/*********************************************** * onesposobljavanje markiranja teksta- © html tutori (www.htmltutorijali.blogger.ba) * This notice MUST stay intact for legal use ***********************************************/ //form tags to omit in NS6+: var omitformtags=["input", "textarea", "select"] omitformtags=omitformtags.join("|") function disableselect(e){ if (omitformtags.indexOf(e.target.tagName.toLowerCase())==-1) return false } function reEnable(){ return true } if (typeof document.onselectstart!="undefined") document.onselectstart=new Function ("return false") else{ document.onmousedown=disableselect document.onmouseup=reEnable } > Tigress

Tigress https://blog.dnevnik.hr/tigress

četvrtak, 14.04.2011.

10. poglavlje

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada


Probudilo me kucanje na vratima sobe. Otvorila sam oči i polako sam ustala iz kreveta zaogrnuvši se dekom. Teta je otvorila vrata.

- "Melani,dobro ti jutro. Ja idem u crkvu pa na tržnicu. Hoćeš li biti ovdje ili ideš nekud?"
- "Dobro jutro i tebi! Joj, ne znam! Biti ću ovdje."
- "U redu. Vidimo se."
- "Pozdrav!"


Zatvorila je vrata, a ja sam se ustala. Navukla sam tajice i ostala u širokoj majici u kojoj sam spavala. Kosu sam pomakla s lica običnom crnom kopčom, pomaknula sam zastore i otvorila prozore. Jutro je bilo toplo. Na licu nisam imala šminke, samo sam otišla oprati zube i vratila se u sobu. Teta Gita imala je u ormariću moje slike iz djetinjstva. Na jednoj sam bila u baletnoj haljinici i papučicama. Sjećam se i danas toga nastupa. Bila sam Trnoružica. Imala sam glavnu ulogu pa je teta Gita morala doputovati i podržati me.

U koferu su morale biti moje stare papučice. Njih uvijek nosim sa sobom kao uspomenu. Kada sam se pakirala, spremila sam ih. Bilo mi je jedino bitno da od sve odjeće spremim samo baletnu opremu. Ipak, haljinice nisam imala. Otvorila sam svoj ljubičasti kofer. U njemu sam imala svega par majici, dvoje traperica, par haljina i donje rublje. Imala sam jednu trenirku i par cipela. Ipak, na dnu kofera je bila mala neprozirna vrećica. Pažljivo sam je izvadila i nasmijala se kad sam vidjela što je bilo unutra.

Photobucket

Sjela sam na pod i obula ih. Ustala sam se i podigla na prste. Podigla sam ruke, ispravila leđa i zavrtila se podignuvši lijevo stopalo do koljena desne noge. Polako sam nogu podigla te spustila leđa u ravnini s njome. Ponovno sam se ispravila i polako počela skakutati na prstima. Vrtjela sam se, skakala i radila čučanj. Još sam znala plesati balet. Još uvijeg mogu napraviti špagu.

Potražila sam u ormariću cd s pjesmama gradskog orkestra. Teta Gita imala je susjeda koji je svirao i pokloio joj je cd. Stavila sam ga da svira i zaplesala. Osmijeh mi je krasio lice, a ja sam plesala s toliko strasti da mi je kosa letjela pokušavajući pratiti linije pokreta. Koracima sam pratila glazbu, a soba mi se činila premalena. Nisam više ništa primjećivala. Ritam je postajao agresivan pa sam se počela vrtjeti brže. Glazba je stala, a ja sam se okrenula prema vratima. Shvativši da moja teta stoji na vratima, spustila sam stopala i potrčala ugasiti radio.


- "Ovaj... koliko već stojiš ovdje?"
- "Par minuta."
- "Pa zašto nisi kucala?"
- "Mislila sam da još spavaš."
- "Probudila sam se još dok si bila ovdje."
- "U redu, ja sam mislila da si nastavila spavati. Ne budi sramežljiva! Prekrasno plešeš!"
- "Hvala! Ipak, nisam dugo plesala i malo mi je neugodno jer nisam znala da si na vratima."
- "Ušla sam u stan i čula glazbu. Vrata nisu bila zatvorena. Kad sam vidjela da plešeš, bojala sam se reći nešto da ne prekinem to savršenstvo."
- "Hvala ti! Mnogo mi znači sve što radiš za mene. Samo tako sam ti došla pred vrata, sad si me ulovila kako plešem u tvojoj sobi... Izgubljena sam!"
- "Dušo, želiš li razgovarati?"
- "Nisam navikla razgovarati i povjeravati se. Uvijek sam bila sama u ovakvim situacijama, Nisam još spremna za promjenu."
- "U redu. Ipak, ja sam ovdje kad zatrebaš. Pokucala si, ne znam ni zašto ni kako. Pitam se što se dogodilo u Osijeku, no ništa mi ne moraš govoriti! Tu sam za tebe."
- "Hvala"


Imam osjećaj da su mi se obrazi zacrvenjeli, a i njeni... Objema je odjednom bilo neugodno pa je ona zatvorila vrata nestavši iza njih. Tada je moj mobitel zazvonio.

