nedjelja, 14.05.2006.
STREETS OF ZAGREB
|
Planet: Zemlja. Kontinent: Jurop. Država: Republika Hrvatska. Općina: Sesvete. Kvart: +Markovo polje+. E, tu počinje naša priča. Tu sam ja. Evo, stižu topliji dani i svi zaboravljaju na obaveze, školu, posao a sve više misle na grudnjake i tange i gluteuse odnosno na tamnobojne dečke, bicepse i trapeziuse. Rade se prvi planovi za ljetovanja, gdje i kako i kada i koliko dugo. Svi bi na more. A meni se ne ide. Otići ću na tjedan dana. Al ne više. Jednostavno, ne mogu. Zagreb me zove. Pa iako živim u njemu petnaestikusur godina uvijek mi je gušt prošetati trgom ili sjesti na Tomislavcu. Dobro, rađe na Glavnom, tamo je hlad. A i smijem se zbunjenim strancima koji ne mogu naći WC a nose 4 torbe i 8 vrećica i 2 plana grada. T su i ostali dijelovi i kvartovi za koje me vežu neke uspomene: Malešnica, Špansko, Gornji grad, Ulica grada Vukovara, Maximir, Dubrava, Dupec... *O da. I Dinamov stadion. Svakako mjesto koje treba vidjeti i osjetiti atmosferu (i podrhtavanje) sjevera dok nekolikoikusur tisuća ljudi pjeva pjesme najdražeg im/nam kluba ili repke.  U mojoj sobi ćete naići na ormar obljepljen nog. simbolima. Dobro, gore nije Dinamov nego Realov grb, grb kluba koji mi je najdraži. Uz Dinamo, koji je u srcu, naravno. No more nogača. Tu je i Jarun. Da, znam. Nije fora kupati se ak ne osjetiš nos i grlo puno soli. I tak. Puno je razloga zbog kojih volim Zagreb. Toplo do vruće je ljeti a hladno do snjegovito je zimi. Te kjero Zagreb. Mislim, nemojte krivo shvatiti. Volim putovati. Obožavam. Al to mjesto na koje putujem me ne može vezati za sebe dulje od tjedan dana. Bilo to na Himalaji dok me jakovi natjeravaju uokolo ili na Havajima dok one polugole tete s cvjetovima hula-hulaju oko mene. :) A sad vijest za sve ljubitelje dobre glazbe: -Zahvaljujem svima što su se uistinu divno brinuli za mene, od liječnika do prekrasnih dama koje su mi bolne noći činili manje bolnima i kraćima. Teško nalazim Riječi kojima bih izrazio svoju duboku zahvalnost. Nadam se da im to nije bila prevelika gnjavaža. Na kraju krajeva, krpali su moju glavu- rekao je Keith Richards.  *Dio teksta obojen u modru boju posvećujem Ivanu, dečku za kojeg znam da je volio nogomet i najdraži Dinamo a preminuo je sredinom ovog tjedna nakon 4 dana kome zbog nestretnog događaja koji se dogodio na utakmici u nedjelju, 7. 5. 2006. |
