Jednom me jedna osoba pitala: "Da li ti je žao, ili da li ti je ikada bilo žao, što je tvoj blog toliko javan? Mislim, što toliko ljudi zna za njega?" Nisam odgovorila. Samo sam se ozbiljno zamislila, toliko da je i ta osoba shvatila da je potaknula lavinu misli u meni. Šutili smo i sjedili nekoliko minuta. Na kraju sam samo tiho izustila: "Ne znam..."
Skoro se svako malo, kada sam na svome blogu, pitam "Da li mi je žao?" "Da promijenim adresu bloga, tako da nitko živ ne zna za njega, osim nekih odabranih?"
Čak kada i odlučim da ću to učiniti sjetim se koliko sam truda uvijek ulagala u ovaj blog. Koliko sam neprespavanih noći provela jer sam imala tisuće ideja kako da ga uredim, ili ideju za novi post. Sjetim se dviju godina svog života koje su ostale zapisane na ovom web prostoru.
Shvatih da je ovaj blog moje obilježje. Uvijek sam prezirala ljude koji bi stalno mijenjali blogove, korisnička imena i slichno... Užasno sam nostalgična osoba i mislim da ne bi mogla izdržati niti dana sa njovom adresom. Jer, ja sam tina356. Jedina tina356. Možda ću mijenjati nickove ali ću zauvijek ostati tina356.
I moja je odluka da želim da me ta adresa, http://tina356.blog.hr, prati kroz život, i mislim da nikada neću "prerasti" pisanje bloga.
Oni ljudi o kojima negativno pričam u postovima najčešće su prijatili da ako još nešto napišem o njima da ću vidjeti. Eh, pa, neću. Ovaj blog nisam napravila sa svrhom da bude neki trač-blog, kakvi su se poprilično često pojavljivali u našoj školi, ovo je moj blog. O meni. O svemu što se tiće mene, a imam to želju ovdje napisati. I ako mi kažeš da sam kuja, ako kažeš da sam umišljena, ako o meni kažeš "Gle Mihetecku, nosi tajice, sad je kao mršava" ja ću to napisati. I napisati ću svo svoje mišljenje o tebi ako treba.
Jer ovaj blog imam sa svrhom - da izrazim svoje mišljenje. Da ostavim nekakav trag u svijetu, što sumljam da ćeš ti ikada napraviti jer ti je najveće postignuće.... ne. Nisam takva i ne spuštam se na taj nivo.
Također, ovaj me blog naučio mnogim stvarima. Od toga kako su ljudi bezobrazni i nepošteni prema tebi ako si slobodne volje i slobode izražavanja. Do nekih praktičnih stvari kao što je baratanje HTML-om...
Zato ne namjeravam odusati od svog bloga, ne namjeravam promijeniti adresu, ne namjeravam ga zatvoriti, ne namjeravam se sramiti nečega što sam napisala. Jer je taj blog moj odraz i nitko to ne može promijeniti.
----
još nešto želim poručit. Ja o njima nisam mislila niti govorila loše do onog trena kad sam saznala što one misle i govore okolo o meni. Ja nisam željela biti u tome, ali ONE su me uvukle. Sada nemate pravo na žalbu
22. F. ZG. FER. igraonice.hr
Writing since 13.11.2005. (10:53)
Blue
*trebaju mi novi prijatelji da ih stavim ovdje*
I see the girl I wanna be: riding bare-back, care-free along the shore. If only that someone was me. Fear surrounds me like a fence I wanna break free. All I want is the wind in my hair, to face the fear, but not feel scared. Wild horses I wanna be like you: throwing caution to the wind, I'll run free too. Wish I could recklessly love like I'm longing to I wanna run with the wild horses..
~Natasha Bedingfield - Wild Horses
I'm listed at Blogerica
· design & base code: *marhina. [dz] 
· picture: =vampire-zombie
· thanks: Tutor.Blog