- "Halo?"
- "Melani, probudi se i spremi. Ja stižem po tebe, idemo u stan."
- "Borna, hej! Dobro!"
- "Požuri, hajde! Čovjek čeka već! Uzmi samo najpotrebnije."
- "Zar već večeras mogu tamo spavati?"
- "Da, sve ti je sređeno, uzmi one vreće koje sam ti dao. Ma zapravo sve donesi!"
- "Dobro!"
- "I požuri!"


Poklopio je, a ja sam obukla bijelu usku haljinu, skinula sam tajice i na gole noge obula one bijele štikle. Kosu sam raspustila i počešljala usput spremajući stvari. Trepavice sam istakla maskarom i na usne sam stavila tek sjajilo. Pobacala sam sitnice koje mi trebaju u torbu te javila teti da idem. Pitala me kud, a rekla sam da ću je posjetiti. Kad sam joj objasnila da me čovjek zvao zbog stana, zagrlila me i rekla da ju nazovem i posjećujem ponekad! Naravno da sam i sama to željela!

Prvo sam uzela vreće s odjećom te ih odložila kod ulaznih vrata u prizemlju zgrade. Otišla sam po kofer i vidjela da je Borna već bio pred ulazom. Spremio je vreće, a kad sam došla ne bhih li ga poljubila i pozdravila, ignorirao me i spremio kofer. Otvorio mi je vrata. Sjela sam, a Ivor se smijao na prednjem sjedalu.


- "Zdravo!"
- "Gospođice, kako si?"
- "Ja sam dobro. Ti?"
- "Umoran. Radio sam cijelu večer, sad opet puno posla."


Ušao je i Borna. Pogledala sam ga znatiželjno očekivajući barem 'bok', ali odjednom sam osjetila bol na vrhu glavu. Bornina je ruka bila iznad mene, a onda su se moje oči zatvorile. Mislim da spavam. Ne, ne spavam. Ne znam što se dogodilo.

Photobucket

Glava me boljela. Isprva nisam ništa čula, ali postala sam svjesna da sam budna. Ništa se nije čulo. Tišina je vladala oko mene. Otvorila sam oči i vidjela da se nalazim u čudnoj prostoriji. Ležala sam na poderanom madracu u sobi bijelih zidova. Moje su ruke bile na hladnim pločicama, vezane. Vrisnula sam, no nisam imala glasa. Na nogama sam također imala uže, a kosa mi je bila na podu. Pokušala sam se ustati, no uže je bilo smotano oko moga struka. Nisam se mogla micati. Ležala sam na trbuhu i nisam mogla vidjeti svu prostoriju. Osjetila sam suze u očima. Tijelo mi je prolazila jeza. Na leđima sam imala smrdljivi pokrivač, a onda sam vidjela vrata iza sebe i pored njih stolić s hranom. S desne strane stolića su bile vreće i moj kofer, bila je i torba. U njoj je trebao biti moj mobitel, ali nisam se mogla micati. Uže koje je bilo omotano oko struka, bilo je provučeno iza madraca. Nisam se mogla izvući. Pored glave bila je boca s vodom i slamicom. Podigla sam glavu i osjetila da su mi usne hladne i suhe. Očajnički sam, sva se tresući, zgrabila slamicu i povukla gutljaj. Zakašljala sam se, a onda popila još jedan gutljaj. Mojim su licem počele teći suze, a ja sam se samo pitala što se dogodilo.

Čuli su se koraci iza vrata. Netko je otključavao. Mislim da se moja krv počela sleđivati. Počela sam se tresti i ospjeo me strah. Nisam željela da uđe! Primio je kvaku i ušao. Bio je u crnoj uniformi s maskom na licu. Imao je rupice na očima. Šutjeli smo. Približio mi se. Povukao me za kosu prema sebi. Zajecala sam, a on me pustio. Otišao je po hranu. Vidjela sam krajičkom oka tek kruh i jabuku na pladnju. Donio je pladanj i spustio ga pred moje lice. Sjeo je pored mene i počeo mi odvezivati uže oko struka. Odvezao me i ustao se pomognuvši mi da sjednem. Pladanj mi je stavio na koljena.


- "Jedi. trebat će ti snage."

Gledala sam u njegove oči. Bile su krupne, plave. Uzela sam jabuku u ruku i počela je jesti. Tada je u sobu ušao još jedan muškarac s maskom i u uniformi. Rekao je ovom prvom da me sveže kad pojedem.


