Veritatis splendor https://blog.dnevnik.hr/timotej
ponedjeljak, 30.06.2008.
Razum - dar Duha
Sklopi savez sa svojim razumom da ćeš uvijek izvršiti ono što ti u tvom hodu prema Bogu on nalaže: to će ti pred Njim vrijediti više od svih djela što ih učiniš bez takva promišljanja i svih duhovnih naslada za kojima žudiš.
Sv. Ivan od Križa
nedjelja, 29.06.2008.
Sv. Petar i Pavao
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" ... Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" (Lk 5, 8.10)
Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." (Mt 16, 13-19)
Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. (1 Pt 1, 6-9)
Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! (Rim 7, 24-25)
Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. (1 Kor 15, 3-10)
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Fil 4, 4-7)
subota, 21.06.2008.
Suvišna riječ
Nemojte reći nijednu suvišnu riječ.
Napose nemojte reći onu prvu suvišnu riječ.
Za njom tako lako uslijede i druge suvišne riječi.
Uslijede i mnoge još suvišnije riječi.
A suvišne riječi tako lako zatrpaju život,
zatrpaju sve ljudske putove, ispriječe se medu ljudima.
I čovjek sve teže nalazi načina kako će do čovjeka,
pa i do sebe samoga.
Nemojte reći nijednu suvišnu riječ.
Jer pod naletom suvišnih riječi
i dobre će riječi početi trnuti.
A ustraje li čovjek u suvišnim riječima,
moglo bi se dogoditi da će se i sve njegove
dobre riječi rasuti.
Da će se i njegova duša, sav njegov život rasuti.
Oduprite se, stoga, suvišnim riječima
i njihovu zavodljivom zovu.
Oduprite im se snagom strpljivosti i blagosti.
Imajte povjerenja u govor života.
Jer govoru života, premda nije nametljiv,
poznate su sve riječi koje uzdižu dušu.
Stjepan Lice
utorak, 17.06.2008.
Pismo četrnaesto
Dragi moj Wormwood!
Najalarmantnija stvar u tvom posljednjem izvještaju o pacijentu jest da on više ne donosi nikakve dalekosežne odluke kakve su obilježavale njegovo prvo obraćenje. Nikakva velika obećanja trajne kreposti, kao što vidim, čak ni očekivanje stalne »milosti« kroz čitav život, nego samo nakana da će izdržati u dnevnim iskušenjima kako ona dođu od časa do časa! To je vrlo loše.
Trenutno vidim samo jednu mogućnost. Tvoj pacijent je postao ponizan: jesi li mu svrnuo pozornost na tu činjenicu? Sve vrline su za nas manje strašne dok je čovjek svjestan da ih posjeduje: no to je posebno istinito kod poniznosti. Ščepaj ga u trenutku kad bude stvarno siromašan duhom i prokrijumčari u njegove misli ugodnu primjedbu: »Stvarno! postao sam ponizan!«, i gotovo nezadrživo javit će se ponos, ponos o vlastitoj poniznosti. Ako postane svjestan opasnosti i pokuša potisnuti ovaj oblik ponosa, probudi u njemu ponos zbog toga pokušaja — i tako redom, kroz mnoge stadije, koliko ti je drago. Ali nemoj tu igru predugo produljavati jer možeš probuditi njegov smisao za humor i mjeru tako da će te strašno ismijati i otići u krevet.
Ne postoji ni jedna promućurnija mogućnost da privežeš njegovu pozornost za krepost poniznosti Pomoću te kreposti, kao i po svim ostalima, naš Neprijatelj želi svrnuti čovjekovu pozornost od sebe na nj i na čovjekove bližnje. Sva poniženja i prezir prema samom sebi služe na koncu samo tom cilju: samo, ako taj cilj ne postignu, malo nam škode. Naprotiv, čak nam mogu biti od koristi ako se čovjek zbog njih bavi sam sa sobom, a osobito ako prezir samoga sebe postane ishodište za prezir ostalih i na koncu za smrknutost, cinizam i grubost.
Stoga moraš skrivati kod pacijenta pravi cilj poniznosti. Daj mu da o njoj ne misli kao o samozaboravu, nego kao o jednoj vrsti mišljenja (naime, niskog mišljenja) o vlastitim darovima i karakteru. Primjećujem da on stvarno ima neke darove. Utuvi u njegov mozak ideju da se poniznost sastoji u pokušaju vjerovanja kako ti darovi vrijede manje nego što on o njima misli. Nema sumnje, oni stvarno vrijede manje nego što on vjeruje, ali to ne igra nikakvu ulogu. Glavno je dovesti ga do toga da ne vrednuje po istini, nego po drugim svojstvima. Tako se uvlači primjesa nečasnosti i privida u bit onoga što inače prijeti da postane vrlinom. Na taj način već su tisuće ljudi došle do shvaćanja da se poniznost sastoji u vjerovanju kako su sve lijepe žene strašne, a da se pametniji ljudi trude uvjeriti o vlastitoj gluposti. Međutim, budući da je ono što ljudi pokušavaju vjerovati u nekim slučajevima očita besmislica, ne uspijeva im da u to vjeruju. A mi imamo prednost da njihove misli, kroz nastojanje da ostvare nemoguće, beskrajno kruže same oko sebe. Da bismo predusreli Neprijateljevu strategiju, moramo promatrati njegove ciljeve. Neprijatelj bi htio čovjeka dovesti u takvo duhovno stanje u kojem bi ovaj mogao dati nacrt za najljepšu katedralu svijeta, biti svjestan da to zna najbolje, a ipak se radovati ako ju je netko drugi izgradio, a da pri tom njegova sreća ništa ne trpi. Neprijatelj kao posljednju svrhu želi da čovjek bude slobodan od svake samodopadnosti i da se jednako može radovati vlastitim darovima kao i darovima svoga bližnjega, jednako izlasku sunca, slonu ili vodopadu. On želi da, napokon, svaki čovjek bude u stanju sva stvorenja (i samog sebe) spoznati kao divne čudesne stvari. On što prije želi usmrtiti njihovo animalno samoljublje: ali ja se bojim da njegova politika nakon duljeg vremena dovodi do povratka jedne nove vrste samoljublja, jedne vrste ljubavi prema bližnjemu i zahvalnosti prema svakom čovjeku, uključujući same sebe: kad budu stvarno naučili ljubiti svoje bližnje kao same sebe, smjet će ljubiti same sebe kao svoje bližnje. Jer mi ne smijemo nikad zaboraviti tu odvratnu i najneobjašnjiviju crtu našeg Neprijatelja: On stvarno ljubi gole dvonošce koje je stvorio i vraća im desnom rukom ono što je lijevom oduzeo.
