... i tako.... i napravila još jednu... i sa temperama neš išarala plavo po toj traci.... i živcira me kad sam ja tako sva uživljena i sretna i dođem mami : " uuu, vidi vidi, je dobro, je dobro??! jelda da je, jelda??! "... i onda me ona onako spusti i prizemlji sa : " A ta tempera ti se neće uopće isprat na kiši, i neće ti boja ispucat s vremenom, a ? " .... kfragu.... ma glavno da sam ja sretna.... :) i neke lančiće sam išla radit, i naušnice od Fima... i zakon, sve stvari za koje nisam imala vremena dok je škola trajala... i malo svirkila klavir, i skužila da sam totalno sve zaboravila, i da ovi dugački nokti definitivno nisu praktični...
U nedjelju navečer smo Luka i ja išli do Žurkova, i zakon je tamo se šetat navečer, i gledat ona mala svijetlašca u daljini kako sjaje ko neke šljokice miće... Baš bilo lijepo :) a jučer navečer se našla sa Tejicom da joj uručim brzdej prezent... U kutijicu sam joj nabacala čokoladnih bombona, i ono nešto fino kiselo cola flejvr za papat, i neke naušnice zelene, i prsten zeleni, i frulicu za oko vrata, i fotoalbum sa našom slijom, i lančić zeleno narančasti da joj paše uz one lijepe hlače, i projektić, al neki mini... meni ti projektići ( heh, to ja tako zovem ) tako dobar rođendanski poklon.... ono na velki hamer zalijepite slike s nekih ful zakon druženja, i okolo neke komentare, pa to malo ukrasit, i zakon ispadne... i to si osoba zalijepi iznad kreveta, i svaki dan prije spavanja se prisjeti svega lijepoga.... ja sam sebi napravila 2 za iznad kreveta, i često mi se zna desit da kad slušam muziku i buljim u te slike, ono prisjetim se svega, kako vrijeme brzo prolazi, kako sam se s nekim osobama udaljila.... i onda mi suze dođu.... heh, tako jučer, dok sam Decline slušala.... :( uf, skrenuh s teme... I Teja bila ful sretna, a ja još sretnija što sam je razveselila.... i tako....
Danas sam se probudila čak u 9.... to je meni rano, jer inače idem spavat oko 3 ipo- 4... pa spavam do 12- 13... al to ne valja, nikako.... i našla sam se s Dodotom, i baš smo si lipo popričali o svemu i svačemu, pametan on jako, i skroman :) ... i pričao mi je opet puno o faxu... i odlučih... da :) Studirat ću kulturologiju! :) da! i uvalila mami papire o tome, i ona zadovoljna.... al naravno, na ekonomiju isto moram predat papire, tek tako, za svaki slučaj.... beheh... da, eto... navečer đir do Konta, ovi svi zabrijali da idu pit u Istarski... meni se nije dalo... pa pošla doma... sad idem slušat Prodigy, onaj zadnji album.... Luka mi sfrigao.... Ona 1. stvar Spitfire-> preeedobra.... Aj aj ***
Heh... eto kao 1. da čestitam mojoj dragoj Teji 19. brzdej, koji je bio u četvrtak.... * Hepi brzdej tuuu ju.... lalalalalalala.... itd. * eee, i Damiru je isto brzdej u četvrtak bio, pa i njemu sretno bilo :) Gotovo je, gotovo.... weeee :))) Ovaj zadnji tjedan škole je bio totalni treš, samo živciranje i učenje.... njah... i jučer kao zadnji dan školice... mi maturanti morali proslavit i to... meni u školi bilo baš zakon, svi smo imali majice, i fora mi je bilo kad su svi maturanti došli u dvorište, pa smo tamo lipo pjevali i vrtili se u krug i sve... i nije bilo brašna, nego smo se samo sa pištoljima špricali... u biti, u početku sam bila ful loše volje i niš mi se nije dalo.... al kasnije... fora mi je bilo kad smo paradirali po Korzu i sprdali se, i špricali živčane ljude u odjelima koji su nešto gunđali sebi u bradu.... heh... onda su se neki počeli gađati sa brašnom i svi smo bili od tijesta... onda sam opet išla papat u onaj sendvič bar do Piccola, i žena me onako sa smijehom pogleda kao : " ooo , pa ti ćeš nam se tu preselit... :) " .... beheh, svaki dan tamo idem jest... I jedva sam dočekala leć u kadu i oprat svo ono tijesto sa mene....
Kasnije smo išli do Žurkova... al sam imala neki filing da će bit bzvz.... kao daj moramo bit svi skupa ovo ono.... i na kraju se svi raštrkali na svoju stranu... a i općenito ona atmosfera mi je bila brrr.... uf, odvratan filing proć kroz onaj dio gdje su iz svakog kuta iz nekog auta treštali narodnjaci, i sve puno pijanih jarana koji ti svako malo dobace : " Ej, trebo... eeej ti plava.... ej, imaš cigaru?a nee... a onda broj mobitela? "... uuuuffff.... luda sam bila od takvih.... a bilo ih je, bilo.... previše.... Svi onako pijani, nabrijani.... bljakić.... Možda bi mi bilo lakše i ne bi to ni primjećivala da sam si i ja popila... Al jednostavno mi nije bio gušt... Pa smo malo pjevali na plažici, zapalili vatru... onda smo ( mala ) Matea i ja zabrijale na Incubuse, pa cijeli repertoar otpjevale.... pa malo Alanis, pa Lauryn, pa Nan deSka, pa Antenat, pa Marleya, pa Retarde... i tako... baš mi bilo gušt malo pjevati s njom :) heh, prisjetit se starih vremena, presvetog trojstva i to.... al ovaj put je nisam zatlačila s tom spikom.... ne, ne, rekla sam si, neću više nikad...
I oko 1 se pokupila doma... nije mi se više dalo bit tamo... i gore, iznad plaže, bio neki tip iz elektro tehničke... sva krvava usta, i bljak , joj.... užasna scena, jadan... majica sva onako pokapana od krvi... uf, kao tip se napio, i ničeg se ne sjeća.... i neki jaran ga valjda samo počeo tući... i našli ga tamo u nekoj šumici.... brrr... i onda murja došla, pa su zvali hitnu... totalno jadno... ono, dođeš proslavit, veselit se malo i družit.... i onda te neki debil pretuče tek tako, bez razloga... :(
Danas idem na maturalnu u Kristalnu, Salezijanskoj gimnaziji... Ivi, heh, onoj mojoj iz Osnovne koju sam već spominjala... :) i danas ujutro išla s majkom na placu iltiga tržnicu, i iz daljine vidla Skylu, Enu... i ne znam tko sve bio s njima.... i s boršicama i sve, awww.... idu u Kutinu... Blago im se... i onda sam išla kod frizerke da mi makne ovaj glupi izrast... uf... ta kosa... Kad se sjetim kako je prije bila lipa kovrčasta, svijetlo smeđa... i onda ja zabrijala da ju hoću posvijetlit, jer mi preko ljeta obrve pobijele, i ko neki debilić izgledam... I kao limuna, kamilice i sve te neke prirodne stvarčice... Pa malo nekog spreja, koji , ooo ne, uopće, ne šteti kosi... da, da... sve je to na bazi kamilice, nema ništa kemikalija u sebi... uf, šta ti prodavačice i frizerke neće sve nakenjkat samo da bi prodale proizvod... i onda mi kosa poprimila neku odvratnu, požmarenu boju... i naravno, frizerka mi rekla da će mi nabacit par plavih pramenova da to popravi... i ok je to bilo na početku... al kasnije, moraš ih krpat svako malo da ti se izrast pokrije.... i uuuufff, kad operem kosu, ovo naprijed ko slama sve spaljeno i ravno, a ovo ispod, onako zdravo, pravilne kovrčice lipe.... jao.... nemojte stavljat pramenove, niti farbat kosu... sve te kemikalije totalno spale i unište kosicu.... njah :(
I uf, tmrw valjda krizme i pričesti, i sve te neke tete koje će bit kume, i male curice i dječaci koji će se pričestit nahrlili u frizeraj kod Vande... ja upadnem unutra, a ljudi ko u priči... i čekala tamo od 10 do 15... da, do 15, za par glupih pramenova... ma sve bi to bilo ok da nisam bila primorana preslušat cd od Colonie negdje 7 puta... stavile one to na repeat i ajmo.... Fiju briju nešto, selavi.... lala... Ajme, cijeli album znam napamet... i tamo se načitala one žute štampe, i Gloria i Storya, za cijeli život.... jao, kakvu je ova kombinaciju izabrala za šetnju Cvjetnim trgom, koju intrigantnu brinetu je Brad Pitt odabrao za svoju novu družicu, kakvu ova kremu poslije tuširanja koristi, i kakvu je boju kose imala Jelena Veljača kad je maturirala... uff... i tako...