- "Da ju svežem? Rekli su da je ona poslušna, da neće raditi probleme!"
- "Nema veze, treba ju svezati čim pojede jer sam donio dozu za nju."
- "Pa prvi je dan tu! Nikad im ne dajemo prvi dan!"
- "Šef je tako rekao. Kaže da neće raditi probleme i da joj odmah sve damo."
- "Sve? Eh, a ono što bi joj ja dao mi je zabranio. Zašto nju jedino ne smijemo dirat?"
- "To je roba za velike igrače. Ona pripada šefu i ekipi."
- "Najbolja roba. Ovako lijepu curu još nismo imali!"
- "Ona je najlakši posao do sad. Hoćemo se poigrat prije doze?"
- "Mislio si da ću gledat kako jede?"


Ispustila sam jabuku i stisla sam se na madracu slušajući razgovor. Gledali su me. Onaj drugi je krenuo prema meni zgrabivši me za kosu. Drugom rukom je svoju masku podigao do nosa. Vidjele su mu se usne. Zatvorila sam oči, plakala sam, a on je moju glavu stavio na svoje rame. Počeo me ljubiti, a ja sam se bojala pomaknuti. Kad mi je počeo kliziti vrškom jezika po vratu, zgadilo mi se i svom snagom sam se trzla i udarila ga svezanim rukama u lice. Srušila sam se jer nisam imala ravnotežu. Onaj prvi muškarac je dotrčao i ošamario me bacavši me potom u zid. Ponovno sam pala, a onaj drugi muškarac se nasmijao i skinuo hlače. Približio mi se. a ja sam počela vrištati. Moj je krik bio bolan. Čovjeka sam naljutila udarivši ga pa je tako bijesan jednim pokretom strgao moju haljinu. Povukao me i legao je na moje prestrašeno i drhtajuće tijelo. Svezane sam noge stisla plakajući više nego ikad u životu. Onaj prvi čovjek odvezao je uže oko mojih nogu, a onda se drugi čovjek nasmijao zgrabivši moju desnu nogu. Počeo me ljubiti i sliniti po cijelom cijelu. Čupao me za kosu, širio mi je noge, a onda sam osjetila jaku bol u donjem djelu trbuha. Rukama sam pokušala maknuti čovjeka sa sebe, a on se smijao. U sebi sam osjetila njegove brze pokrete, a onda je stao, sav zadihan. Brzo se ustao zalivši mi lice svojom ljepljivom tekućinom čiji me miris podsjetio na kesten. Rukama sam obrisala lice, a dvojica muškaraca su se smijala. Onaj drugi se obukao, a prvi mi je prišao i ponovio sve što mi je učino čovjek prije njega.

Ipak, prije nego je uspio završiti, u sobu je ušao čovjek u odijelu. Pogledala sam prema njemu. Bio je to Borna, a iza njega je stajao Ivor. Kad me vidio, dotrčao je do mene i zaogrnuo me dekom. Muškarac koji je prije toga ležao na meni ustao se pognuvši glavu. Borna je počeo vikati, a ja sam plakala.


- "Kreteni! Što radite?!? Ona nije za igranje! Strogo sam zabranio ovakvo ponašanje prema njoj! Uprao ste ju silovali, idioti jedni! Ona vam je trebala biti šefica! Ta cura nad kojom ste se smijali je najpoželjnije lice među mojim kolegama i ako mi se plan s njom ne ostvari, vas dvojicu ću sam propucat vlastitim pištoljem. Prije toga ću vam kurce odrezat! Mamicu vam vašu, gubite se! A ti, Matko... zakopčaj hlače da te ne vide! Van!"
- "Oprostite, šefe!"
- "Gubite se!"


Dečki su otišli, a Ivor me zagrlio. Borna je šetao po sobi dok me Ivor brisao vlažnim maramicama koje je imao u džepu.


- "Evo, sad sam te bar umio. Jesi dobro? Hoćeš jesti?"
- "Ne. Samo želim kući. Želim odavde. Želim teti!"
- "Smiri se. Dva dana ćeš bit ovdje, a onda ćemo te preseliti u drugu sobu."
- "Što ste mi napravili? Zašto se ne sjećam kako sam došla tu? Makni se od mene! Vi ste mi ovo napravili!


Glas mi je bio jedva čujan, a Ivor se odmaknuo. Borna me pogledao.



- "Nisam kriv! Rekao sam da te ne diraju! Oprosti, ne znam što ću s njima! Sad će te Ivor dolaziti hraniti i prati jer nemam povjerenja u ove konje! Ipak, imaš tu čast da te osobno posjećujem u ovim prostorijama. Tu ne dolazim često, bio sam par puta otkako posjedujem ovu zgradu. Kasnije ćeš bolje shvatiti tko sam. Sad se malo odmori. Budi dobra! Bolje za tebe!"
- "Gade! Mrzim te."