Sav njegov napor ide za tim da oslobodi čovjeka od samog sebe. Bilo bi mu mnogo draže da čovjek samog sebe gleda kao velikog graditelja ili pjesnika i da to opet zaboravi, nego da mnogo vremena i truda provodi zamišljajući sebe lošim graditeljem ili sucem. Neprijatelj će stoga tvoj pokušaj da pacijentu uliješ ili napuhanost ili lažnu skromnost predusresti s nadahnutim upozorenjem da se od čovjeka obično ne zahtijeva da stvara bilo kakvo mišljenje o vlastitoj darovitosti. On može svoje sposobnosti razvijati dalje, a da unaprijed ne određuje gdje će biti njegovo postolje u dvorani slavnih likova. Moraš pod svaku cijenu pokušati udaljiti tu opomenu iz pacijentove svijesti. Neprijatelj će također pokušati ostvariti u životu nauku koju doduše svi ti ljudi priznaju, ali vrlo teško dovode u sklad sa svojim pravim osjećanjima: nauku da oni nisu stvorili sami sebe, da su im talenti darovani i da bi jednako tako mogli biti ponosni na boju svoje kose. Neprijatelj će se uvijek i svim sredstvima truditi da pacijenta odvrati od tih pitanja, a tvoja će zadaća biti da ga privežeš na njih. Neprijatelj čak ne želi da čovjek previše misli na svoje grijehe: ako ih je jednom okajao, onda je Neprijatelj to radosniji što se on brže oslobađa i pomisli na njih.
Tvoj odani stric Screwtape
(C.S.Lewis: "Pisma starijeg đavla mlađem")
petak, 13.06.2008.
Sv. Antun Padovanski
1. Štiti od smrti - Slavni sv. Antune! Svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne pogibelji. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla - grijeha, i izbavi nas iz najstrašnije pogibli - smrti vječne.
Slava Ocu...
2. Oslobađa od zablude - Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj.
Slava Ocu...
3. Pomaže u nevolji - Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ.
Slava Ocu...
4. Tjera đavla - Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere.
Slava Ocu...
5. Čisti od gube - Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha.
Slava Ocu...
6. Ozdravlja bolesne - Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela.
Slava Ocu...
7. Stišava more - Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja.
Slava Ocu...
8. Kida lance - Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje.
Slava Ocu...
9. Ozdravlja udove - Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi.
Slava Ocu...
10. Pronalazi izgubljeno - Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju.
Slava Ocu...
11. Dijeli svima - Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim.
Slava Ocu...
12. Brani od pogibli - Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu.
Slava Ocu...
13. Svetac cijeloga svijeta - Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima.
Slava Ocu...
Pomolimo se! Svemogući i vječni Bože, koji si u sv. Antunu dao svom narodu znamenitog propovjednika Radosne vijesti i moćnog zagovornika u svim potrebama, po njegovu nam zagovoru podaj da nasljedujemo primjer njegova života i u kušnji osjetimo pomoć tvojega milosrđa. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
(krunica sv. Antuna)
nedjelja, 08.06.2008.
Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
95. Nauk Crkve, a poglavito njezina odlučnost da brani univerzalnu i trajnu valjanost propisa koji zabranjuju u sebi zle čine, nerijetko se prosuđuje kao znak nepodnošljive nepomirljivosti, osobito u iznimno složenim i konfliktnim situacijama moralnog života čovjeka i današnjeg društva, nepomirljivost koja je navodno u sukobu s majčinskim osjećajem Crkve. Crkvi, kaže se, nedostaje razumijevanja i sućuti. Ali zapravo, majčinstvo Crkve nikada se ne može odijeliti od njezina poslanja da poučava, koje ona mora stalno provoditi kao vjerna Zaručnica Krista, Istine same: »Kao učiteljica, ona neumorno navješćuje moralnu normu. (...) Crkva nije ni stvarateljica ni prosuditeljica te norme. Poslušna istini, koja je Krist, čija slika se odrazuje u naravi i dostojanstvu ljudske osobe, Crkva tumači moralnu normu i nudi ju svim ljude dobre volje, a da pri tom ne skriva njezine zahtjeve za radikalnošću i savršenošću.«
Zapravo, pravo razumijevanje i nepatvoreno milosrđe moraju značiti ljubav prema osobi, prema njezinom pravom dobru, prema njezinoj autentičnoj slobodi. A to se, dakako, ne zbiva krijući ili slabeći moralnu istinu, nego pružajući je u njezinu najdubljem značenju zračenja vječne mudrosti Božje, koja je do nas stigla u Kristu, te služenja čovjeku, rasta njegove slobode i težnje za njegovom srećom.