Idem se sad malo družit sa Mucilom, igrat skrivača i tako to... zakon je... probajte naučit svoje ljubimce, pa ćete skužit da su puno zanimljiviji od ljudi za takvu vrstu igrica... heh, nepredvidljivi i nadasve lukavi, heh... :) ajaj.... pzdrv ***
Ja s ovom tetom na slici, sjedim u školskoj klupi već 11 godina... wow... Teta se zove Ivana... U 2. osnovne se preselila iz Zadra u Rijeku, i točno se sjećam dana kad je ušla u razred... Učiteljica ju je predstavila, i rekla joj da sjedne pored mene... heh, od tada se nismo razdvajale iz klupe... u biti, negdje u 4. osnovne nas je učiteljica razdvojila, pa smo plakale i radile scene... heh :) i mogu reći da je ona stvarno posebna osoba! Uvijek se možeš osloniti na nju, i nikada joj nije teško nešto napraviti za tebe... Svašta smo prošle skupa... u srednjoj nam se putovi malo razišli, i malo se udaljile... ali ona je jedna od onih osoba koje bi nazvala u 5 ujutro da me nešto muči... takvih ljudi ima jako malo... i danas idemo mi doma, i pričamo o srednjoj i kako je vrijeme brzo proletjelo... ja ju pogledam u one njene plave velike oke, i samo mi onako suze dođu... i jao.... :(
I iznervirala me moja majka danas jakojako.... Uglavnom, danas me teta profesorica iz filozofije zeznula i zaključila mi 3... u biti, nije me ona zeznula, nego se meni sve pomiješalo, budući da sam učila u zadnji čas... pa smo Ejmi i ja danas baljezgale neke gluposti o gnosticizmu i etici, i poslala nas na mjesto i rekla : " E pa Ines, nećeš imati 4, na ti 2, i zaključno 3... neću ja to vaše neznanje više tolerirati... njanjanja... " .... ah... tako da se nisam ni trudila dizat geografiju.... Ma uostalom, nije ni bitno... Ono što je bitno u cijeloj ovoj priči jest činjenica da moja majka nije zadovoljna sa prosjekom 4.3... kfragu i sve, kao da sam neki propalitet: " I sama znaš da si mogla bolje.... "... uf da, drogiram se, alkoholiziram svakodnevno, i promiskuitetno ponašam ... jaojao, pa kao da bi taj prokleti 4.5 išta promijenio u mom životu... Nervira me užasno kad ne ispunim nečija očekivanja... ali ako sam ja zadovoljna sa 4.3, onda ne razumijem šta ona fantazira... I onda mi krene spominjat 1. i 2. srednje... eee, ne bi tako živjela, uffff, kad se sjetim... učiti, učiti, ne spavati, pa opet učiti, prolaziti s 5 u obje škole, nervirati se oko glupe četvorke, piti tablete protiv glavobolje... ma daaaaj... s vremenom shvatiš da ocjene i škola nisu sve na svijetu... ma njah... ne mogu i ne želim biti savršena curica koja će u svemu biti najbolja... naporno mi je to.... možda sam i mogla bolje, al uopće me to sad ne zabrinjava.... ionako se više ništa ne može promijeniti...
Neki dan sam pitala profu iz francuskog da mi prevede pjesmicu Champs élysées koju su NOFX obradili... i onda mi ona rekla da to donesem zadnji dan sa lyricsima, pa ćemo pjevkati... i danas nam je prevela cijelu pjesmu, i kao pokušale smo pjevat, beheh, presmiješno je to ispalo, kad je duplo brža od originala... Još onaj Fat Mike tamo neš kenjka s onim glasom njanjanja... heh, al baš bilo fora... oooo šonzelize parararara.... :)
I smislila sam šta ću s onim parama koje sam uštedila... Alan ide u Ameriku preko ljeta, radit... i prodat će mi bajk... al ako ne dobije vizu, niš od toga... heh, ma vidjet ćemo još! :) eee, i tudej sam dobila brzdejprezent, u malom zakašnjenju, od Ivane i Ane; piercić za pupak, lipi plavi... Fala im puno :)
Beheh, određivali danas kao šta ćemo imat na majicama... meni je to tako fascinantno... mi se baš oko ničeg ne možemo složiti... al davno su prošla ta vremena kad me to zabrinjavalo... i bilo par prijedloga... i netko izvalio kao : " Svršila sam! ( napokon ) " ... heh, meni to smiješno bilo... :) i sad raska to pročita, i samo nabaci neki fejk smajl, i niš nije prigovarala... I bilo još par prijedloga; "Bolje stat u drek, nego pred ploču!", itd.... Al većina se odlučila za neš kao : Dante je prošao pakao, a mi PRHG.... Meni to onako lejm, al neću se niš bunit, da me ne bi razapeli... Malo me zabrinjava činjenica što sam zadnjih godinu dana skroz apatična naspram tako nekih stvari... ma... i nekako nemam volje taj petak se opijat cijeli dan, gađat se brašnom, prskat vodenim pištoljima, upadat mlađim razredima na nastavu i pjevat neke priglupe pjesmice... i forsirat da taj zadnji dan budemo svi skupa, joj pa zadnji dan je, pa moramo, pa ovo, pa ono... jao, ako se 4 godine nismo slagale bajno, ne moramo taj zadnji dan glumit tu neku idilu i zajedništvo i ne znam šta.... ma da mi je netko rekao pred 2 godine da ću ovako razmišljat sada, nikad mu ne bi povjerovala... al šta se može... ne znam, ne znam... ja bi najrađe sa par meni dragih ljudi, išla negdje malo popit, pojest, sprdat se, slikat se, prisjećat se nekih gluposti iz našeg srednjoškolskog obrazovanja... i to je to... nadam se da će tako i bit... :) aj, aj.... pzdrv ***
Bahahah.... Presmiješno je jučer bilo... al idem ispočetka... Gospon Sorola se bavi snimanjem spotova... I onda nas je pred nekih godinu dana zvao za statiste kad mu je trebalo snimit spot za neke Slovence... Neka grupa Skat... I onda smo išli tamo u neki stari bazen na Školjiću to snimat.... I ful sam se oduševila kako oni to sklepaju, i kako to dobro na kraju ispadne... ono, na snimanju sve nešto sivo, ružno, siromašno okolo... i onda oni to sve lipo namontiraju, izrežu šta ne valja i ispadne super super... Beheh, sjećam se, trebalo nas bit 20ak, a došli Đana, Vesna, Travaška, Šlapko, Ivana i ja.... i sad mi tamo morali glumit neku publiku, kao ful plješćemo i uživljeni smo.... heh, jako smiješno bilo... al spot je ispao mrak... :)
I onda se snimao spot za neke Bosance... Neko vino, crno vino, bijelo vino.... ma nekako tako se zovu... Nemam pojma... A pjesma neki piš totalni... i sad zove mene Danijel da im treba neka plavuša i da ću morat trčat, i samo trčat cijeli spot... ja si mislim, ma briga me... dobit ću pare, i tamo ćemo se sprdat i sve 5... i došli mi tamo u taj njihov studio na Kastvu, i prvo me Romana, njihova šminkerica, morala našminkat... Uuuuu kolko ti profesionalni šminkeri imaju šminke u onim kovčezima... Prvo me sat vremena pudrala, imala je najmanje 10 paleta sa različitim nijansama pudera... i onda mi je jedno oko crveno, drugo crno... i usta sve neš pola pola..... i neke točke oko očiju, i obrve neke crte produžila... i zakon ispalo.... ful sam nekako zlo sama sebi izgledala... :) btw, na sličici izgledam ipak ko neka dobra curica...