Rekla sam to kroz šapat, a oni su krenuli van. Ivor je izašao, a za njim i Borna. Pogledao me prije nego što je zaključao vrata.


- "Budi sretna što si upoznala Ivora. Jedina si imala ovako dobar provod prije otmice. Nisi jedina koja me mrzi. Mnoge me vole poput tebe, a onda me uvjeravaju da sam gad. Nisam te nikad volio. Imam ženu i dijete. Nisi mi nikad bila potrebna. Samo si posao. Unosan i vrlo dobar posao!"


Zatvorio je vrata, a ja sam poželjela umrijeti. Ne znam gdje sam, gola sam pod smrdljivom dekom, a noge i ruke su mi svezane. Ipak, noge sam odvezala i krenula prema svojoj torbi, a ona sam shvatila da je Ivor odnio moje stvari dok sam slušala Bornu. Ostavio mi je samo sivu pidžamu na stoliću koju sam navukla na sebe. Legla sam na onaj madrac, popila sam gutljaj vode i pokrila sam se. Drhtala sam, ali bar sam bila sama. Sklopila sam oči, a glava me užasno boljela. Ne mogu zaspati, ali bar mogu ne gledati sve ovo oko sebe...

L.



Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

utorak, 05.04.2011.

9. poglavlje

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada


Borna mi je odgovorio na poruku kratko jer je bio u društvu. I kod njega je bilo sve u redu. Pogledala sam na sat. Uz tetu Gitu je vrijeme prošlo veoma brzo pa nisam primijetila koliko vrijeme juri. Pola sedam je, a ja moram ubrzo na kavu! Uzela sam pribor za higijenu i krenula prema kupaonici. Oprala sam zube, popravila šminku i napravila pletenicu poput svoje omiljene junakinje s tv-a. Mislim da je pletenica Lare Croft svim djevojkama opće poznata. Vani je bilo toplo, no kako se spuštala noć, odlučila sam se toplo obući. Pronašla sam u koferu svoju žutu pamučnu majicu, sivu vestu na kopčanje i traperice bijele boje. Bile su uske, tople i ugodne. Obukla sam se, no vestu nisam kopčala. Potražila sam sive čizme, do koljena, no bez potpetica. Bile su boje kao vesta. Potražila sam sivu torbu, sportsku što se nosi preko ramena. U nju sam bacila mobitel, novčanik i kutijicu sunčanih naočala koje sam stavila na glavu. Otišla sam do vrata tetine sobe i pokucala. Ušla sam iako nije čula kucanje.

- "Hej, ja idem na kavu. Hoćeš ti ići spavati?"
- "Hajde ti samo, uzmi ključ i budi vani koliko hoćeš! Drago mi je što imaš prijatelje ovdje!"
- "I meni je veoma drago zbog toga. Idem sada! Lijepo spavaj!"
- "Čuvaj se!"
- "Uvijek se čuvam! Laku noć!"


Izašla sam i krenula prema Koblerovom trgu. Vani je još bilo sunčano, no bližio se zalazak. Korzom su šetali ljudi, no nije bilo gužve. Šetala sam gledajući prijatelje, zagrljenje parove, obitelji s djecom, samce koji me nisu poznavali... Svi su živjeli svoj život, svatko je hodao sa svojim problemima i prošlošću o kojoj ostali prolaznici nisu znali ništa. Tako sam stigla i do Koblerovog trga! Ondje je stajao visoki dečko frčkave, plave kose. Na sebi je imao traperice, bijelu vestu i bijele tenisice. U ruci je imao riuksak. Došla sam do njega i nasmijali smo se oboje. Približio mi se, poljubio me u obraz uhvativši me prije toga desnom rukom oko struka. Onda se udaljio i uputio se na obližnju terasu nekog kafića.

- "U vlaku si drugačije izgledala, jedva sam te prepoznao!"
- "Oh, u vlaku sam imala haljinicu!"
- "Lijepo ti stoje i hlače!"
- "Hvala! Hoćemo sjesti ovdje?"
- "Može""


Photobucket

Sjeli smo za stol i naručili kavu, oboje!