Istodobno, jasno i snažno predstavljanje moralne istine nikada ne može zanemariti duboko i iskreno uvažavanje, što ga vodi strpljiva ljubav puna povjerenja, koja je čovjeku uvijek potrebna na njegovu moralnom putu koji često tegobnim čine teškoće, slabosti i bolne situacije. Crkva koja nikada ne može odustati od »načela istine i dosljednosti, zbog čega ne prihvaća da dobrim nazove ono što je zlo niti zlim ono što je dobro«, mora uvijek paziti da ne prelomi napuklu trsku i ne utrne stijenj što još tinja (usp. Iz 42, 3). Pavao VI. je napisao: »Ni u čemu ne umanjiti spasonosni Kristov nauk - to je najodlučniji oblik ljubavi prema dušama. Ali to mora biti popraćeno podnošenjem (tolerancijom) i ljubavlju za koju je sam Gospodin dao primjer u svom postupku s ljudima. On nije došao da sudi, nego da spasi (usp. Iv 3, 17); doista je bio oštar i strog prema grijesima, ali strpljiv i milosrdan prema grešnicima.«
96. U odlučnosti kojom Crkva brani univerzalne i nepromjenljive moralne norme nema ničega uvredljivog. Ona samo služi pravoj slobodi čovjeka: kako nema slobode izvan istine ili nasuprot njoj, kategorička obrana apsolutno neotklonjivih zahtjeva osobnoga dostojanstva čovjekova, dakle bez popuštanja i nagodaba, mora se smatrati putom i uvjetom za samo postojanje slobode.
Ta se služba okreće svakome čovjeku, shvaćenom u jedinstvenosti i neponovljivosti njegova bića i postojanja: samo u poslušnosti univerzalnim moralnim normama čovjek nalazi punu potvrdu svoje osobne jedinstvenosti i mogućnost istinskog moralnog rasta. I upravo zbog toga, ta se služba okreće svim ljudima: ne samo pojedincima, nego i zajednicama, društvu kao takvom. Te norme su, naime, neoborivi temelj i čvrsto jamstvo pravedna i miroljubiva ljudskog suživota, pa stoga i prave demokracije, koja može nastati i izrasti jedino na jednakosti svih svojih članova kojima su zajednička prava i dužnosti. Pred moralnim normama koje zabranjuju unutarnje zlo ni za koga nema povlastica ni iznimaka. Biti gospodar svijeta ili zadnji »bijednik« na licu zemlje ne nosi nikakvu razliku: pred moralnim smo zahtjevima svi apsolutno jednaki.
Ivan Pavao II, enciklika "Veritatis splendor"
subota, 07.06.2008.
Smrtni i laki grijeh
69. Razmatranja o temeljnom opredjeljenju navela su, kao što smo napomenuli, neke teologe da preispitaju i tradicionalno razlučivanje smrtnih grijeha i lakih grijeha. Oni naglašavaju da suprotstavljanje Božjemu zakonu, koje uzrokuje gubitak milosti posvećujuće - a u slučaju smrti u takvu stanju grijeha i vječnu osudu - može biti samo plod čina koji uključuje osobu u njezinoj cjelovitosti, to jest čina temeljnog opredjeljenja. Prema tim teolozima, smrtni grijeh, koji čovjeka dijeli od Boga, bio bi samo u odbijanju Boga, što se zbiva na razini slobode koja se ne može poistovjetiti s činom izbora niti se može dokučiti svjesnim razmišljanjem. U tome smislu - dodaju - teško je, barem psihološki, prihvatiti činjenicu da kršćanin koji želi ostati sjedinjen s Isusom Kristom i s njegovom Crkvom može tako lako i uzastopno počiniti smrtne grijehe, kao što katkada upućuje sam »sadržaj« njegovih čina. Jednako bi teško bilo prihvatiti da je čovjek kadar u kratku vremenskom razmaku korjenito prekinuti svezu što ga spaja s Bogom, a zatim se obratiti k njemu putem iskrene pokore. Treba dakle - kaže se - težinu grijeha odmjeriti prije po stupnju slobode koju ulaže osoba koja izvodi čin negoli po sadržaju tog čina.
70. Apostolska postsinodalna pobudnica Reconciliatio et paenitentia potkrijepila je važnost i trajnu aktualnost razlike između smrtnih i lakih grijeha, prema tradiciji Crkve. A Biskupska sinoda godine 1983., s koje je proizašla pobudnica, »nije samo ponovno potvrdila učenje Tridentskog sabora o postojanju i naravi smrtnih i lakih grijeha, već je htjela podsjetiti da je smrtni grijeh svaki grijeh kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je u punoj svijesti i slobodnim pristankom«.
Izjava Tridentskog sabora ne razmatra samo »ozbiljan sadržaj« smrtnoga grijeha, nego podsjeća i da je njegov nužan uvjet »puna svijest i slobodni pristanak«. Uostalom, i u moralnoj teologiji i u pastoralnoj praksi, poznati su slučajevi u kojima težak čin zbog svojega sadržaja ne predstavlja smrtan grijeh jer postoji odsutnost pune svijesti i slobodnog pristanka onoga tko ga izvodi. S druge strane, »valja izbjegavati svođenje smrtnog grijeha na čin 'temeljnog opredjeljenja' - kako se običava danas govoriti - protiv Boga«, shvaćen bilo kao izričit i formalan prezir Boga i bližnjega, bilo kao prešutno i nepromišljeno odbijanje ljubavi. »Smrtni je grijeh isto tako i kad čovjek, svjesno i hotimice, iz bilo kojeg razloga izabire nešto što predstavlja težak nered. Takav izbor uistinu u sebi samome uključuje prezir božanskog zakona, odbacivanje Božje ljubavi prema ljudskom rodu i bilo kojem stvorenju: čovjek se udaljuje od Boga i gubi ljubav. Posebni čini mogu dakle u korijenu izmijeniti temeljno opredjeljenje. Nema sumnje, sa psihološkoga gledišta ima vrlo složenih i doista mračnih situacija što utiču na subjektivnu odgovornost grešnika. Ali od promatranja psihološke naravi ne smijemo prijeći na stvaranje nove teološke kategorije, kao što je 'temeljno opredjeljenje', jer bi se time moglo podrazumijevati da se, s objektivnog gledišta, mijenja ili dovodi u pitanje tradicionalno poimanje smrtnog grijeha.«
Na taj način, razdvajanje temeljnog opredjeljenja i hotimičnih izbora određenih ponašanja - samih po sebi ili po okolnostima poremećenih - koji je ne bi dovodili u pitanje, za sobom povlači priznanje katoličkog nauka o smrtnome grijehu: »Sa svom predajom Crkve mi smrtnim grijehom nazivamo čin kojim čovjek slobodno i svjesno odbacuje Boga, njegov zakon, savez ljubavi što mu ga Bog nudi te se radije okreće sebi samome, nekoj stvorenoj i ograničenoj zbiljnosti, nečemu što je protivno Božjoj volji (conversio ad creaturam). To se može zbiti izravno i formalno, kao što su grijesi idolopoklonstva, otpadništva i bezboštva; to isto se događa i u bilo kojoj neposlušnosti Božjim zapovijedima u teškoj stvari.«
Ivan Pavao II, enciklika "Veritatis splendor"
četvrtak, 05.06.2008.