Pa smo krenuli to snimat, i oni s kamerom u kombiju, a ja iza njih trčim... i smiješno totalno, ne znaš di da gledaš, kakvu facu da složiš... još ja ko neki pilić trčim, nekako čudno ruke držim.... beheh... al ok... ma taj jedan Robi je snimao, i jedan Igor im je valjda ko neki šef.... i svi su super, nitko se ono, kad bi nešto zeznula ne bi derao na mene.... nego samo onako, maaaa lako ćemo snimit ponovo.... i ok je bilo dok sam ja tako trčkarala po autocesti, i tamo nekim zabitima.... al onda smo trebali kao po gradu snimat.... eee kako sam se ja smijala... ja onako sva u crnom, neš našarano na faci crveno crno, i tamo trčim po semaforima, po Kontu, po Korzu, ovi snimaju.... a ljudi onako gledaju zbunjeno..... jao jao.... I tako mi snimili taj spot, i zakon mi je bilo, baš mi je drago da sam im pomogla, a još su me i platili... i spržio meni Danijel taj spot.... eeee, ja sam se tako parala... ti ljudi iz tog vina, onako neki kosati, na nekom proplanku kao sviraju, i onda ja svako malo protrčim, jao jao... I meni Danijel kao: " Ma ne brini se, neće to puštat na hrvatskoj televiziji.... "... i sad mi dobili neke nove programe, i među njima i neki bosanski... i prvo šta sam vidjela kad sam okrenula.... neki top 20... i baš taj spot, ja onako trčim ko pilić mutavi po Kontu.... hahah.... Presmiješno... :D
Onda smo snimali za Meritas u Točki... Za onu neku stvar, ne znam kako se zove... ono nešto : " Daj da zaboraviiiiim, sve što sam jaaaa..." , ma lipa pjesmica... Čine mi se simpa njih dvije... Uglavnom, one su se vrtile na tom nekom štajaznam.... a mi smo hodali oko njih i držali neke stvari njihove, i to bi onako po dogovoru im dodavali... ja sam držala neki šal od Meri... i dosta dugo smo snimali... uvijek bi netko nešto zeznuo.... uf.... al ok je ispao spot...
I sad jučer se u Kastvu snimao spot za Dalmatino... Ja njih nikad nisam čula, bo... Ne pratim pretjerano tu hrvatsku scenu i te neke Huljić đireve... Nisu mi baš zanimljivi... i spot će biti presmiješan... unajmili su prave glumce, jednog debelog i niskog, i mršavog i visokog, i oni kao lijepe te neke plakate okolo... i smiješni su sami po sebi kad ih vidiš.... i ja i još neka poštarica smo sporedni likovi, onako tu i tamo prođemo, niš posebno... A baš me zanima kako će oni to namjestit... uglavnom, kao taj Dalmatino bi trebao onako kao oživit sa plakata i svirat, i onda sam ja kao nešto ljutito morala kidat te plakate.... i morala sam imat neku suknjicu i onda su mi noge tamo snimali... jao... a meni noge krive, na moju dragu nonicu.... beheh... i bed je što je Robiju ostao tamo, kad smo snimali, fotoaparat od 15 milja kuna.... i vratimo se mi po njega, i viiiiš vraga.... neeema.... Ak netko pronađe, ima da vrati!!! :( I onda su me vodili na večericu u Ložu, tamo na Kastvu... njami, jako fino... Kad budete imali priliku, odite tamo papiti.... Pa je Danijel išao glasati, ja to ujutro obavila... Ma Danijel mi je baš super... Sav onako razigran, kao neko dijete, i simpatičan i dobar i sve... ja bi da sam na njegovom mjestu poludila da radim kao Dj u Točki... svako malo ga netko tlači: " A pusti nam ovo, a pusti nam ono.... a daj... a šta si takav.... " ... Ma tlaka, al dobro, i ja ga znam neki put zatlačit :) njah, još nam At the drive in nije pustio....
I tako... vratila se doma oko 19 i kao idem učit... ma da da.... zaspala odmah.... Izmorilo me to sve.... ajte pzdrv vam šaljem ***
Eto, vratili se mi iz Varaždina.... I osvojili srebro :) Dobro je to, budući da se već godinama sa tog državnog natjecanja nismo micali od bronce... Svaki put bi nam časna što vodi neki zbor nemam pojma od kud, prigovarala ovo ono, kao za izvedbu, dinamiku, tempo njanja.... i svaki put bi ona osvojila zlato.... ma prava maca :) a ove godine, beheh, ona broncu, a mi srebro.... eee, mislim da je ta činjenica još i najviše razveselila našu profu :)
Bilo ok sve u svemu... Naravno, opet nisam išla vidjet to groblje... uf, kako sam lijena... ma planirali smo ić ujutro, kao dignut ćemo se ranije... moš mislit... Tanjica i ja se cijelo vrijeme sprdale.... Pjevale Na putu prema dolje... jeijei a uopšte ne znamo kako ide... e, Tanjo, Tanjo ( Majo, Andreo, beheh... ) ... išle kupit u Konzum extra strong gel i uživile se tamo ko neke klinke, jejeje ajmo si radit lude frizure i šminkat se i radit fotosešn i sve.... beheh, niš od toga.... umor nas svladao...
Nego, bilo mi ful ful žao naše profke Žicke... Njoj je taj zbor ful važan... ona nas ne gleda kao učenike, nego kao vlastitu djecu.... Ma meni taj zbor isto ful puno znači.... Upoznala sam neke ful drage ljude, putovala okolo, pjevala, sprdala se.... Ma zakon.... Al s vremenom mi je sav taj gušt nekako splasnuo, i počela sam dolazit na zbor u biti samo zbog profesorice... i sad poslije dodjele, ovi ostali zborovi tamo feštali.... ono na večeri tamo dofurali violine, harmonike i sve.... i pjevaju, vesele se, druže.... a mi, ko neki mutavci, svi po grupicama, u sobe... ovi neki si kupili za pit, i Žicka ih uhvatila... i ful se razočarala u svemu... ma ne samo zbog tog alkohola.... kao da ona ne zna da je mladima to danas ono, normalna stvar.... nego općenito jer se nismo ponašali kao zbor.... i došla nam u sobu, i to sve rekla sa suzama u očima... kao nama, jer smo mi maturanti, i moramo bit primjer ovim mlađima... ful sam osjećala krivnju, ali šta sad.... pa ne mogu ja sad tu nešto forsirat, i svih tlačit, ajmo sad svi lijepo ispred hotela pa ćemo se družit i svirat gitaricu.... kad je njima u glavi samo to da se napiju i odu cijelu noć negdje lumpat po Varaždinu.... Al ne krivim ja njih... Takva sam i ja bila prije par godina... I to me nekako uznemirilo... Ne znam.... Ta činjenica da mi više nije gušt ko neka budala trčat po hodniku hotelu, ići cijelu noć van samo da napravim nešto što nam je zabranjeno.... i tako neke stvari... Kvragu, ko neka stara baba sam se osjećala... Al jako mi je bilo krivo zbog profesorice.... Ona je jedna od ful rijetkih koje poštujem, volim i cijenim u našoj školi...
Vratili smo se oko 13... pa sam pajkila cijeli dan... pa navečer na gitarijadu... Nije uopće bilo ljudi, i neka glupava atmosfera je bila.... al meni baš bilo ok... Pričala s ljudima, cerila se na Carminu... Jao, koji performans.... Predobro :) I Rade mi je pričao kako ga je neki tip pitao autogram, i kako je njemu to glupo... Jer kao ne rade oni to što rade, i ne sviraju u tom bendu da bi bili neke superzvijezde koje bi okolo dijelile autograme... Ma šta ja znam... Ja sam isto prije na sve te ljude koji sviraju u nekim bendovima i koji su kao popularni više ili manje... e, pa gledala sam na njih kao i svi oko mene, ono wooow.... a sad ono, pa to su obični ljudi kao i mi... samo što su se odvažili da naprave bend, i tako kažu neš pametnog što bi možda i moglo utjecat na nekog, i potaknut ga na razmišljanje, a ne žicanje autograma... Ma ne znam... I živciraju me ti neki ljudi koji nakon što naprave bend i kao postanu " slavni ", totalno se izmijene... i slava im pomuti stanje u glavi... namjere im postanu drugačije, i nije više primarno kako će neki tekst utjecat na ljude i kako će stvarat kvalitetnu muziku koja će druge uveseljavat, nego kako će što više para dobit sa slijedećim koncertom.... Ma to je komplicirana tema, i planirala sam jednom napisat post o tome... Al sad mi se ne da....