- "Čemu ruksak?"
- "A to! Imao sam sat klavira. Učim djecu svirati, a i vježbam jer za tri dana imam koncert!"
- "Zbilja? Pa to je super!"
- "Da! Ako imaš strpljenja slušati me, dođi!"
- "Plesala sam klasični balet tako da uživam u klasičnoj glazbi, klaviru i svemu sličnom! Doći ću!"
- "To si mi rekla u vlaku, sjećam se. A zašto si plesala?"
- "Pa počela sam jer su me natjerali kao djevojčicu da odlučim čime ću se baviti. Baletni studio bio mi je blizu pa sam odlučila plesati balet. Kasnije sam počela i plivati u bazenu."
- "Mislio sam zašto 'si plesala'! To je prošlo vrijeme! Više ne plešeš?"
- "Zapravo, ponekad zaplešem na vrhovima prstiju, no nisam već dugo zaplesala kako treba!"
- "Imaš li želju?"
- "Želju zaplesati? Nisam već dugo čak ni razmišljala o tome, no da! Bilo bi lijepo opet početi skakutati u baletnim papučicama!"
- "Tvoji prsti plešu, a moji sviraju. Ako si dobra u baletu kao što si lijepa, mogla bi gostovati na nekom od mojih koncerata!"
- "Bila sam izvrsna, jedna od boljih i uvijek sam imala glavne uloge! Nekoliko sam puta plesala solo, a imala sam i partnera s kojim sam imala turneju jedno ljeto. Iako nisam plesala već dulje vrijeme, toliko sam istrenirana da bih i sad mogla skočiti iz čučnja!"
- "Volio bih to vidjeti!"
- "Prvo moram nabaviti baletne špice!"
- "Ja ću ti nabaviti papučice već sutra! Mislim, ako želiš!"
- "Ma mogu ja i na prstima. Imam u koferu stare papučice, mislim da sam ih u žurbi spakirala!"
- "Još su ti stvari u koferu?"
- "Da. Ma duga priča. Mislim, nisam baš iz Rijeke. U vlaku sam htjela biti jednostavna pa sam ti izmislila da sam bila u Osijeku tjedan dana! Tamo sam živjela, no nemam ondje rodbine. Moji su roditelji iz Rijeke, a i moja tetka također! Kod nje treutno boravim. Kod nje sam uvijek ljetovala i provodila s njom praznike, ona mi je jedina obitelj. Roditelji su mi umrli, a teta me onda poslala u Dom. Nakon toga sam ostala u Osijeku kako bih zaradila za povratak ovamo."
- "Bez riječi sam... Shvaćam zašto mi nisi rekla, ni ja strancu u vlaku ne bih ispričao svoju priču. Sada planiraš ostati ovdje?"
- "Da. Ovdje mi je teta, a i dečko je odavde. Došla sam zbog njega, ali pošto sam i ja Riječanka, vratila sam se kući. Ovdje nitko ne zna moju životnu priču, ne sudi me jer sam domsko dijete i nitko mi se ne ruga jer nemam roditelje. Uostalom, lijepo je živjeti tu!"
- "Divim ti se! Hrabra si djevojka. Čim sam te vidio u vlaku, osjetio sam želju da te upoznam! Upoznali smo se, a sad imam želju biti ti prijatelj!"
- "Hvala ti! I ja želim to! Pričaj mi sad o sebi!"
- "Ah, ja... Noa mi je ime, pjesnik sam, skladatelj, klavir sviram od osnovne, a studiram povijest u Rijeci. Inače igram i košarku. Ljudi znaju za fax i sport, znaju da učim djecu svirati klavir i tako zarađujem, ali da pišem... To malo tko zna!
- "Rekao si da ćeš mi pokazati pjesme!"
- "Jesam, uvijek ih imam u ruksaku. Mogu ti dati jednu pa ćeš pročitati kad budeš sama! Napisao sam je sinoć prije spavanja! Jutros sam je uglazbio!"
- Daj mi!"


Pronašao je neke note u svome ruksaku. Među njima je bila i pjesma. Dao mi je preko stola, a ja sam ju uzela i spremila u torbu. Nakon toga je pozvao konobara i platio je kave. Ustali smo se i krenuli prema Korzu. Noa je želio šetati.

- "Hoćemo malo prošetati?"
- "Idemo do rive, želim vidjeti zalazak u moru!"
- "Može, vodim te na rivu! Gle nas, tko bi rekao da smo se jučer upoznali i sad idemo gledati zalazak?"
- "Da, zanimljivo je ovo! Imam osjećaj da ćemo biti najboji prijatelji!"
- "I ja isto to mislim. Dobra si cura, nisi umišljena i bahata, voliš klavir i plešeš balet..."
- "Hahaha! Plesala sam, ne plešem više!"
- "Hoćemo li se vidjeti ujutro? Volio bih te odvesti u studio gdje sviram! Bilo mi mi jako drago da čuješ! Usput ćeš mi vratiti pjesmu!"
- "Ujutro? Kad je to?"
- "U devet inače već budem tamo, sviram do deset i onda krenem na fax. Ako ti je rano, možemo popodne!"
- "Mislim da neću moći sutra, ali prekosutra bih mogla!"
- "U redu, onda tada!"