Krasna mala pričica
Bila jednom jedna pamučna pređa koja se doista osjećala jadno. "Pretanka sam da postanem konopac", tužila se glasno. "Prekratka sam da me utkaju u pletivo. Previše sam gruba da me upletu u ukras. Nemam boje, jadno izgledam... A da sam tek kao ona zlatna nit! Utkali bi me u kraljevsku odjeću, ukrašivala bih liturgijsko ruho za svečane zgode! Ovako, baš ništa od mene. Propali slučaj! Nikome se ne dopadam, ni samoj sebi." Samo je slušala tugaljivu glazbu i sve se više zatvarala u sebe.
Čula jednog dana ove tužaljke ohlađena hrpica otopljenog voska i pokuša utješiti pamučnu nit: "Čemu se toliko mučiš i samu sebe uništavaš, malena pamučna niti? Imam jedan prijedlog: učinimo nešto zajedno. Sigurno, nećemo baš postati ukrasna svijeća za vazmeno bdijenje, jer ti si prekratka, a ja nemam toliko voska. Pokušajmo zato zajedno napraviti svjećicu koja će nakratko razgoniti mrak i unositi toplinu. Neće dugo trajati, ali bolje tako nego da ležimo beskorisni i samo mrmljamo."
Pamučna nit prihvati ponudu spremno. Oblijepljena voskom, svijetlila je u kući jednog siromaha sve dok nije dogorjela. Svi su bili sretni i zadovoljni.
(iz novog broja Veritasa)
nedjelja, 01.06.2008.
Raspoznavanje duhova
Pravila da se na neki način osjete i prepoznaju različiti pokreti koji se izazivaju u duši: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo; a odgovaraju više prvom tjednu.
Osobama koje gomilaju smrtni grijeh na smrtni grijeh običava neprijatelj redovito iznositi prividne naslade, zavodeći ih na maštanje o sjetilnim ugodnostima i o nasladama da ih tako što više održi u njihovim manama i grijesima i da ih njima još više optereti. Dobar pak duh služi se kod takvih protivnim načinom: on ih bode i grize unutarnjim glasom savjesti.
Kod ljudi koji odlučno napreduju u čišćenju duše od grijeha, a u službi Boga, našega Gospodina, idu od dobra na bolje, događa se protivno od onoga o čem se govori u prvom pravilu. U tom slučaju vlastito je, naime, zlu duhu da grize, da žalosti i da stavlja zapreke duši, uznemirujući je lažnim razlozima da ne ide dalje. Dobrom pak duhu vlastito je da bodri i jača, da tješi i da do suza gane, da nadahnjuje i miri, olakšavajući sve i uklanjajući sve zapreke kako bi napredovali u dobru.
O duhovnoj utjehi. Utjehom nazivam kad se u duši pojavi neki unutarnji pokret uslijed kojeg ona usplamti ljubavlju prema Stvoritelju i svome Gospodinu te više ne može ljubiti ništa što je stvoreno na licu zemlje samo u sebi, nego u Stvoritelju svih stvari. Isto tako kad lije suze, koje potiču na ljubav prema Bogu i našem Gospodinu, dolazile one ili od boli zbog grijeha ili zbog muke Krista, našega Gospodina, ili zbog čega mu drago što izravno smjera u njegovu službu i proslavu. Napokon nazivam utjehom svako množenje ufanja, vjere i ljubavi i svako unutarnje veselje koje poziva i privlači k nebeskim stvarima i na rad oko spasenja vlastite duše, dajući joj mir i pokoj u njezinu Stvoritelju i Bogu.
O duhovnoj suhoći. Duhovnom suhoćom nazivam sve ono što je protivno trećem pravilu, kao što je zamračenost duše, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed različitih uzrujavanja i napasti što nas potiče na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva duša osjeća lijenom, mlakom, žalosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao što se, naime, utjeha protivi suhoći, tako su i misli što se rađaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoće.
U vrijeme duhovne suhoće ne valja mijenjati ništa, već treba ostati čvrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoće ili u određenju u kojem je bio u prijašnjoj utjehi. Kao što nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutješnosti i suhoće zao; s njegovim pak prišaptajima ne možemo naći put kojim ćemo nešto pravo odlučiti.
Premda za neutješnosti ili suhoće ne smijemo mijenjati prijašnjih odluka, ipak je vrlo korisno ako se odlučno okrenemo protiv same suhoće, pa, na primjer, nastojimo više oko molitve, razmišljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeran način činimo više pokore.
Onaj tko je u suhoći neka razmišlja kako ga Gospodin kuša, prepustivši ga njegovim prirodnim silama da se opire različnom uznemirivanju i napastovanju neprijatelja. A on se može oduprijeti s pomoću Božjom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjeća jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivši mu ipak dovoljno milosti za vječno spasenje duše.
Tko je u suhoći, neka nastoji da se uzdrži u strpljivosti, koja je oprečna napastovanjima što ga salijeću, i neka misli da će uskoro biti utješen, služeći se sredstvima protiv takve suhoće, kako je rečeno u šestom pravilu.
Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama; i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada utjehama i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi, pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe.
Onaj tko se nalazi u utjehi, neka pomisli kako će mu biti kad opet nastupi suhoća i neka prikuplja nove sile za ono vrijeme.