Niko mi rekao da će bit Boy sets fire u Močvari 15.6. ako sam dobro skužila... :) hm, al čini mi se da je glupa matura u to doba... hm... ne da mi se čini, nego je tako... njah.... heh, i smiješan mi je bio jako... onako skače u Točki, a Ivana ga gleda onako pa daj smiri se, šta ti je... eeee, i da... Elb, Elb! :) Stavila si ja Black na mp3, i taaaaako je dobra pjesma.... cijelim putem sam je slušala.... I ono kad otpjeva : " All I'll ever beeeee.... ", i onda ful dugo drži... i onda onaj dio jako lipi : " I know someday you'll have a beautiful life.... " , awww.... to slušala u basu, i još me mučile neke stvari, i samo onako suze krenu... Fala fala, valja taj Pearl Jam! :)
Još 5 dana do kraja školice... Ne znam di ćemo zadnji dan nit znam što je s majicama... Ne da mi se nervirat oko toga dal će bit zelena sa žutim, ili zelena sa rozim tekstom... Da se mene pita, bila bi crna sa crvenim, ne zato što brijem na neki anarhizam štatijaznam.... nego mi se jednostavno ta kombinacija ful sviđa... I ne da mi se ić zadnji dan na Žurkovo, čekat da me neka pijana budala baci u more.... noou tenks.... U Točki je Rambo Amadeus... možda čak i tamo odem... ma.... vidjet ću još.... aj aj pzdrv***
Eee, danas je u razredu bila tako odvratna atmosfera... sve od reda živčane... uf... a, tako je uvijek zadnja 2 tjedna... I malo sam razmišljala... Ja kad sam živčana, ful se trudim kontrolirat i obuzdat u onom trenutku kad bi sve i svašta izdijelila onom drugome... i samo šutim, i šutim... i trpim dok se drugi deru na mene, i u takvim trenucima mi uvijek dođe za plakat.... kako to mrzim... i umjesto da kažem šta imam, ja se samo povučem... ne mogu jednostavno... i onda, naravno, 5 min kasnije mi se u glavi stalno vrti, jojjojojoj mogla sam reć to i to, i napravit to i to... i ful si vrtim scenu sukoba u glavi, i zamišljam kako bi bilo da sam se i ja istresla na tu drugu osobu... vjerojatno bi rekla neke stvari koje možda i ne mislim, i kasnije bi mi bilo žao... tako da bolje šutit... kad si živčan, nisi svjestan koliko možeš tim ružnim tonom i nekom glupom rečenicom povrijedit nekoga... da... Kad bi barem svi funkcionirali kao i ja kad su živčani... Al onda bi svi to držali u sebi, i na kraju pukli, i bilo bi još gore... ma, glupo... Ne znam....
Radnja je napokon gotova.... Tmrw je rok za predat, i ja, naravno, sve u zadnji čas... Al nema veze... Danas mi ju je Tejmi ispravila, fala joj mucho... i ok je ispala... :)
Jučer sam piercala nosić, i srela kod Ane Mateu i Franeta... Matea mu poklonila za brzdej bušenje nosa.... Fora :) I onda smo išli papat sendvič u onaj novi sandwich bar kod Piccola, preko puta Hambya, al na onu drugu stranu... Tamo di je stanica za 32... Eeee, predobri su sendviči tamo.... Obavezno odite probat! I neki simpa tipić radi tamo... Meni ful puno znači kad su prodavači ljubazni... i ako mi čak i nešto nije ful ful fino, a prodavač iznimno simpatičan, opet ću se tamo vratit... A ne kao u većini dućana, svi nešto živčani, nit te pozdravi, onim nekim ravnodušnim tonom ti se obraća... Ah, znam ja da svi imaju svojih problema... Al kad radiš s ljudima, pa moraš imat smajl na faci... da... :)
I tmrw se valjda otvara onaj novi sk8 shop preko puta 2 lava... Danas srela Sandu, tamo je ribala one prozore, pa joj ja malo pomogla... Kvragu i onaj selotejp, nikako to skinut sa stakla... Ful je dugo trebalo da zablistaju.... al jesu na kraju... hm, više – manje... i Sanda će valjda tamo radit :) I Vesna nam pravila društvo, pa smo malo pričali o ljudima, i njihovom čudnom funkcioniranju.... I sviđa mi se njena flegma filozofija... Dobra je ona, dobra! :) heh, pzdrv Vesni :) -> Nadam se da ti je išao prijevod kod one knjige...
eeeee, i neki dan sam ostavila u informatici svoje luckyfejvrit narukvice... i kad sam se vratila, nije ih bilo... I ful sam bila tužna i sve, jer su mi svi govorili da mi ih sigurno neće vratit, jer su ljudi zli... I viiiiš vraga, dobila ih ja natrag.... :) Ima dobrih ljudi, ima! :)) i btw, na Harteri sam kasnije našla neku narukvicu crnu sa šiljcima... Pa ak je netko izgubio, nek javi...
Sutra gremo va Varaždin sa zborom... Na državno natjecanje... I nadam se da ću ovaj put napokon ić vidjet to slavno groblje njihovo... Kao među najlipšima u Europi... Baš me zanima... i tako.... Vraćamo se u petak popodne valjda.... Pa na finale gitarijade :) Vi koji idete tmrw u Fun, lipo se zabavite... Čula sam da su neki bendovi odgodili nastup, al niš nije sigurno... Vi koji idete u 2 lava na Pipse... Isto se lijepo zabavite... A ja ću se, hope so, lijepo zabaviti u Varaždinu... :) pzdrv***
Danas mi je u školici bilo baš veselo... Super je kad se pojavljaš predmete dok još nije gužva, i riješiš se većine.... I super je kad napakostiš profesorici iz talijanskog, i ne dopustiš si niti jednu jedinu četvorku, i onda ti ona sa onako kiselom facom, preko volje, ipak mora zaključiti 5.... (e, da ... ona teta iz reklame kad kaže : " Sekunda je super! ", eee, baš ima iznimno ugodan glas, jelda? )... I danas pišemo mi engleski... i Tanjica sjedne pored mene... i uglavnom učimo kao one homonime -> isto se pišu, imaju različito značenje... ja imala u zadatku da napišem primjer dviju rečenica sa riječi STILL... I sad ja napišem : "Stay still! " ... kao budi miran.... i nisam se drugog primjera mogla sjetit.... i ja Tanju tamo tlačim, daaaaj šta da napišem.... i ona tupava počne pjevat : " I'm still, I'm still Jenny from the block... " .... i ja to napišem u kontrolni, i počnemo se parat od smijeha... I raska nas zbunjeno gleda, a nama suze onako i ful se cerimo.... i zakon mi je to, kad je neka glupost totalna, i uopće nije smiješna, al ti se jednostavno smije i nemoš stat.... :)
I onda, skužim ja svi nešto štrebaju glazbeni... Ja si mislim, pa šta ne uče doma, pa sutra imamo.... i ovi meni sat prije kao: "Jesi naučila, i ti danas odgovaraš! ".... ja ono pa šta danas imamo glazbeni??... i odma prvo šta mi padne na pamet.... ma ja idem ća, nisam ni otvorila... Al mi se nije dalo zamjerat profi, ipak će mi bit na maturi... i zakon mi je to kad onako neš malo pročitaš u 5 min, i onda izmuljaš nešto kad te pita.... a ne, učiš tamo 2 dana i onda se smutiš i dobiješ neku trojku jadnu.... i sad ona mene kao: " Reci nam Ines, tko je bio Ivan Matetić Ronjgov? "... a ja... " Pa... hm... on se rodio u Ronjgima, inače, jako lijepu kuću ima.... Bila sam ja tamo sa osnovnom.... hm... da... tamo je danas restoran.... fine hrane ima, da.... hm... i ... pa... za njega je karakteristična istarska ljestvica... koja je veoma specifična.... i možemo je odmah prepoznati u nekom djelu.... hm... i veoma je cijenjen zbog svog nacionalnog stila.... i čak je glazbena škola po njemu ime dobila... "... i dobro da me prekinula prije nego što sam joj počela pričati o rasporedu prostorija u glazbenoj školi, jer je inače to od iznimne važnosti za njega... i seruckam ja tako sve i svašta, a u biti niš pametnog nisam rekla... elokvencija na razini, nema šta...
