What if I say I'm not like the others? What if I say I'm not just another one?
88 komentara; objavljeno 21.06.2008. u 13:44

(pjesma za savršen ugođaj.. lyrics )

I tako su prošla moja dva zadnja dana u OŠ Bukovac. Osam godina je proletjelo. Svašta smo postigli ali "*pljuv* 'ko ju jebe?". U četvrtak je bila ta naša posljednja večer u osnovnoj školi, posljednja zajednička večer, oproštajka, maturalna večera, kakogod. Prva dva sata smo se naslikavali. Malo jeli. Zatim Plesali i pjevali. Poneki su pokušavali. Poneki šetali i pričali. Bilo je prelijepo... Slike si možete nać na fejsu, neki su već stavili, ja ću kasnije jer me neš zezalo... Ja sam se, osobno, predobro provela i bilo mi je prekrasno. Pogotovo onaj razgovor s Lukyjem kad smo radili krug.

Jučer je bilo prelijepo, prezakon i jednostavno sam bez riječi jer stvarno bolji završetak nisam mogla očekivati. Probudila sam se prvo u pola deset ali sam odlučila još malne odspavati.. smijeh pawalica jedna *iksd* I onda me Zlata probudila javljajuči kako će danas doći. Krenula ja prema laptopu da premijestim slike oproštajke sa fotića. I onda me netko zove na telefon, a to je moja ˘niki˘. Jedina koja misli na mene u 10 u jutro (ili.. ? ×D)

coz in my mind we had so much time - but i was so wrong

I tako mi je moa ljepotica ispričala o svom mačoru Maxu koji je umro na zadnji dan četvrtog razreda i o novom mačiću ISTOM ISTASTOM koji joj je došao na zadnji dan osmog razreda. Kako preslatko... o.o I tako smo malo pričale i četovale, očima sam tražila zanimaciju, i na kraju su zavšile na plazmi na kojoj je bio Baby TV i ono Baby ART, baš su super slikice *iksd* Nakon našeg razgovora sam otišla posjetit svoju kadu zubo I tako ne znam što sam radila u međuvremenu između kupanja i odlaska u školu, sam znam da sam se neš MMSala s Niki (da, onakd, sad je u modi MMSanje, fak ti SMS) Otišla sam do papirnice da si kupim markerič da mi se potpišu ljudeki na majičicu (fkt je majičica *iksd*)

I evo me. Zadnji put u toj školi. Nisam mogla vjerovat, ali se nisam time htjela zamarati. BIla sam okružena svojim prijateljima i samo mi je to bilo važno. Otišli smo u hrvatski, tamo nam je Rosić neš govorio, ne znam.. I onda smo otišli vratit knjige.. Naravno niki i meni je bilo jaaako dosadno pa smo iskočile kroz prozor kod glazbenog na igralište i otišle do malog košarkaškog jer smo se dogovorile da ćemo napisat WE WERE HERE i da ćemo se potpisat. I tako smo mi to učinile. Popele se kroz prozor natrag i otišle po naše koji su pobjegli kroz vrata van *iksd* pa smo ih odvukle na igralište da se i oni potpišu. Što je na kraju (ili negdje prije kraja) rezultiralo ovime:

Prelijepo je i ovo je samo dio, oni koji mogu odite vidjet to uživo jer je fakat prekrasno.

Naravno da je bilo neslaganja oko toga kam ćemo ić. Neki su otišli na Bundek, neki na Jarun (?!), neki na Branu, a mi (najbolji, najljepši ×D) u Maksimir. Dođemo mi napokon do malog 4. jezera i onak sve zmazano *iksd* i naravno da su akačice ponovo pokrenule kampanju "ajmo na Jarun". Al smo ipak završili na velikom 4. (tam di su stepenice) i tražimo si mi "plažicu" (kak je naš posvojeni bekač Amir rekao) našli mi i sad ko će prvi uć? Pih da, nitko ne želi bit prvi. I izuje se Renić i stane on unutra i vrati se van. I sad daj ajde ko će se bacit, ajde ak se netko baci idem ja poslije njega. I izuje se Katarina i izujem se ja i onak, ajmo mi prve. I normalno mi krenemo i dođemo do ruba i idemo zakoračit i gurnu nas ovi idioti.. smijeh bwahahaha mi onak: "Aaaa.. Kak je super!" i vidiš svi dečki za nama.. bwaahha.. Umirali smo.. Bilo je PREDOBRO! Zajebavali smo se bili smo unutra sat i pol. Naravno da je bilo PRIMADONA kao i UVIJEK kojima se GADILO kupat u jezeru rolleyes al neke smo uspjeli nagovorit da se bace.
They can take tomorrow and the plans we made, they take the music that we'll never play, all the
Broken dreams take everythin, just take it away, but they can never have yesterday, they can
Take the future that we'll never know, they can take the places that we said we will go, all the
Broken dreams, take everything, just take it away, but they can never have yesterday.