Govorio je o sviranju. Osjetila se strast prema glazbi u njegovim riječima. Šetali smo i pričali bez prestanka. Stigli smo na rivu i šetali uz more. Sunce je zalazilo i boje su se prelijevale na površini mora onako kao u filmovima. Počela sam se uz Nou osjećati sigurno. Mislim da mu mogu vjerovati. Šetali smo dovoljno dugo da mi vrijeme proleti! Odjednom je sat pokazao da je deset sati i ja sam htjela ići kući. Borna se nije javio, a htjela sam ga čuti. Noa me dopratio.

- "Evo, do vrata!"
- "Hvala. Dalje mogu sama!"
- "Ovo mi je bila najzanimljivija večer u ove dvije godine studiranja ovdje!"
- "Da, trebamo ponoviti ovo!"
- "To sam baš htio reći!"
- "Noa, voljela bih se družiti s tobom! Imam čudan osjećaj da s tobom mogu o svemu razgovarati. Želim te upoznati!"
- "To ne želim odbiti. Dapače, drago mi je ako to želiš."
- "Ne sumnjaj u to!"
- "Nisam ni pokušao! Lijepo spavaj, Melani! Javi se kad pročitaš pjesmu!"
- "I ti lijepo spavaj. Hvala na kavi i šetnji!"
- "Bila mi je čast! Laku noć!"
- "Vidimo se!"


Ušla sam u zgradu i požurila u stan. Otključala sam vrata i ušla skinuvši odmah svoje čizme na ulazu. Tiho sam se došuljala u knjižnicu i izvadila jednu široku majicu iz kofera. U kupaonici sam se otuširala, oprala zube i obukla tu majicu te požurila nakon toga u knjižnicu. Pletenicu sam rasplela i putem počešljala svoju dugu kosu.

U jednom je ormaru pored police s knjigama stajala posteljina. Napravila sam si krevet te sklonila stvari u stranu. Iz torbe sam izvadila mobitel i pjesmu koju mi je Noa dao. Otišla sam u kuhinju skuhati si kakao. Poslala sam poruku Borni dok se mlijeko za kakao grijalo na štednjaku.


"Hej, ljubavi! Doma sam i idem uskoro spavati. Ako imaš vremena, nazovi me da te čujem nakratko! Volim te. Pusa!"

Ubrzo je zazvonio mobitel. Javila sam se.

- "Ej, ljubavi!"
- "Melani, jesi legla?"
- "Jesam, sada ću u krevet! A ti?"
- "Odmori se lijepo, budi mi dobra i spavaj do ručka! Ja idem nastaviti sa zabavom. Zovem te sutra, laku noć!"
- "U redu! Volim te, laku noć!"


Be here to love me!

Poklopio je.

Photobucket

Stajala sam uz zid sa šalicom kakaa u ruci. U drugoj sam imala Noinu pjesmu. Otvorila sam je i počela čitati u sebi.

Da se barem mogu slučajno stisnuti uz tebe
I osjetiti tvoju kožu na svojoj
Jesi li topla ili hladna sada
Tako me to zanima

Gledam te skrivajući pogled
Ne bih volio da vidiš kako te promatram
Lijepa si
Jesu li to rekli to

Ja ti neću reći koliko si lijepa zbilja
To ti svatko može reći
Ja ću pisati o tvojoj ljepoti drugima
Nek i oni što te ne znaju, otkriju u mojim riječima

Budi mi blizu da saznam kako dišeš
Budi u blizini, ja ne tražim da me znaš
Biti ću tvoja sjena, ali neću dosađivati
Obećajem

Lijepa si, mala
Zbilja jesi
Lijepa kao san
Kao glazba

Barem šapni srcu mom da ga znaš


Spremila sam pjesmu, oprala šalicu i spremila je, a onda sam se zaputila u knjižnicu. Legla sam na trosjed i pokrila se bijelom, toplom dekom. Vrijeme je da odmorim jer sutra je novi dan.

L.


Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (6)
Veljača 2011 (3)


Komentari da/ne?

Važno!!!

Moje je ime Laura Troha, ime mog karaktera je Tigress.
Drago mi je što si tu, Stranče...

Photobucket

FACEBOOK

Kopiranje nije dozvoljeno bez pristanka autora jer je to onda kršenje autorskih prava na koja se imam pravo žaliti.
Ako se već kopira, nek' pored kopiranog teksta stoji link bloga.
Hvala.


You laugh at me because I'm diffrent.. I laugh at you because you're all the same.

Ovo sam ja, bez lica i bez imena!

pjeva
Tko pjeva,zlo ne misli!