Ma to je najjače, kad si svjestan toga da ne znaš ono što te pita, i da to jednostavno moraš zapakirati u neke lijepe, gramatički složene i komplicirane rečenice, tek tako da zamutiš činjenicu da u biti ništa ne znaš o tome.... Trebaš biti snalažljiv... a ja baš i nisam... ma kvragu, nemogu se riješit onog, joj, kako da to napišem ? ma nema slova za to... ma ono zamuckivanje između riječi... ono eeeerm.... beheh, da eeeerm, kako glupo... al tako to u nekim knjigama navode, pa ono... i kad odgovaram stalno govorim : " U biti... " .... njah...
Sad idem fajnli zgotovit tu radnju više.... e btw, gledala danas Latinicu, i zakon bilo..... Pričali o antifašizmu i 2. svjetskom ratu, kao jer je bila 60. obljetnica pobjede nad fašizmom... i bilo puno priloga.... i ja dofurala knjigu i samo onako gledam po poglavljima, i sad će mi bit ful lakše to naučit... ma koliko god meni ta tema bila zanimljiva, ne mogu ja iz one hrpe rečenica izvuć najvažnije i to lijepo sročit.... ( hm, ili sam jednostavno lijena... ), a sad ću si u glavi moć zamišljat sve te scene.... ( iako su neke odvratne, al ono... ) Al, čak nam je i ok knjiga iz povijesti ove godine... puna nekih slikica i priloga... Sviđa mi se... I bio tv referendum dal djeca uče dovoljno o antifašizmu u školama.... i 90 % ih je bilo za ne... A i ako općenito razmišljamo malo, sama činjenica da je jedno vrijeme kod nas, ne znam za ostale gradove, al u Ri, hrpa klinaca bila opčinjena Pavelićem, Thompsonom.... i brijala na neki skins đir, nacizam, NDH i sva ta sranja... nam ukazuje na to da bi se o svemu tome možda malo detaljnije trebalo počet učiti i u osnovnoj.... mislim znam da se i tamo obrađuju i 1. i 2. svjetski rat.... ono, u 7., 8. razredu... ne sjećam se baš točno... ali očito ne dovoljno... a i ovo sa seksulanim odgojem.... kolko im je trebalo da se dogovore da to treba uvesti u škole.... ne znam, meni se ovo s uvođenjem u petom razredu osnovne čini sasvim ok... samo, baš se pitam na koji način će oni sve to prezentirat... ma njah... naše školstvo... ne da mi se tu sad neš kenjat kako niš ne valja, jer ni ja ne znam kako ga poboljšat, nit sam se ikad pretjerano zamarala s time... samo se nadam da će se s vremenom nešto pokrenut...
e, i još samo ovo... gledajte u srijedu prije Oza, na Novoj, emisiju Svjetske zavjere.... gledala sam prošli put i zakon je dokumentarac... Kako mi ljudi uopće nismo svjesni toga da netko ful može kontrolirati našu sudbinu.... a svjesni urote, postajemo manje nemoćni... da, da... Pričali o tome kako su na crncima eksperimentirali ne liječeći ih od sifilisa.... i kako su američkim vojnicima davali cjepivo prije nego što su ih slali u Vijetnamski rat, i kasnije je masa njih oboljela baš od tog cjepiva... ma uglavnom, fora je dokumentarac, i isplati se pogledat ga... :) i umro je Said.... nisam uopće očekivala da će ga onaj novinar ukokati... al ionako me nervirao zadnje vrijeme... aj aj.... dosta.... Laku noć... ček, još samo ovo... Gledala Laku noć Hrvatska, i baš mi je jadno.... Ok, Mesića su skinuli fora i Kosoricu... Al bzvz mi je sve u svemu.... aj, sad stvarno..... *Laku noć*
Eto, a.d.i.d.a.s. me inspirirala za pisanje ovog posta... Al razmišljala sam ja o tome i prije... Uglavnom.... Jao, što si stariji, sve više i više shvaćaš da se sve vrti oko glupog novca... Moji roditelji su isto u početku živjeli kao siromašni studenti... Tata trenirao gimnastičare u Partizanu, a mama zarađivala davanjem instrukcija iz matematike... Mučili su se na faxevima i na kraju zasluženo postali diplomirani inženjeri.... Tata strojarstva, i zaposlio se u Luci.... a mama brodogradnje, i sad radi u 3. Maju... Mučili se i na poslu.... posebno mama, koja je s faxa brodogradnje, gdje je bila okružena muškim spolom, dospjela u taj 3. Maj, gdje su također u to vrijeme podcjenjivali žene, govoreći da je brodogradnja, i sve što se nje tiče, " muški posao "... al ona se nije dala.... i s vremenom, malo - pomalo, napredovala na poslu... Plaću redovito dobivaju, i nisu nikad imali problema oko otkaza, iako se ni Luci, a ni 3. Maju nije prognozirala ne znam kako optimistična budućnost... Eto, što se dogodilo Lencu... Nikad nisam razmišljala o tome kako bi bilo da su se recimo tamo zaposlili.... I da su pobrali otkaze, kao što se masi ljudi desilo.... :(
Ne znam.... nisam imala potrebe o tome razmišljati... Uvijek bi dobila sve što sam poželjela.... i moram priznati da su malo razmazili i mene i sestru... Iako je mama uvijek govorila da ne smijemo pretjerivati.... I da mi ne mora kupiti i Skiper, samo zato da Barbi ne bude tužna i sama... Al opet, nismo ni mi bile toliko zahtjevne ( u početku ... )... Zadovoljavale smo se sa nekim starim maminim lutkama i medvjedićima..... i uopće nismo patile za svim onim Barbi kućama, bazenima, brodovima.... uf, šta su sve izmislili... Mislim, kad bi došla kod frendice i vidjela onu ogromnu kuću na 2 kata sa svim onim glupostima unutra, bilo bi wooow.... ja bi to isto! al onda bi došla doma, i vidjela moju improviziranu kućicu za lutkice od jastuka i krpa, i bila bi mi duplo draža od one hrpe plastike.... uh, malo sam skrenula s teme...
Da, kad sam došla u osnovnu... i to negdje 6., 7. razred.... e, onda je moja razmaženost i bahatost dosegla svoj vrhunac.... Zašto bi ja imala obične bilježnice kao i svi drugi, kad mogu ić u Trst, i kupit one lijepe, šarene, na obojana voća, vještice, životinjice... pa one sa nekim posebnim rolicama crnim u koje onako utakneš papire.... Pa šarene kemijskice, pa one korektoriće i fora neka ljepila... i neke kul škarice.... i extra skupu tehničku.... i neke posebne gumice.... i puntice u slatkim kutijicama... i uglavnom, hrpu sranja koja su koštala masu para.... Joj, nikad neću zaboraviti onu jadnu maminu facu kad bi stajala na kasi u glupom Smolarsu, i kad bi joj ona teta prodavačica pročitala račun.... u biti, znala je da mi pola tih stvari uopće neće trebati, al valjda nije imala srca da kaže : " Ne, to ne smiješ! Vrati to nazad! ".... u biti, radila je to na početku, al onda bi ja ( glupa razmažena klinka ) napravila scenu i počela plakat nasred dućana, zato jer ova kemijska ima roze šare u sebi, i jaaako puno se razlikuje od one sa ljubičastim šarama, koju mi je neki dan kupila.... Njah... a što se robe tiče... jao... onda je slijedio onaj uživljeni period, 7. ,8. razred.... Mama, sestra i ja bi došli bi u Trst, u Killah Babe/Miss 60/Energie dućan, ( tata je švrljao okolo, nije mu se dalo trpit naše šopingiranje ) i samo grabile majice, košuljice, trapke... A tamo ovi nabili cijene kao da su ne znam kakve traperice.... Al nas to uopće nije zabrinjavalo.... Mama se nije bunila i uvijek je sve plaćala.... I valjda se u sebi opravdavala sa : " Ma.... Dugo će im trajat, mora da su kvalitetne kad su tako skupe... " ... kao zadnje snobovke smo se ponašale... bljak... kad se sjetim toga.... uf...