Onaj tko osjeća utjehu neka nastoji da se što dublje ponizi i poništi, promišljajući kako malo vrijedi za vrijeme suhoće bez onakve milosti i utjehe. Naprotiv, onaj tko se nalazi u suhoći, neka pomisli kako mnogo može s dovoljnom milošću koja mu je dostatna da se opre svim svojim neprijateljima crpeći snagu od svoga Stvoritelja i Gospodina.
Neprijatelj se vlada poput žene, jer je slab snagom, a jak voljom. Ženi je, naime, kad se svađa s nekim muškarcem vlastito da izgubi srčanost te nagne u bijeg tek što ovaj pokaže da je se ne boji, i obratno, ako muž stane uzmicati gubeći srčanost, onda su srdžba, osvetljivost i bijes žene vrlo veliki i bez svake mjere. Isto je tako vlastito neprijatelju da izgubi snagu i srčanost, a napasti da mu nagnu u bijeg tek što se osoba koja se duhovno vježba pokaže neustrašivom u borbi protiv napasti neprijatelja, radeći upravo sasvim protivno. Naprotiv, stane li se egzercitant u napastima plašiti i gubiti srčanost, tada nema na licu zemlje tako divlje zvijeri kao što je neprijatelj ljudske prirode u provođenju svoje paklene namisli s tako golemom zlobom.
Isto se tako on vlada poput lažnog ljubavnika kad želi da ostane skrovit i u potaji. Kao što, naime, takav lažan čovjek, koji govori sa zlom namjerom da bi zaveo kćer dobra oca ili ženu dobra muža, traži da se nikome ne kazuju njegove riječi i nagovaranja, pa se, naprotiv, vrlo ljuti kad kćerka oda ocu ili žena mužu njegove laskave riječi i opaku nakanu, jer odmah lako razabire da neće uspjeti u započetom pothvatu, isto tako i neprijatelj ljudske prirode, kad sa svojim lukavštinama i nagovaranjima navali na dušu pravednika, želi i traži da sve ostane tajno. No kad ona to otkrije ili svom dobrom ispovjedniku ili kojoj drugoj duhovnoj osobi koja dobro poznaje njegove varke i lukavštine, tada ga to vrlo muči jer uviđa da neće uspjeti svojom započetom zloćom budući da su otkrivene njegove očite spletke.
On se vlada i kao vođa kakve vojske da osvoji i opljačka što želi. Kao što, naime, ratni vođa i zapovjednik vojske, utaborivši se i izvidjevši snagu i položaj nekoga utvrđenog grada, navaljuje na nj sa slabije strane, tako isto i neprijatelj ljudskoga roda uhodi i sa svih strana izviđa sve naše kreposti, bogoslovne, stožerne i ćudoredne, pa gdje otkrije da smo slabiji i oskudniji što se tiče našega vječnoga spasenja, s te strane nasrće i nastoji nas svladati.
Pravila u istu svrhu da još bolje naučimo raspoznavati duhove, a odgovaraju više drugom tjednu.
Vlastito je Bogu i njegovim anđelima da svojim djelovanjem donose pravo veselje i duševnu radost, a uklanjaju svaku žalost i zabunu koju izaziva neprijatelj. Ovome je opet vlastito da se bori protiv takve radosti i duhovne utjehe, služeći se prividnim razlozima, cjepidlačarenjem i neprestanim varkama.
Jedino Bog i naš Gospodin može napuniti dušu utjehom bez prethodnoga uzroka. Jedino je, naime, Stvoritelju moguće da uniđe i iziđe i djeluje u duši raspaljujući je svu ljubavlju prema svome Božanskom Veličanstvu. Kažem: bez uzroka, a to znači bez ikojeg prethodnog osjećaja ili spoznaje bilo kakva predmeta po čemu bi nastala takva utjeha kao posljedica tih čina razuma i volje.
S uzrokom može pobuditi utjehu u duši i dobri anđeo kao i zli, no u protivne svrhe: dobri anđeo za njezin duhovni napredak, da raste i da se uspne od dobra na bolje; a zli duh protivno tome, da je zatim povuče u svoju paklenu nakanu i u zloću.
Vlastito je zlu anđelu, koji se odijeva u anđela svjetla, da ulazi s pobožnom dušom, a izlazi sa samim sobom, tj. da pobuđuje dobre i svete misli, prema raspoloženju te pravedne duše, pa onda malo po malo gleda da dođe do svoga cilja, da, naime dušu zaplete u svoje tajne zamke i opake namjere.
Treba da dobro pazimo na slijed misli; pa ako su početak i sredina i svršetak u svemu dobri, skloni svakom dobru ili onome što je u svemu dobro: to je znak dobra anđela. No ako misli koje nam dolaze završe nečim što je zlo, ili što rastresa dušu, ili što je manje dobro negoli je ono što je duša na početku bila poduzela da će učiniti; ili je čini mlitavom, uznemiruje je ili uzburkava, otimljući joj mir i pokoj što ga je prije uživala, to je jasan znak da to dolazi od zla duha, neprijatelja našeg napretka i vječnog spasenja.
Pošto smo neprijatelja ljudskoga roda osjetili te ga prepoznali po njegovu zmijskom repu i po zloj namjeri do koje vodi, korisno je po dušu koju je napastovao da odmah pregleda tok dobrih misli što joj ih je prišapnuo, i njihov početak te kako je sve polako nastojao da bi je stjerao s one slasti i duhovne radosti u kojoj je bila dok je nije povukao u svoju opaku namjeru, ne bi li se takvim spoznatim i zapaženim iskustvom ubuduće bolje čuvala njegovih običajnih prevara.
Onima koji od dobra napreduju na bolje dobri anđeo dodiruje dušu ljupko, lagano i blago poput kaplje što kapne u spužvu; zli duh, naprotiv, dodiruje oštro, zvučno i nemirno, kao kad kap vode padne na kamen. Kod onih pak koji idu od zla na gore spomenuti dusi djeluju protivnim načinom. Razlog je tome samo raspoloženje duše, protivno ili slično spomenutim anđelima. Kad je, naime, protivno, ulaze s bukom i osjetljivo tako da se to lako oćuti; a kad je slično, duh ulazi potiho kao u vlastitu kuću na otvorena vrata.