"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)

Snimio sam je izdaleka. Strika i ja napravili smo krug po gradu u fijakeru na kom su trubači visili kao izbeglice iz Bangladeša, i vraćajući se pred zgradu, učinilo mi se da je vidim kako stoji sa ostalim devojkama. Rekoh: učinilo mi se…
Jer, u stvari, su ostale devojke stajale sa njom…

Balašević

"Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."
(A.G.M.)

''Kad odrasli kažu zauvijek, Charlie, oni uglavnom misle na jako puno vremena''

''Ogledalo je opaka igračka ljutske taštine..''

"The greatest thing you'll ever learn is to love and be loved in return......"

- "You want answers?"
- "I want the truth!"
- "You can't handle the truth!"


Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetićeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim vazduhom. Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem.
" Pedro Paramo " Huan Rulfo


"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha."
(Don Huan)

Yes,I'm a bitch,just not yours!

"Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom, zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..."
Balašević

I always thought that there was this one perfect person for everybody in the world, you know, and when you found that person the rest of the world kind of magically faded away, and, you know, the two of you would just be inside this kind of protective bubble, but there is no bubble, I mean if there is you have to make it, I just think life is more than a series of moments, you know, we can make choices, and we can choose to protect the people we love, and that's what makes us who we are and those are the real memories.
- from "Forces of Nature"

-Napor je sve teži, nada sve sporija, razilaženje između onoga što jesam i onoga što sam pretpostavljao da mogu biti sve je veća u noći moje duboke ispraznosti.


-Pretvorio sam se u cilj samoga sebe. Ali nisam mogao razabrati da li sam se s time pronašao ili izgubio.

-U stvarnom životu svijeta sudjeluje samo onaj tko ima više volje od inteligencije, ili više impulzivnosti od razuma.
Heidegger

-Osjetite smiraj sa mnom i razmišljajte o tome koliko je napor uzaludan, volja strana, a i samo razmišljanje nije korisnije od napora, niti više naše od volje. Razmišljajte i o tome kako život koji ne želi ništa ne može utjecati na tijek stvari, ali ni život koji želi sve ne može utjecati na tijek stvari, jer ne može dobiti sve. A dobiti manje od svega, nije dostojno duša koje traže istinu. Više vrijedi, djeco, sjena jednog stabla nego spoznaja istine, jer je sjena stabla istinita dok traje, a spoznaja je istine lažna u samoj spoznaji. Više vrijedi, za jedno pravedno razumjevanje, zelenilo lišća od neke velike misli, jer zelenilo lišća možete pokazati drugima, a veliku misao nikada.

-Rodili smo ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto na kojem nema cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.

"Nikad nisi bio izvan Bostona.
Da sam te pitao nešto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvješće pročitano iz knjiga.
Michelangelo. Znaš mnogo o njemu.
Životno djelo, političke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela.
Ali ne bi mi znao reći kako miriše u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon.
Vidio to.
Kad bih te pitao za žene, dao bi mi popis najdražih. Možda si i ševio par puta, ali ne možes mi reći kakav je osjećaj buditi se kraj žene i osjećati doista sretnim.
Da te pitam o ratu, nabacao bi mi se Shakespeareom.
“Još jednom u obranu, prijatelji”.
Ali nisi bio ni blizu ratu.
Nikad nisi držao najboljeg prijatelja u krilu i gledao ga kako zadnjim dahom traži tvoju pomoć.
Da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet, ali nikad nisi gledao u ženu i bio potpuno ranjiv, da ne znaš nikoga tko je ravan njenim očima.
Kao da je Bog spustio anđela na zemlju samo za tebe, koja će te spasiti pakla, ne znaš kako je to biti njen anđeo. Voljeti je. Proći s njom sve. I rak. Ne znaš kako je spavati u stolici dva mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim očima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe.
Ne znaš što je pravi gubitak. To se događa samo kad nešto voliš više od sebe. Sumnjam da si ikad ikoga toliko volio…”

,,Dobri Will Hunting''

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni."
(Woody Allen)

"Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav."
(R.Tagore)


"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju dijelimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
(Pam Brown)

"Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči."
(Kazanova)


Ono čemu poučavamo djecu u školama i još nazivamo poviješću, obični je kalendar zločina.


"Istina boli. Ne tako ko da skočiš na bicikl bez sica, ali boli."
(Leslie Nielsen)

Frankly, my dear, I don't give a damn!

"Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati."
(Mark Twain)

"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.
AKo si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma.
"
-Jure Kaštelan

"Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni."
Shakespeare

"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
Goethe

Znam, more je potopilo Atlantidu, i krckajući stijene kao lješnjake, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike rijeke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš, i nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.


"..as if there were any way that I could exist without needing you..."