U srednjoj sam se primirila malo, al opet.... ma kvragu, krivi su roditelji :) pa da su rekli : " Nemoš dobit i točka!! " , durila bi se par dana i to je to... Točno se sjećam, u 1. razredu dobivala bi mjesečno 100 kn za bon, 300 kn đeparca, 20 kn dnevno za marendu, 700 kn stipendije i još kad bi pitala bi mi dali... I onda bi ja sve to naravno spiskala na neku glupost ( kvragu i sve kemijskice, i čarapice , i sjajila, i svijeće, i majičice.... ), i bunila se kako to nije fer, kako moji frendovi dobivaju puno para, a ja tu kao neka jadnica.... MA UŽAS! Gadim se sama sebi, kad se sjetim kako sam se razmaženo ponašala...
I onda malo odrasteš, i počneš shvaćati i razmišljati na drugi način... Shvatiš da ti je za školu potrebno par običnih bilježnica, tehnička i gumica.... ne fantaziraš sa šarenim, slatkim ali nepotrebnim i nefunkcionalnim glupostima.... Shvatiš da ne moraš biti obučen u markice i ne znam kako skupu robicu , da bi te ljudi cijenili i prihvatili... Shvatiš da je vrijeme da prestaneš tlačit starce da te financiraju, pa se počneš " bost " za nekakve posliće, i sam zaradiš koju kunu... jednostavno, počneš cijeniti neke druge stvari i postaneš zadovoljan sam sa sobom... :)
eto, a.d.i.d.a.s. ... priznajem, bila sam razmaženo derište, za to su slučajno moji dragi roditelji krivi... i da.... žalim siromašne i nemoćne... ali svatko sam kroji svoju sudbinu... tko je mojim starcima pomagao kad su bili mladi, siromašni studenti? nitko.... sami su se izborili za sve ovo što imaju danas, kao što ću se i ja sama izboriti da bi svojoj djeci u budućnosti mogla pružiti sve što im treba... siromašnih i nemoćnih ima jako puno... i uvijek će ih biti... i stvarno ne znam kako bi im ja uspjela pomoći.... hm, kad smisliš neki konstruktivniji prijedlog od " da umjesto 30 majica, u ormaru imaš 10 ", javi, molim te....
Eto, pa da i ja napišem kako mi je bilo... Moram priznat da mi je u početku bio bed što ću raditi, al na kraju je super ispalo... Vidjela sam cijeli koncert, radila sam s Lukom na šanku, nisam se gurala sa ostalim ljudima, imala sam besplatnu cugu, a još ću i pare za to sve dobit.... zakon :) Imamo sreću što se ovo odvija u vrijeme izbora, pa se gradonačelnik malo isprsio.... jer sumnjam da bi Laibach došao u Ri gdje je upad bio 40 kn, a tmrw svira u metropoli gdje je upad 120... Neki su se bunili da je 40 kn previše.... Meni je cijena sasvim realna ako gledamo koliko je sve bendova sviralo... a i živcira me što svi samo znaju kritizirat... Pa ne valja ovo, pa ne valja ono, pa preskupo.... Joj, a uopće ne razmišljaju o tome koliko je organizatorima trebalo da to sve srede, dogovore.... koliko su i oni živaca izgubili na sve to... Nisam upućena u tu organizaciju, al treba platit bendove, osigurat im smještaj i sve, pa tehničare, pa konobare, pa sikjuritije.... Ma skupi se... Po meni je jedino broj ljudi i izdanih karata bio prevelik.... Ali, na greškama se uči...
Konobari su morali doć ispred tvornice u 18:00... i bilo nas je negdje četrdesetak... kad smo došli tamo, već je sve vrvilo od sikjuritija i policije ... Tamo smo dobili svoje "Ožujske" košuljice, pa nas je Miro rasporedio po šankovima... Luka i ja smo bili na 2. šanku... ovi s 1. su imali najbolji pogled na stejđ, pa smo i mi svako malo tamo dolazili... Od 7 do 8 smo raspoređivali cugu i čaše... U to vrijeme je Eyesburn imao tonsku... Zakon su mi oni... btw Sanda, Vesna i Đana su bile bejbisitrice bendovima.... uglavnom, morale su ih dočekati, dovest do hotela, i stajat im na usluzi cijelo vrijeme... Sanda za Laibach, Vesna za Eyesburn, a Đana za TBF... I kažu da su svi ful dobri i simpatični, i da se nitko ne drži onako kao mi smo zvijezde, pa se tamo bahate...
Onda su ljudi polako počeli dolaziti... I naravno nitko im nije rekao da moraju bonove za cugu kupit na početku šanka... i onda bi onako došli do nas : " Može 3 žuje? ", a mi morali derat i objašnjavat da trebaju prvo kupit bonove.... ufff.... i onda sam ja to napisala na neki karton, i svaki put bi samo to gurnula pred ljude i prstom pokazivala na početak šanka.... Ma daj, glas bi izgubila da sam se svaki put derala... Na Fatherima nije baš bilo puno ljudi... Kao ni na OPP... e, da... što se tiče prostora, super! Ali zvuk mi i nije bio baš nešto... ne znam, ja sam stajala skroz lijevo, još tamo ispod onih volti... Al ni drugi nisu bili baš prezadovoljni zvukom... Na Eyesburnu su se ljudi već polako skupili... i totalno su mi fora... ovaj pjevač bi se poslije svake pjesme derao : "Hvala vam dobri ljudi!".... heh.... kako je bila gužva, mi bi natočili pive, pa dijelili kad netko dođe... al onda bi te pive onako malo splasnule.... i bile bljutave... al šta kad ti netko dođe i naruči 6 pivi... dok mi to natočimo, prođe 5 min... a gužva i sve... tako da su samo simpatični ljudi i poznanici dobivali frišku pivu, do vrha :) ...
Na Urbanu je bila totalno dobra atmosfera.... zakon :) ... a Let 3 je bio fora, samo su možda mrvicu pretjerali sa onim sprdancijama... ne znam... mislim, meni je bilo ok... Ja sam bila tamo iza šanka, imala sam prostora dovoljno, nitko me nije ni gurao, ni gazio, ni zalijevao pivom, ni palio s čikom.... al žalim ljude koji su bili tamo među prvim redovima.... ne, ne.... baš je bilo previše ljudi... i sad, da ti se odjednom za vrijeme Leta 3, kad je ful velika gužva, počne pišati, ili da se jednostavno zaželiš malo svježeg zraka, treba ti najmanje 15 min da se probiješ od stejđa do izlaza.... I onda Laibach... ne znam.... meni je to bila pilana.... i preduga je bila pauza između Leta 3 i Laibacha.... ljudi su očekivali da će Voljen puštat muziku na kraju, i da će bit ono kao Evil disco do 6... Al je on između bendova puštao.... Meni to bilo ok....
