Danas sam shvatila što zapravo znači best friends. Najbolji prijatelji. Danas sam shvatila da je samo jedan, možda dva najbolja prijatelja. U mom slučaju prijateljica. Zašto mi je trebalo toliko vremena da shvatim, ne znam. Ali drago mi je da sam napokon shvatila. Da sam napokon doživjela pravo značenje te riječi. drago mi je sto više ne zivim u zabludi kao, pretpostavljam većina mojh vršnjaka koji će na pitanje najbolja prijateljica u leksikonu napisati imena cura iz svog razreda i šire.
A što sam ja to zapravo shvatila? Najbolja prijateljica nije ona s kojom se se družiš svaki dan, pa misliš, stalno smo zajedno, mi smo si stvarno najbolje. Možda. Nekima. Ali pravo prijateljstvo ne ležzi u druženju svaki dan. Da nemam Danchi to nikad ne bi shvatila. Upisale smo gimnazije koje su na totalno drugim krajevima grada. Vidimo se možda jednom tjedno, a nekad prođe par tjedana da se uopće ne čujemo nego samo možda izmjenimo poruku-dvije na msnu. Neki bi rekli da se udaljavamo, da nikada neće biti isto.
Ali što ako ja kažem da mislim da se na ovaj način naše prijateljstvo samo ojačava? Jedva se vidmo i danas sam došla do nje. Petak popodne/navečer. Ne, nismo išle van, nismo išle u grad/kino. Odabrale smo polaganu šetnju po kvartu ( da bi na kraju završile u šumi ali nmvz ). it felt so right. Osjećaj je bio isti kao prije šest mjeseci kada smo djelile klupu i svaki dan bile jedna kod druge. Ništa se u našem odnosu nije promijenilo, barem ne na gore. I kroz razgovor dva sata šetajući i sjedeći na stepnicama kraj jezera, šjos jednom sam se osjećala kao mala osmašica koja ima najbolju prijateljicu iz razreda. Iste smo, ali na neki način odraslije. Osjetila sam nekako veću bliskost nego tada.
Podsjetile smo me na Brooke i Peyton. Nisu stalno bile zajedno i na neki način svaka je vodila svoj život, sa svojim ciljevima, težnjama i strahovima, ali ipak one su uvijek bile najbolje prijateljice. always and forever. hoes over bros.
I onda se vratim u stvarnost, sjedim s Danchi na stepenicama i pričamo. Pricamo o životu, ona o svom, a ja o svom. Tu dolazim do značenja izraza: najbolje prijateljice. Svaka ima svoj život, ali imamo jedna drugu da ispričamo te živote, da jedna drugoj pomognemo s tim životima, da se izjadamo, da se nasmijemo.
Baš kao u mojim najdražim Brooke/Peyton trenucima u Tree Hillu: njih dvije su same, u ovoj i prošloj sezoni najčesće u dnevnom boravku preko puta kamina, pričaju o onome što im se događa, plaču zajedno, smiju se zajedno. I baš sam se prekrasno osjećala jer sam ipak došla do relativno velike spoznaje: imam pravu pravcatu najbolju prijateljicu, onakva kakva bi trebala biti. Shvatila sam ono šta prije nisam shvačala kod starijih: kako su one najbolje prijateljice kada nekada prođe i mjesec dana a da se ne čuju? Nije mi to bilo normalno, a sada vidim da je to pravo prijateljstvo. Kada može proći mjesec dana, dva mjeseca, a vi, kada se vidite, kao da ste jučer zadnji put pričale. Nekakav konstantan odnos između dvije osobe koji se nikada, baš nikada ne mijenja. pravo prijateljstvo.
22. F. ZG. FER. igraonice.hr
Writing since 13.11.2005. (10:53)
Blue
*trebaju mi novi prijatelji da ih stavim ovdje*
I see the girl I wanna be: riding bare-back, care-free along the shore. If only that someone was me. Fear surrounds me like a fence I wanna break free. All I want is the wind in my hair, to face the fear, but not feel scared. Wild horses I wanna be like you: throwing caution to the wind, I'll run free too. Wish I could recklessly love like I'm longing to I wanna run with the wild horses..
~Natasha Bedingfield - Wild Horses
I'm listed at Blogerica
· design & base code: *marhina. [dz] 
· picture: =vampire-zombie
· thanks: Tutor.Blog