Ako nekoga voliš, pusti ga od sebe. Ako ti je suđen, vratit će se. Ako ne, nije ni bio tvoj.
Paolo Coelho - Alkemičar

Hej, sada znam gdje sam griješio i gdje sam, na žalost, bio gad, a gdje, na žalost ne, i da znaš, sve sam rebuse riješio, ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjače...
Đorđe Balašević - Na pola puta

"Tonight I won't be alone, but you know that don't mean I'm not lonely.."

"Kad bi čovjek mogao izabrati sreću, sigurno bi izabrao preveliku."

"Just because I'm losing, doesn't mean I'm lost. Doesn't mean I'll stop."

''I would rather have had one breath of her hair, one kiss of her mouth, one touch of her hand, than eternity without it. One. ''...

"Nijedna mačka koja voli ribu nije takva da je ne možemo nešto naučiti. Nijedna mačka bez repa neće se igrati sa gorilom. Mačkee s brkovima uvijek vole ribu. Nijedna mačka koju možemo nešto naučiti nema zelene oči. Nijedna mačka nema rep ako ima brkove. Prema tome, nijedna mačka sa zelenim očima neće se igrati sa gorilom."

"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
Don Vito Corleone, The Godfather

"There's some magic over there on that curtain..Heh heh, that was a looong shot."

"Lance, you are clearly gay, and that cool, but you tried to lube me up and that not cool."

I believe in angels, something good in everything I see.

-Moramo kupiti oružje.
-Zar će nam trebati?
-Bolje da nam ne treba, a da ga imamo nego da nam treba, a da ga nemamo.

ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi


So, my little Amélie, you don't have bones of glass. You can take life's knocks. If you let this chance pass, eventually, your heart will become as dry and brittle as my skeleton. So, go get him, for Pete's sake!

...''Pitam se, reče on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog dana svatko mogao naći svoju''...
Mali princ

''Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice''
Mihalić

"Na svijetu nam treba više istinski zlih ljudi, a manje potpunih budaletina."

„Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako?“ Slegoh ramenima. „Vjerojatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.“

„Nije teško zaraditi novac“, žalio se. „Teško ga je zaraditi radeći nešto čemu vrijedi posvetiti život.“

"Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova."

"Zna li luđak da je lud? Ili su ludi drugi, oni koji ga uvjeravaju da je nerazuman kako bi spasili vlastiti život sazdan od utvara?"

"Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka."

I am a simple person... I'm just good at complicating things.

Ipak, u daljini sam ugledala korak koji bih prepoznala s udaljenosti od sto kilometara. U kaputu od smedje koze, dugom do poda, apsolutno pretoplom za ovo vrijeme, primicao se On.
On, koji vec deset godina svim zenama prodaje iste trikove, jedino meni ne.
On, s kojim sam trebala spavati barem stotinu puta, a nisam nikad.
On, neodoljivi Leo koji uvijek pije sa mnom, a ode s drugom.
On, kojeg nitko na ovom svijetu ne shvaca ozbiljno, osim mene.

Kud vojska prođe, trava ne niče, ali niču djeca.
Bili smo joj zahvalni, sve dok nisu ispričali da je živjela i sa neprijateljskim vojnicima.
Nastalo je ćutanje.
Zamolio sam starješine da se dječak i njegova slijepa baka kolima prebace u neko obližnje selo.
- A majka? - pitao je mališan.
- Doći će poslije.
Streljali su je, čim su kola postala sitna na prostranoj ravnici.

Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svom oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i sjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

Volio bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.

" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."

(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)


"Za sve ljude zvijezde ne znace isto.
Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodici.
Za druge, one su samo male svijetiljke.
Za ucenjake, one su problemi.
Za mog poslovnog covjeka one su bile zlato.
A ti, ti ces imati zvijezde kakve niko nema."

(Mali Princ)


"On isto tako više cijeni moj razum i moju nadarenost nego moje srce, na koje sam jedino ponosan; samo to srce je izvor svega, sve snage, sveg blaženstva I sve bijede. Ah, ono što ja znam, može znati svako, a moje srce je samo moje."
(Patnje mladog Werthera)

"Moraš biti vrlo strpljiv - odgovori lisica. - Prvo ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. JA ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. ali ćeš svakog dana moći sjesti malo bliže..."
(Mali princ;Antoine de Saint-Exupéry)


Samantha (Julia Roberts): "I have to ask you a question. It's a good one so think about it.

If two people love each other, but they just can't seem to get it together, when do you get to that point of enough is enough?"

Jerry (Brad Pitt): "Never."
film "The Mexican"

I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are.
film "Chasing Amy"

You know, that moment when you kiss someone and everything around you becomes hazy. And the only thing in focus is you and that person. And you realize that that person is the only person that you're supposed to kiss for the rest of your life. And for one moment you get this gift. And you want to laugh and you want to cry because you feel so lucky that you found it and so scared that it will go away all at the same time.
film "Never Been Kissed"