Kad je utjeha bez uzroka, uzevši da tu nema prevare, budući da potječe od samoga Boga i našega Gospodina, kako je već rečeno, duhovna osoba kojoj Bog šalje takvu utjehu treba ipak da s velikom budnošću i pomnjom pazi i razlikuje pravo vrijeme takve utjehe dok je na djelu od onoga vremena koje slijedi, u kojem duša ostaje još zagrijana te još uvijek osjeća blagodat i posljedice minule utjehe. U tom drugom vremenu, naime, uslijed vlastitog umovanja, a na temelju navika i posljedica stečenih pojmova i sudova, pod utjecajem dobrog ili zlog duha duša zna često stvoriti različite odluke i mišljenja, koja nisu neposredno proizišla od Boga, našega Gospodina. I zato ih treba dobro ispitati prije nego što im potpuno povjerujemo i prije nego što ih stanemo provoditi.
Sv. Ignacije Loyola, "Duhovne vježbe"
Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: "Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!" (Ps 4, 7).
(Ivan Pavao ll)
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (4)
Svibanj 2010 (6)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (6)
Siječanj 2010 (11)
Prosinac 2009 (13)
Studeni 2009 (10)
Listopad 2009 (15)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (14)
Srpanj 2009 (11)
Lipanj 2009 (10)
Svibanj 2009 (13)
Travanj 2009 (14)
Ožujak 2009 (11)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (10)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (10)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (9)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (8)
Siječanj 2008 (23)
Prosinac 2007 (7)
Komentari da/ne?
Linkovi
CERC
Catholic Answers
Simple Catholicism
Tebe Tražim
KNI
Psalmi
103 Bog je ljubav
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
život ti ispunja dobrima,
k'o orlu ti se mladost obnavlja.
Gospodin čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Gospodin smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al' ljubav Gospodnja vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
Blagoslivljajte Gospodina, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
Blagoslivljajte Gospodina, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!
*
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate. (Ps 85,19)
*
Pokaži mi, Gospodine, svoje putove,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj:
u tebe se pouzdajem svagda.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti
i ljubavi svoje dovijeka.
Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa,
spomeni me se po svojoj ljubavi -
radi dobrote svoje, o Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.
Sve su staze Gospodnje istina i ljubav
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje! (Ps 25,4-10.16-18)
*
Prigni uho svoje, Gospodine, i usliši me
jer sam bijedan i ubog.
Čuvaj dušu moju jer sam posvećen tebi;
spasi slugu svoga koji se uzda u te!
Ti si moj Bog; o Gospode, smiluj mi se
jer povazdan vapijem k tebi.
Razveseli dušu sluge svoga
jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem.
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. (Ps 86,1-5)
*
Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Gospodin podupire sve koji posrću
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
i dobrostivo sitiš sve što živi.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno. (Ps 145,13-18)
*
Učinio si dobro svom sluzi, Gospodine,
po riječi svojoj.
Nauči me razumu i znanju,
jer u zapovijedi tvoje vjerujem.
Prije nego bjeh ponižen, lutao sam,
ali sada tvoju čuvam riječ. (Ps 119,65-67)
*
Savršen je Zakon Gospodnji - dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje - neuka uči;
prâva je naredba Gospodnja - srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja - oči prosvjetljuje;
neokaljan strah Gospodnji - ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji - svi jednako pravedni,
dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
Sluga tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
Ali tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
Od oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga. (Ps 19,8-14)
*
Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim! (Ps 51,3-4.12-14)
*
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!"
Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene.
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! (Ps 27,1.4.8-9)
*
Tražio sam Gospodina, i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se,
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba. (Ps 34,5-7)
*
Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
site se pretilinom Doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. (Ps 36,8-10)
*
Više si u srce moje ulio radosti
nego kad obilno rode pšenica i vino.
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, o Gospodine,
daješ miran počinak. (Ps 4,8-9)
*
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. (Ps 62,2-3)
*
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! (Ps 18,2-3)
*
Hvali, dušo moja, Gospodina!
Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg.
Dok me bude, Bogu svom ću pjevati. (Ps 146,1-2)
Pregled po autorima
Razni sveci o molitvi, kušnjama, svetoj čistoći, pokori, Duhu Svetome
Liturgija Vazmenog bdijenja - Vazmeni hvalospjev
Katekizam Katoličke Crkve: Što je vjera, Božja Providnost i sablazan zla, Smrtni grijeh, Posvetna milost, O potrebi poznavanja Sv. Pisma
II. vatikanski koncil: Gaudium et spes - Dublja pitanja čovjeka i čovječanstva, Stav Crkve prema ateizmu
Sv. Augustin: Ispovijesti - Velik si, Gospodine, Kasno sam te uzljubio, Što si dakle, Bože moj?
Sv. Jeronim - O obraćenju i pokori srca
Sv. Grgur Nazijanski - Uskrs, divan početak!
Sv. Ivan Zlatousti - Vjera ljubavlju djelotvorna
Sv. Irenej Lionski: Rasprava protiv krivovjerja - Poslanje Duha Svetoga
Sv. Lav Veliki - Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!