Kad je završio Laibach, ljudi su se polako počeli kupit ća... Mi smo to još malo počistili, pospremili cugu u vreće, i onda bili slobodni... Ja cijelo vrijeme crkavala od umora... taaako mi se spavalo.... i onda popijem u zadnji čas Red Bull i počela me pucat hiperaktivnost.... pa smo Mirko, Alan, Matea, neki njeni frendovi i ja išli malo brijat na onaj drugi floor... tamo isto bilo ok, ljudi plesali i fora atmosfera.... i ta Matea mi baš simpatična :)
eee, i razmišljala sam malo.... ja sam tamo tolko para mogla pobrat... ono, kasnije smo i mi na šanku dobili bonove, pa ono, netko ti da 12 kn, ti mu daš cugu, ne izdaš bon i spremiš pare u džep... ma mogla sam 500 kn bez beda dignut... tko bi skužio? ionako nas nitko nije nadzirao... i na kraju sam možda 3 pive i 2 boce vode dala bez bona... jer ljudi nisu imali dovoljno para, ili su mi bili simpatični... ne znam... mogla sam se tamo pravit važna, svih častit, ovo-ono.... al grizla bi me savjest ful.... ipak, plaćena sam za to.... i ako ću ja pošteno po dogovoru dobit pare, onda ću i pošteno po dogovoru odradit posao... i kasnije, heh, neću navodit imena, mladići onako vade pare iz džepa, uuuu kolko smo love digli.... a ja onako gledam, awww blago im se... i tko će ih skužit? ... al ne, ne... poštenje će se u životu kad – tad isplatit.... jelda? .... hm.... Ma da, da... Mora! :)
I tako se mi oko 6 zaputili doma... Luka u 8 morao ić radit... Jadan... Ja sam došla doma, legla u kadu, tamo skoro zaspala... i odlučila da ipak neću u 10 na zbor.... pa sam prespavala pola dana.... heh, i to je to... :)
*** btw, hepi brzdej Elb!!! :) i fala Andro na Tori! :)
Jeste li i vi ovisnici o kavi? Neki ljudi jednostavno ne mogu započeti dan bez šalice tog čarobnog napitka.... Ispijanje jutarnje kavice im je prešlo u neku vrstu rituala... Ja baš i nisam neki ovisnik... Ono, kad sjednem u kafić, volim popiti kapučino ( btw, onaj u Lavalu je definitivno najbolji koji sam probala :) ) ... Kada bi mi bilo gusto sa učenjem, znala bi si skuhati kaficu i popiti 2 šalice, uvjerena da će me to držati budnom... Ali, svejedno bi zaspala sa knjigom u rukama.... Istina je da kofein (koji se nalazi u kavi, ali i u čaju ) razbuđuje. U biti, on blokira učinak adenozina, koji djeluje kao prirodno sredstvo za uspavljivanje. Dokazano je da ne šteti organizmu, ako ga konzumiramo u umjerenim količinama ( 300 mg na dan = jedna do dvije šalice kave ). Ali ako ste jedan od onih koji ispiju šalicu ujutro, pa malo prije škole/posle , pa za vrijeme odmora, pa poslije škole/posla, pa prije spavanja.... i tako svaki dan... e, onda biste se trebali zabrinuti.... jer takve osobe češće obolijevaju od karcinoma bubrega i mokraćnog mjehura, te osteoporoze. Također je dokazano da konzumiranje energetskih pića tipa Red Bull u većim količinama, može biti štetno za organizam. Tako imamo u Americi primjer 18ogodišnjeg dečka koji je prije košarkaške utakmice ispio par limenki tog pića, te na terenu izdahnuo... eh, ništa nije dobro u pretjeranoj količini!
heh, inače kad u razredu imamo neko izlaganje ili referate, svi crkavamo od dosade i nitko ništa ne sluša. Ovo polugodište, profka iz biologije je rekla da želi malo osvježit nastavu i uvela neki novi sistem. Podijelila nas u grupe, i rekla da si sami izaberemo neku temu koja nas zanima. Marija je u National Geographicu našla članak o kofeinu, pa smo danas o tome raspravljali. I baš je bilo dobro! Čak su nas neki i slušali, iako je polovica razreda vježbala derivacije za sat matiše koji je slijedio. Al nema veze... Mi dobile 5... još i nešto naučile... i tako :)
Nego, što se tiče referata općenito... Ja sam ih se u životu podosta napisala.... Ali nikad još nisam bila ful uživljena u zadanu temu, i najčešće bi to onda bilo copy/paste sa neta, ili doslovno prepisivanje, bez imalo razmišljanja, iz neke knjige. To bi izrecitirala pred razredom, možda dvoje bi stvarno pokušali nešto čuti, a ostali bi pričali, ili jednostavno ne bi slušali. Ja bi dobila 5, i nikom ništa. Tako je uvijek bilo... Ma ne osuđujem ja njih, jer sam i ja par puta probala pratit izlaganje nečijeg referata. Al, jednostavno ne mogu.... Izgubim se u onoj količini teksta, i na kraju taj referat od zadanih 10 stranica nema apsolutno nikakvog smisla. Ma, sve ovisi o temi... Ako ti je zanimljiva, naravno da ćeš se uživit i ić istraživat, potražit knjige u knjižnici ( usprkos zlim tetama koje ti ne žele pomoći ), nać materijala na netu i napisat stvarno dobar referat. Ali ako ti je zadana neka dosadna, tebi totalno nezanimljiva tema... eh... onda će biti copy / paste s neta... A i stvar je u izlaganju... Profka iz biologije nam je zabranila da čitamo s papira... i više puta napomenula kako joj naši političari užasno idu na živce, budući da uvijek čitaju govore( koje im je netko drugi napisao ) sa papira, i nisu u stanju popamtiti 10 rečenica. Al, ne mogu se ja uživit u izlaganje... Ne znam, ionako imam tremu kad čitam bilo što pred malo više ljudi, pa onda samo izmrmljam to što imam sebi u bradu, da budem što prije gotova....
Ajd, dosta sam filozofirala for tudej... Ljudi, vidimo se na Harteri danas... Uživajte na koncertu! :) i btw, jučer je bio 05.05.05. -> heh, zakon :) pzdrv***
Niš pretjerano zanimljivog se ne događa u mom životu trenutno... Bila sam na predstavljanju filozofskog faxa..... i tamo u onu jednu malu učionicu se naguralo toliko maturanata... još smo mi upale među zadnjima, pa smo naravno morale stajati... I sve onako zagušljivo, baš osjećaš kako fali zraka, svi mašu s nekim papirićima i kao hlade se... ma... niš pametnog nismo saznali... još sam ja došla pogledat kulturologiju, a predstavnik toga se nije pojavio... tako da su samo nabrzaka izlistali slajdove i to je to... i čula sam da ih se dosta planira upisat na kulturologiju... ma... i bit će ne znam točno kada ona smotra na Kontu, pa će se tamo dijelit letkići i moći ćemo pitat šta nas zanima o faxevima...
Onda smo Đana i ja išle u Tweety na palačinke... njami.... sa čokoladom i kokosom... pa smo srele Androta i kljucali malo na Kontu... Andro si je bušio ono kraj uha, al na faci... veoma je lipo... i tako... tmrw će opet bit predstavljanje filozofskog, al ne u Tesli nego tu u Omladinskoj, kraj moje kućice... ne znam dal mi se da ići.... bo...
U petak moram bit u 6 ispred tvornice.... e, njih 36 radi za šankovima... pa kolko će šankova bit? ... masa ljudi će doć na Harteru.... e, ako se taj projekt uspije izrealizirat, strava bi to bilo... lipo su to zamislili... :) Upravo slušam Faith no more... ovaj Mike Patton stvarno ima predobar glas....ajd... nemam niš pametnog za reć.... stoga, pzdrv... ***
Bila sam na onom predavanju o ekonomiji danas.... U biti, prezentacija je bila ful kratka i kasnije smo kao mogli postavit neka pitanja.... Najvažnija stvar je : Razredbeni ispit je ukinut.... da, da... a pristupnici će se poredat prema uspjehu iz srednje škole.... i vrednuje se opći uspjeh, matura i Hrv, Mat, Psih, Log, Soc, Pov, Zem, Pig i strani jezik! I išle mi na kafu u onaj fora kafić pored ekonomske ... I dođu ove koje su ostale poslije predavanja... I sad Paulinka onako sva sretna: " Joj, zakon! Suze su mi skoro krenule kad mi je žena rekla da imam direktan upis, budući da sam prošla bez mature... " .... eeee... a meni opet onaj glupi, prokleti filing u trbuhu... i totalno se izbedirala i sve.... ma ne zbog direktnog upisa... ni zbog ekonomije... nego ne znam.... joj.... ma sva sam bila nikakva.... pa su ove počele raspravljat o faxevima, pa spominju Zagreb, pa Italiju, pa Ameriku.... i meni bilo dosta.... i pokupila se doma.... živčana i ljuta na samu sebe i svoju neodlučnost i zbunjenost.... kvragu, kad će mi se više ti folderići u glavi posložit?? Kad?!? Bilo bi krajnje vrijeme..... uf... uf....
I dođem doma sva utučena, prolistam Novi List... i kvragu... nađem članak o autoškolama.... joj... i sve one reforme koje su stalno spominjali, i povećanje cijene, i onaj glupi poligon i sve.... da, od danas sve to vrijedi... ma super....
