17.05.2005., utorak
* 4.3 je SaSviM SoLidAn ProSjeK "
Ja s ovom tetom na slici, sjedim u školskoj klupi već 11 godina... wow... Teta se zove Ivana... U 2. osnovne se preselila iz Zadra u Rijeku, i točno se sjećam dana kad je ušla u razred... Učiteljica ju je predstavila, i rekla joj da sjedne pored mene... heh, od tada se nismo razdvajale iz klupe... u biti, negdje u 4. osnovne nas je učiteljica razdvojila, pa smo plakale i radile scene... heh :) i mogu reći da je ona stvarno posebna osoba! Uvijek se možeš osloniti na nju, i nikada joj nije teško nešto napraviti za tebe... Svašta smo prošle skupa... u srednjoj nam se putovi malo razišli, i malo se udaljile... ali ona je jedna od onih osoba koje bi nazvala u 5 ujutro da me nešto muči... takvih ljudi ima jako malo... i danas idemo mi doma, i pričamo o srednjoj i kako je vrijeme brzo proletjelo... ja ju pogledam u one njene plave velike oke, i samo mi onako suze dođu... i jao.... :(I iznervirala me moja majka danas jakojako.... Uglavnom, danas me teta profesorica iz filozofije zeznula i zaključila mi 3... u biti, nije me ona zeznula, nego se meni sve pomiješalo, budući da sam učila u zadnji čas... pa smo Ejmi i ja danas baljezgale neke gluposti o gnosticizmu i etici, i poslala nas na mjesto i rekla : " E pa Ines, nećeš imati 4, na ti 2, i zaključno 3... neću ja to vaše neznanje više tolerirati... njanjanja... " .... ah... tako da se nisam ni trudila dizat geografiju.... Ma uostalom, nije ni bitno... Ono što je bitno u cijeloj ovoj priči jest činjenica da moja majka nije zadovoljna sa prosjekom 4.3... kfragu i sve, kao da sam neki propalitet: " I sama znaš da si mogla bolje.... "... uf da, drogiram se, alkoholiziram svakodnevno, i promiskuitetno ponašam ... jaojao, pa kao da bi taj prokleti 4.5 išta promijenio u mom životu... Nervira me užasno kad ne ispunim nečija očekivanja... ali ako sam ja zadovoljna sa 4.3, onda ne razumijem šta ona fantazira... I onda mi krene spominjat 1. i 2. srednje... eee, ne bi tako živjela, uffff, kad se sjetim... učiti, učiti, ne spavati, pa opet učiti, prolaziti s 5 u obje škole, nervirati se oko glupe četvorke, piti tablete protiv glavobolje... ma daaaaj... s vremenom shvatiš da ocjene i škola nisu sve na svijetu... ma njah... ne mogu i ne želim biti savršena curica koja će u svemu biti najbolja... naporno mi je to.... možda sam i mogla bolje, al uopće me to sad ne zabrinjava.... ionako se više ništa ne može promijeniti... Neki dan sam pitala profu iz francuskog da mi prevede pjesmicu Champs élysées koju su NOFX obradili... i onda mi ona rekla da to donesem zadnji dan sa lyricsima, pa ćemo pjevkati... i danas nam je prevela cijelu pjesmu, i kao pokušale smo pjevat, beheh, presmiješno je to ispalo, kad je duplo brža od originala... Još onaj Fat Mike tamo neš kenjka s onim glasom njanjanja... heh, al baš bilo fora... oooo šonzelize parararara.... :) I smislila sam šta ću s onim parama koje sam uštedila... Alan ide u Ameriku preko ljeta, radit... i prodat će mi bajk... al ako ne dobije vizu, niš od toga... heh, ma vidjet ćemo još! :) eee, i tudej sam dobila brzdejprezent, u malom zakašnjenju, od Ivane i Ane; piercić za pupak, lipi plavi... Fala im puno :) Beheh, određivali danas kao šta ćemo imat na majicama... meni je to tako fascinantno... mi se baš oko ničeg ne možemo složiti... al davno su prošla ta vremena kad me to zabrinjavalo... i bilo par prijedloga... i netko izvalio kao : " Svršila sam! ( napokon ) " ... heh, meni to smiješno bilo... :) i sad raska to pročita, i samo nabaci neki fejk smajl, i niš nije prigovarala... I bilo još par prijedloga; "Bolje stat u drek, nego pred ploču!", itd.... Al većina se odlučila za neš kao : Dante je prošao pakao, a mi PRHG.... Meni to onako lejm, al neću se niš bunit, da me ne bi razapeli... Malo me zabrinjava činjenica što sam zadnjih godinu dana skroz apatična naspram tako nekih stvari... ma... i nekako nemam volje taj petak se opijat cijeli dan, gađat se brašnom, prskat vodenim pištoljima, upadat mlađim razredima na nastavu i pjevat neke priglupe pjesmice... i forsirat da taj zadnji dan budemo svi skupa, joj pa zadnji dan je, pa moramo, pa ovo, pa ono... jao, ako se 4 godine nismo slagale bajno, ne moramo taj zadnji dan glumit tu neku idilu i zajedništvo i ne znam šta.... ma da mi je netko rekao pred 2 godine da ću ovako razmišljat sada, nikad mu ne bi povjerovala... al šta se može... ne znam, ne znam... ja bi najrađe sa par meni dragih ljudi, išla negdje malo popit, pojest, sprdat se, slikat se, prisjećat se nekih gluposti iz našeg srednjoškolskog obrazovanja... i to je to... nadam se da će tako i bit... :) aj, aj.... pzdrv *** |
- 23:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
  U elementu... :)  Ime joj je Mucila... Dobra je to mačka...  Tinka & fairy Tinka u Točki :)  ...  ... ...MoJe PrČkAriJe...     
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||