Trčali smo, zaletavali se, skakali, bacali.. Bilo je preodlično, prezabavno sve dok nam nisu čuvari došli i, citiram, "Izađite iz jezera i iz parka" heh.. Znali smo da će se to ziher prije ili poslije dogodit, pa smo se pokupili i krenuli prema Konzumu jer smo bili PREGLADNI... bwahaha.. Naravno da je prva išla MAŠETINA koja je još uvijek bila u gornjem djelu badića i u tajucama (al fala Bogu da se nije puno okretala pa nismo baš krepali) A kak je Renić (legenda) reko: "Da imam jedan metak u cijevi, ne bi ga potrošio na Balenovićku, ne bi ga potrošio na Cenericu, ne bi ga potrošio na Krajnovićku, nego na OVO TU!" Mislim, ona se nama skrpala ko da je dio ekipe, ono Maša the popularna može s nama bit. I molim te, Flojsa skupa s njom (privjesak joj njen, ko da joj škemba ni dost) Bolest... I tako mi do Konzuma u Svetošimunskoj i po Čretu (?!) do stanice 227 i Basekom do školice di smo se još malo zajebavali, puali balone i tako te stvari. I onda domeka... Bilo je prezakonski i precarski i TAKO MI JE ŽAO ŠTO JE GOTOVO! cry Jučer navečer sam tak plakala...

A danas ujutro sam se MMSala s Niki.. I fakat me to još rastužilo i fak sve.
I know I'll see you again I'm sure. No its not selfish to ask for more - one more night, one more day, one more smile on your face. But they can't take yesterday

Pretužna sam zbog rastanka i mislim da smo trebali pjevat Yesterday od Leone Lewis , a ne Yesterday od jebenih Beatlesa. ~TiA..


Komentiraj - 88 - Print - # - On/Off
How come that nothin' feels the same now?
111 komentara; objavljeno 02.06.2008. u 22:33

Koga ja zavaravam, dragi moji? Koga? Pa nije mi žao što ću završiti osmi razred. Nije mi žao što neke možda nikada neću vidjeti. Jednostavno nije. Jer znam da "I've had the time of my life.." I presretna sam zbog toga, unatoč tome što sam propustila mnoge prilike, ali drago mi je zbog ohin koje sam uhvatila. Neću žaliti niti za jednim uzalud potrošenim trenutkom sa, možda, krivim osobama, jer me je svaki uzalud potrošen trenutak naučio nečemu. I znam da ću osobe koje želim viđati nakon osnovne i viđati. I nedostajat će mi, vjerujem, samo desetak osoba, možda malo više, ali ne manje. A moja Tenuška ide samnom u MIOC tak da, ono, fakofajte. ×D