I samo neke loše vijesti... uf... i sutra Ana ide ća.... i opet je neće bit 15 dana... njah... :( Jedina stvar koja me danas uveselila --> Čoklt milk & Napolitankice & 2 slamčice... Sa Dejom, za dobra stara vremena... Tmrw bi nam se i Tanja mogla pridružit... :) eee, i da, još me neš puuuuno uveselilo... Corinnin poklonić.... bila je u subotu u Ljubljani, u H&M-u , pa mi kupila rozu potkošuljicu na Snupića.... baš je slatka, sviđa mi se mnogo! :) Fala Corinna :)
Uf... umorna sam od svega.... Nisam sigurna, al mislim da je sutra predstavljanje filozofskog.... To bi isto išla pogledat... uf... Ajd, još malo pa gledat Oz... aj pzdrv***
Ovaj vikend uopće nisam izlazila iz kuće... Ove moje iz razreda su u subotu ujutro bile na izvoru Riječine, roštiljat.... i kažu da im bilo super... Ejmi majstor za roštilj :) ... Navečer su Luka i Ana išli do Točke... Radili društvo Đani na garderobi... A danas mi je Pendić u 2 poslao sms da je nogomet u 3.... heh, 2. dio "Samo da se popije" turnira... Al sam si već sve isplanirala, pa ništa od toga... A baš je bio predivan dan... Sunce.... Toplo... Ma super.... :) Pa se Mucila i ja lipo legle na prozor i sunčale... I učila sam hrvatski.... i tmrw ću se javit napokon.... :)
E da, u petak je bio međunarodni dan plesa... pa su neke cure plesale na Korzu i na Kontu... I super je izgledalo! Nekako drukčije... Ful razgibano... :) I gledala sam interview s njima na tv-u, bit će sad u 6. mjesecu radionica plesa.... 10 dana... u Palachu... Baš bi išla vidjet malo... Namuljat ću Sandu da ide samnom.... heh, kad se sjetim kako smo koreografije smišljale preko ljeta... :) aaaa.... ljeto... još malo :)
I te mame uvijek sve skuže.... kvragu... Pa sestri je za pupak skužila tek po ljeti, kad smo bili na moru svi skupa... A meni nakon 2 dana... Ma kad se ja sva zbunim kad treba nešto slagat onako nabrzaka... Išla ja u utorak odmah kupit u ljekarnu Cloranphenicol, i dođem doma sa vrećicom na kojoj piše " Ljekarna ".... i sad ona zbunjeno gleda : " Pa di si bila? Šta to imaš u vrećici? ".... a ja onako sva crvena : " Paaa, hmmm, ma... Ma bila sam.... Ma tu... Joj, pa.... Čokoladicu sam išla kupit... Da! " ... a ona me onako sumnjičavo pogleda i kao : " Ma pokaži šta imaš u vrećici! " ... a taman kraj mene bila otvorena torba, i bacim ja kremu u torbu, i kao... " Ma šta mi sad opet nešto ne vjeruješ... Pa ništa nema u vrećici, pojela sam čokoladu već... " ... i onako demonstrativno izokrećem vrećicu 5 puta... A ona : " Ma, nešto muljaš... Skužim ja tebe odmah... " ....a u takvim situacijama uopće ne razmišljaš.... joj, pa mogla sam jednostavno izvadit kremu i reći da mi treba za oči, jer je staroj istekao rok trajanja.... I bemu miša, odmah drugi dan dođe ona meni ujutro, dok sam spavala, onako nespremnu me uhvati i samo : " Digni majicu! " ... Ja onako promrmljam, ne znam dal sanjam il šta.... a ova već diže, i onako ljutito... : " Ma znala sam! Podmukla jedna.... " ... njah... Mislim da je brdo vate i onaj kričavo crveni sapunčić za dezinfekciju u kupaonici što mi je Ana dala... da, da.... To je bilo presudno.... A ionako bi skužila kad – tad... i sad se kao ljuti.... i ne priča samnom... i bzvz....
Upravo slušam Franz Ferdinand i Fugazi i Apollo 440... Sve po 1. put... tako da ne mogu niš još o tome reć... To mi Kunda sfrigao, i btw, ona 1. pjesma.... maaa daj, ja mislila koznašta... pffff :)
Eeee, i gledala sam danas na tvu neku reportažu iz Maksimira, kao 1. maj se slavio i dijelio se grah... eee, ljudi su doslovno gazili jedni preko drugih da bi dobili porciju graha... Koje scene... Ono guraju se, guraju... a svi neki starčići, i samo paf, ograda na pod, i njih 20 skupa s njom.... užas... aj, aj.... Idem slušat muzikicu..... pzdrv ***
Joj, jedva čekam da prođu još ta 3 tjedna.... i matura.... i sve... Ful sam napeta i živciram se oko svega toga... I nerviraju me osobe koje se prave da im je svejedno, i da ih baš boli za ocjene, prosjek i sve to skupa... Kao nisu svjesni toga da im je svaki bod važan za upis na fax... Ma uff...Pogotovo sam živčana kad se sjetim da sam tako lako mogla proći bez mature..... jao... Prvi razred prođem s 5... Drugi isto... i onda u 3. gimnazije bila frka u glazbenoj, jer sam tamo bila maturantica... I tamo malo zabušavala, i morala navući nekako 4.5 zadnju godinu, da budem i tamo oslobođena mature i da ne moram vraćat stipendiju... Ma daaaj, da sam tamo morala polagat maturu, budući da sam bila instrumentalist po smjeru, za maturu bi trebala, osim štrebanja i polaganja teoretskih predmeta, održat i cjelovečernji koncert u Guvernerovoj... Ne, ne... Nikako ... Umrla bi od treme... Rekla sam ja svojoj profki iz klavira odmah u 1. srednje, da nema šanse.... Makar mi samo to falilo za diplomu dobit... Ona se samo lipo nasmijala.... Da...
I tako sam ja zadnjih mjesec dana u glazbenoj rješavala sve zaostatke koji su mi se nakupili... Heh, Damjan i ja.... Kad se sjetim kako smo sve muljali... Slabo mi dođe... Ah, to ti je tako.... Ako ne radiš na vrijeme, skupi ti se... Pa sam morala dolazit odgovarat Povijest glazbe par puta u protusmjenu, al samo par puta... i onda bi ja svaki put kad bi mi u gimnaziji zagustilo govorila kako moram ići u glazbenu... Lagala sam sama sebe.... i opravdavala se sa činjenicom kako jednostavno ne mogu to sve stići... Uopće nisam shvaćala da ću se s tim markiranjima u gimnaziji uvalit u takvo sranje.... Ma postaneš ovisan o tome... Pa počneš muljat starcima o izostancima... Pa izgubiš povjerenje od profesora jer im se ne pojavljuješ na satovima... A prije su te hvalili i cijenili, i sve se to kao kula od karata sruši u glupih mjesec dana... Na kraju krajeva, i ljudi u razredu te počnu gledat ružno jer zašto bi oni svaki dan visili u školi, a ja se s vremena na vrijeme pojavljivala kao neki student kad bi naučila za ispitivanje ili kontrolni... I nije imalo smisla objašnjavat im išta, jer ne bi shvatile... Najgore je kad se zapleteš u mrežu laži.... Ne možeš se nikako izvući iz tog muljanja... i tako se odvratno osjećaš... uf... Joj, taj period.... da, mogla bi reći da mi je bio najgori u životu...
4.5 u glazbenoj sam izvukla... al zato mi je ostalo 2 tjedna da podignem ocjene u gimnaziji... da... mogla sam ih muljat da mi poklanjaju ocijene... al ( uf, uf... ) nisam, naravno... falile su mi možda 2 - 3... i neki put jednostavno ne smiješ izigravat poštenjaka... kao da bi se sad itko sjećao da su meni podigli par ocjena na kraju 3. razreda... kao to inače na rade drugima.... ne... nikad... Al ja se tješim sa tim da je moja savjest čista... i da ta matura i nije neki big deal... Iako bi mi bilo puno draže da se mogu šetkati i zabavljati dok drugi uče za maturu... Jojjojjoj, to mi je bolna tema... Zato, nemojte me pitati dal sam počela učiti za maturu.... Odmah se iznerviram straaašno...
Pouka --> 1. Radite sve na vrijeme... Nećete zadnji čas živčanit i zakenjkat neke druge stvari.... 2. Nemojte muljati i lagati.... To samo opterećuje čovjeka... Iako je neki put ipak potrebno... Al u malenoj dozi... da... Eto, toliko od mene... pzdrv***