Sv. Anzelmo: Proslogion - Želja za gledanjem Boga
Sv. Bernard iz Clairvauxa - O Marijinoj smrti i uznesenju
Sv. Franjo Asiški - Gospodine, učini me oruđem svoga mira, Prva opomena o sv. Euharistiji
Sv. Toma Akvinski - Molitva za mudro uređenje života
Sv. Franjo Saleški: Filotea - Prava pobožnost, Narav i izvrsnost pobožnosti, Odlučiti služiti Bogu, O strelovitim molitvama, Kako se treba pričešćivati, O strpljivosti, O unutarnjoj poniznosti, O blagosti prema bližnjemu, O blagosti prema sebi, O prijateljstvu
Sv. Franjo Saleški: Teotim - Sloboda i milost
Sv. Franjo Saleški: Misli - Slabost i snaga, Božja svemoguća ljubav, Sebeljublje i ljubav, Tri pravila, Duboki smisao patnje, Ostani u miru, Godišnja doba duše, Blagost i poniznost
Sv. Ignacije Lojolski: Duhovne vježbe - Dušo Kristova, Uzmi, Gospodine, Pravila za raspoznavanje duhova, Pravila glede skrupulâ
Sv. Ivan od Križa: Uspon na goru Karmel - Glavne štete što ih požude nanose duši, Požude potamnjuju i zasljepljuju dušu, Evanđeoska radikalnost, Vjera je noć za dušu, Odreći se sebe, Opasnost od nadnaravnih fenomena
Sv. Ivan od Križa: Tamna noć - O pročišćavajućoj noći osjeta, O duhovnoj neumjerenosti
Sv. Ivan od Križa - Razum - dar Duha, Sjedinjenje s Bogom
Sv. Terezija Avilska: Put k savršenosti - O Božjoj blizini
Sv. Terezija Avilska - Tko ima Boga ima sve
Sv. Ljudevit Marija Montfortski: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji - Lažni štovatelji i lažne pobožnosti, Oznake prave pobožnosti, Podložimo se Mariji, O Marijinoj poniznosti i uzvišenosti
Sv. Toma More: Kristova žalost - Bdijte i molite da ne padnete u napast!
Sv. Toma More - Molitva za humor
Sv. Mala Terezija: Povijest jedne duše - Znanost ljubavi, O ružama i tratinčicama, O slabosti i malenosti, Kušnja vjere
Sv. Ivan Marija Vianney - O svetosti, O molitvi
Sv. Faustina Kowalska: Dnevnik - Razgovor Milosrdnog Boga s grešnom i očajnom dušom, Molitva za sve koji ne poznaju Boga
Sv. Edith Stein - Sutra je novi dan, Molitva
Sv. Padre Pio - O miru
Bl. Majka Terezija - Rad i molitva, Nauči i mene ljubiti, Tko je za mene Isus, Jednostavno prihvaćanje,
Bl. Ivan Merz: Ljubav i čistoća - Vjera i sumnja, Tužno sjećanje na prvu ljubav
Bl. Ivan Merz - Misli
Bl. Charles de Foucauld - Apostolat dobrote
Bl. Edward J. M. Poppe - Molitva za poniznost
Bl. Ivan Pavao II: Veritatis splendor - Sloboda i zakon, Savjest i istina, Smrtni i laki grijeh, Univerzalnost i nepromjenjivost moralnih normi
Bl. Ivan Pavao II: Fides et ratio - Različita lica istine o čovjeku
Bl. Ivan Pavao II: Prijeći prag nade - Tako nas spašava
Bl. Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora - Prispodoba o pomirenju, Čovjekova drama
Bl. Ivan Pavao II: Ljubav i odgovornost - Kritika utilitarizma
Bl. Ivan Pavao II: Put do Krista - O savjesti i kajanju
Benedikt XVI: Deus caritas est - Eros i agape
Benedikt XVI - Kateheza o Sv. Ignaciju Antiohijskom, Svetost nije luksuz, Slika i uzor Crkve, Posljedice opravdanja po vjeri i djelovanja Duha, Korizma kao prava prigoda za duhovnu obnovu
Joseph Ratzinger: Uvod u kršćanstvo - Vjera i sumnja, O neizvjestnosti vjere, Biti kršćaninom, Svetost, Vjera nije produkt umovanja
Joseph Ratzinger: O vjeri, nadi i ljubavi - Živa vjera kao temelj nove evangelizacije, Dvije vrste pelagijanizma, O odnosu prema samome sebi, Žalost ovoga svijeta
Joseph Ratzinger: U početku stvori Bog - Bog Stvoritelj, Stvaranje čovjeka, Grijeh i otkupljenje
Joseph Ratzinger: Bog i svijet - Jadikovati kao Job?, O patnji, O susretu, Je li sve već zapisano?, Ljekovita moć ljubavi
Joseph Ratzinger: Duh liturgije - O euharistijskoj nazočnosti
Toma Kempenac: Nasljeduj Krista - Strpljivost, O nestalnosti srca, Odolijevanje kušnjama, Kad te pogode strelice riječi, Dosta je svakom danu zla njegova, O sebeljublju, Korist od protivština, Manjak svake utjehe, Kraljevski put svetoga križa
Lorenzo Scupoli: Duhovni boj - Kršćansko savršenstvo, O nepouzdanju u sebe, U čovjeku postoji više volja, O slobodi i snazi volje, Što trebamo činiti kada smo ranjeni, Đavolske lukavštine i prijevare, O izbjegavanju nemira srca
David Torkington: Pustinjak - Praktični pelagijanizam, Fundamentalni zakon duhovnog života
David Torkington: Prorok - Srce i duša molitve, Čekati u podnožju križa, O snazi oluje, Jedini put do svetosti
David Torkington: Mistik - O stadijima duhovno-molitvenog života, Na pragu tamne noći
Wilfrid Stinissen: Moj život u tvojim rukama - Božja sveprisutnost, Istinska sloboda, Darivanje i primanje
Thomas Merton: Gora sa sedam krugova - Posvetna milost, O prihvaćanju patnje
Heribert Mühlen: Uvođenje u osnovno iskustvo kršćana - Što i kako svjedočiti, Obrati se i oslobodi lažnih veza, Slijediti Krista
Anselm Grün: Unutarnji poticaji - Kao da jest
Anselm Grün: Putovi k slobodi - O propisanoj ljubavi i prisilnom jedinstvu, Parresia
Henri J. M. Nouwen: Unutarnji glas ljubavi - Priznaj svoju nemoć
brat François iz Taizé-a - Pomozi mojoj nevjeri
Franjo kard. Kuharić: S Bogom licem u lice - Čovjek je spašen, Živjeti evanđelje
Rafael kard. Merry del Val y Zulueta - Litanije poniznosti
John Henry kard. Newman: Misli o kršćanskoj vjeri - O kršćanskoj skrovitosti
Ivan Devčić: Bog i filozofija - Credo ut intelligam
Ivan Devčić - Kriza spoznaje i morala
Ivan Fuček: Grijeh i obraćenje - Gubitak osjećaja grijeha, Obraćenje, O krivnji i kajanju, Posljedice grijeha, O istočnom grijehu
Ivan Fuček: Bogoštovlje i molitva - Jedno neobično obraćenje
Karl Rahner: Iskustvo Duha - Mistika svakodnevnice
Karl Rahner: Teološki rječnik - Pakao, Strah Božji
Karl Rahner - Molitva grešnika
Karl-Heinz Weger: Uvod u teološku misao Karla Rahnera - O intelektualnom poštenju u vjeri
Jozef Bakalarz: Duhovnost Srca Isusova - O štovanju Srca Isusova
Živan Bezić: Kršćansko savršenstvo - O svrsi, sadržaju, oblicima i načinu molitve
Živan Bezić - Što je vjera?