Danas sam recimo, baš nekak happy unatoč tome što idem u razred sa oko 15 debila. I danas sam baš bila sretna što će naše zadnje zvono zazvoniti za tri tjedna. Ipak sam plakala, ali samo zato što su mi digli živce. Znam da su dečki, znam da su cjeli šašavi i zato ih volim, ali ne možemo to trpiti ako se iskaljuju na nama. A to skoro stalno čine. Ne poštuju ništa. Već svi imamo paranoje od vjeronauka i SRZ-a u fizici. Zašto? Pa tamo ima najviše potrepština s kojima se može vulgarno podbadati, koje se mogu sremati drugima u torbu, i još k tome imamo našu dragu rasku koja nas nije naučila disciplini. (i kojoj, usput, ne znamo što kupiti, odnosno, nismo se dogovorili...) Uzimaju ti stvari, strgaju, bace, zmažu, ali najgore je što se nitko na to ne obazire. Pa kome da se obratimo kada nikoga nije briga? Sjećam se još u 5. razredu mi je Šola doslovno devastirao pernicu, preslatku Blue Bear, i još smo bili klinci i sve je bilo tak "strašno". Naš bivši razrednik je odvojio čak pola minute da bi njemu ispod glasa rekao da mi kupi novu prenicu, koju, pogodite - nikada nisam dobila. Danas sam ostala bez maskare. Ali bilo kako bilo, nije bitno što je, mogli su mi isto uzet iPod od 3500 kn ili fotić od 1200 kn i devastirat to. Nije ih briga za ništa, a vjerojatno, da mi njima nešto uzmemo, sakrijemo, strgamo, makar kemijsku, škola bi se srušila iz temelja dok oni ne bi dobili novu kemijsku. Seksizam? Možda.

Ja ne bi na more. Ne sada. Ja bi na more kada dođe vrijeme za to. Ne želim sada. Ne želim. Jest da je neizdrživo biti u zagrebu u 6., 7. i 8. mjesecu, ali ipak znam da ću te dane provesti na igralištu, Jarunu, Bundeku, Maksimiru, doma ili u shoppingu. I znam da ću ih provesti sa, onda, svojim bivšim su-učenicima (iliti klasenkamaratima ×D). I znam da će mi biti super. I zato ne želim još na more. Ne želim si posljednje kvalitetno vrijeme sa mojim školskim prijateljima uništiti plakanjem zbog rastanka, ili iščekivanjem konačnog ljetnog odmora. Želim živjeti za danas ne za sutra. (makar se i na to mora misliti) Mislim da sam dosta u svom životu živjela za i zbog sutra pa danas živim za danas.

Mačak se opet popel na krov. I ajde, ja idem po njega. Donesem ja lojtru (ljestve??) gore. Popnem se ja. Ruke na krov i "Kiki dođi. Kikica odi micek mali. Ajde ti lepa bucmasta maca odi Tini..." On NIŠTA tam se "šmajhla" u žljeb i prede. Pa ono... Jebote gupi mačak. Prvo mi se dere na krovu da ga skinem od tam i onda mi neće doć. I niš. Morala ja na krov po njega. I onda krene Bagi zamnom i onda dođe stari i uzme ju i meni makne lojtre. *dum* I ajd dobro skinem ja tog mačka nekak... I onda koji je meni debil reko da su mačke pametne? Pa nemaju DVE ZDRAVE u glavi! Prije bi moj blesavi pes sišao s krova neg taj idiotski mačak.

Opet je počeo One Tree Hill na HRT-u. Gdje? Kada? HRT2 svaki dan osim vikendom oko pol jedan. Počinje od treće sezone. Poslala sam im mail da ih pitam kaj će bit sve (ono, jel bu bila i četvrta pa peta il kaj?). I tak. Baš sam eskajted zbog toga....

Eto vi ste dobili post, ja sam dobila...... hm... ne znam... Neku vrstu unutarnjeg mira. smijeh

Zašto volimo Elemental – zato što nam se njhovi tekstovi uvuku u misli. Zato što govore o svemu što nas tišti. Zato što su hrabri kada mi to nismo i zato što sve to odjenu u kvalitetnu glazbu.

Komentiraj - 111 - Print - # - On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


On/Off


tinchica


22. F. ZG. FER. igraonice.hr
instagram

Writing since 13.11.2005. (10:53)


I must warn you:








čitamo se.

Blue

*trebaju mi novi prijatelji da ih stavim ovdje*


Your brain needs some assistance.

I see the girl I wanna be: riding bare-back, care-free along the shore. If only that someone was me. Fear surrounds me like a fence I wanna break free. All I want is the wind in my hair, to face the fear, but not feel scared. Wild horses I wanna be like you: throwing caution to the wind, I'll run free too. Wish I could recklessly love like I'm longing to I wanna run with the wild horses..
~Natasha Bedingfield - Wild Horses



I'm listed at Blogerica
Free counter and web stats


Credits

· design & base code: *marhina. [dz]
· picture: =vampire-zombie
· thanks: Tutor.Blog