Stjepan Doppelhammer - Uloga poniznosti u činu vjere
Benedict J. Groeschel: Psihologija duhovnog razvoja - Prva tama
Benedict J. Groeschel: Izlazak iz tame - Sretni su oni koji trpe s Kristom, Lijek koji uvijek djeluje
G.K. Chesterton: Pravovjerje - Luđak, Uzbudljiva romantika pravovjerja
C.S. Lewis: Pisma starijeg đavla mlađem - Pismo treće, Pismo osmo, Pismo četrnaesto, Pismo petnaesto, Pismo dvadesetdrugo, O razlozima ljudskog smijeha
C.S. Lewis: Mere Christianity - Proračunavanje troškova, Veliki grijeh
J.R.R. Tolkien: The Music of the Ainur
Peter Kreeft: Kršćanstvo i druge religije - Jedincatost kršćanstva
Jacques Maritain: Filozofija povijesti - Kršćanin u svijetu
Carlo Maria Martini: Pravilo kršćanskog života - U trenucima sumnje
Søren Kierkegaard: Strah i drhtanje - Idemo dalje
Søren Kierkegaard: Vježbanje u kršćanstvu - Spasiteljski poziv, I blago onom tko se ne sablazni o mene, Privuci nas k sebi
Angelo Comastri: Bog je ljubav - Zvanje, Ljubav, Krotko magare, Jacques Fesch, Benedetta Bianchi Porro
Jean-Pierre de Caussade - Tihi vodič
Antoine de Saint Exupéry - Umijeće malih koraka, Pustinja
Benedetta Bianchi Porro - Jedno dirljivo pismo
Chiara Lubich - Ne koliko, već kako
F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi - O paklu i ognju paklenom
L.N. Tolstoj: Otac Sergije - V. poglavlje, VII. i VIII. poglavlje
François Varone: Nevolje s odsutnim Bogom - Čovjek - biće u nastajanju
Gabrielle Amorth: Izvješća rimskog egzorcista - Strah od đavla?
Phil Bloom - Uobičajena propovijed, Osvrt na uobičajenu propovijed (skidanje maske)
Mijo Nikić - O čistoći nakane u ignacijanskoj duhovnosti
Ivan Koprek - Sv. Toma Akvinski o prijateljstvu
Celestin Tomić - Agape i objava Božje ljubavi
Tomislav Ivančić - Bit kršćanske poruke, Najjače oružje, Izvor zla i patnje
Bonaventura Duda - Bit farizejstva
Jerko Fućak - Uloga vjere u spasenju
Vendelin Vošnjak - Uskrs
Zvjezdan Linić - Ljubi samoga sebe
Zlatko Sudac - Večernji susret, Duhovna obnova (video), O ispovijedi
Božidar Nagy: Lurd - susret neba i zemlje
Slavko Pavin: Sloboda za ljubav - Oče naš, Isus i grešnici
Marko Ivan Rupnik: Bacio mu se oko vrata - Dvije vrste grešnika
Ivan Sirovec: Sveci - Sv. Toma Becket, biskup i mučenik
Milan Špehar: Ne-koristan Bog - Božja šutnja
Milan Špehar: Problem Boga u djelima M. Krleže - Slika Boga kao krvnika i neprijatelja čovjeka
Milan Špehar - Odškrinuta vrata
Phil Bosmans - Voli život, Cijena sreće, Otvori se radosti života, Ljubav traži obraćenje, Ustani!, Put u sjeni križa, Susresti Boga, "Da" životu, Najteža kritika, Ljubav ima mnogo lica, Svaki dan živjeti zajedno, U ritmu mora, Moć ljubavi obnavlja
Bruno Ferrero - Utjeha, U krugu radosti, Svom snagom
Adalbert Ludwig Balling - Sretan je tko svoju sreću dijeli, Zazivam te
Luciano Fanin - Ako nekoga ispravljaš, čini to s ljubavlju
Rajmund Kupareo - Tihi svetac
Stjepan Lice - Suvišna riječ, Jedini put
Ante Grbeš: Ulomci duše - Oprostiti
Antun Matošević - Ispovijed grešnika
Vladimir Nazor - K Bogu!
Josip Pupačić - Moj Bog
Tanja Tolić - Tiranija "prave ljubavi"
Anthony de Mello - Sreća i nesreća
Zoran Vukman: Kuda ideš, Hrvatska - Niskost svijeta
Jakov Jukić: Budućnost religije - O ideologiji sekte i gnoze
Viktor Frankl: Liječnik i duša - Ugoda i radost, Smisao patnje
Oscar Wilde: San Miniato
Wilhelm Friedemann Bach - Nisi zaboravljen(a)
Rekli su o ljubavi, Ljubav prema neprijateljima, Očinska ljubav, krunica sv. Antuna, Vojska Bezgrešne, Molitva plemena Siouxa, Dva vuka, Krasna mala pričica, Tekst na brončanoj ploči čekaonice jedne bolnice u New Yorku