Tigress https://blog.dnevnik.hr/tigress

ponedjeljak, 28.02.2011.

2. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

slučajni prolaznici?

Volim čajne kolačiće. Razbude maštu.

S druge strane prozore je bila ravnica. Tu i tamo bih vidjela koje stablo, a nebo se sastojalo od nekoliko nijansi različitih boja. Popodnevni su sati prolazili, a vlak se napokon zaustavio na jednoj stanici. U moj kupe je ušao mladić u crnoj jakni, tamno plavim trapericama, a na glavi je imao bijelu kapu. Imao je dvadesetak godina i bio je veoma privlačan. Izvadio je slušalice iz ušiju i upitao me smije li sjesti. Naravno, odgovorila sam da može. Bio je visok, rekla bih da je košarkaš. U ruci je držao sportsku torbu, a preko ramena torbu s laptopom. Nakon što je sklonio torbe, skinuo je i jaknu pod kojom je imao sivi pulover. Sjeo je, a ja sam ga promatrala krajičkom oka. Skinuo je i kapu, a kosa mu je bila plava, frčkava. Mirisao je profinjeno i zavodljivo. Okrenula sam glavu prema prozoru i uspjela uloviti njegov odraz na staklu. Promatrao je moje gole noge, a ja sam desnu prebacila preko lijeve i opustila sam se. Okrenula sam glavu prema njemu i nasmijala sam se. Uzvratio je, a onda sam ga upitala kuda putuje.

- „Ja putujem u Rijeku, ondje idem na fax. A Vi?“
- „Također u Rijeku. Ondje živim.“

Lagala sam, nisam ondje živjela. Ja sam siroče, dijete odraslo u Domu za nezbrinutu djecu. Ponekada bi me znali udomljavati tuđe obitelji, a od rodbine sam imala jedino tetu u Rijeci koja bi me primila k sebi preko ljeta. Imala je neku vikendicu u Crikvenici. Ondje sam upoznala svoga muškarca. Zbog njega putujem u Rijeku. Nakon što smo se upoznali se počeo javljati. Otišla sam u tetinu vikendicu i ostavila ga golog na plaži, a sljedeće se jutro počeo ja vljati. Tri godine sam radila samo kako bih mogla skupiti dovoljno novca da se preselim u Rijeku. Nakon moga 18. rođendana sam se morala preseliti u kuću koja je bila u vlasništvu Doma. Bili su to stanovi gdje smo se brinuli sami za sebe.

Ondje je moj muškarac dolazio ponekad preko vikenda. Nekada mi je uplaćivao novce da mogu putovati u Zagreb pa smo ondje provodili vikende. Vodio me na večere, u hotele, a kupio mi je i svu lijepu odjeću što imam, cipele i torbice. Kasnije sam se zaposlila u Osijeku. Ondje sam i živjela. Radila sam kao recepcionerka porte jedne teretane tako da sam mogla zarađivati. Radila sam i u jednom noćnom klubu petkom i subotom kao hostesa. Kroz ove tri godine sam shvatila da sam spremna pobjeći iz svoga grada u potragu za srećom. On me volio, on me želio i ja sam pored njega bila sretna. Sada sam u vlaku i sve sam mu bliže. Svako sam ljeto provodila kod tete, ali me Borna nikada nije odveo svojoj kući. Ovoga puta mi je obećao da će me čekati na kolodvoru i da me vodi na romantičnu večeru. Večeras ima posla pa će me odvesti u hotel, a ujutro ćemo potražiti stan. Rekao mi je da je stan već našao, ali da ja moram pristati.

- „Zbilja? Dakle, vraćate se kući?“
- „Nije potrebno da budemo na Vi. Vraćam se kući, a bila sam u Osijeku ovaj tjedan. Bila sam u posjetu rodbini. Što studiraš u Rijeci?“
- „Druga sam godina već, studiram povijest. A ti?“
- „Ja ne studiram i žao mi je zbog toga. Završila sam gimnaziju i sad sam nitko i ništa. Ipak, nekako se nadam da ću dobiti posao u kazalištu. Plešem klasični balet i volim pjevati pa možda dobijem kakvu ulogu.“
- „Talentirana si, lijepo! Ja igram košarku, sviram klavir i volim skladati. Pišem pjesme gotovo svaki dan, ali ih nema tko pjevati.“
- „Zbilja? Ja sam oduvijek htjela napisati pjesmu, ali nisam stvorena za to. Znam čak i o čemu bih pisala, o čemu bih pjevala, ali ne znam to pretvoriti u stihove...“
- „Prepusti se i piši. Ako želiš, možemo sutra na kavu pa ću ti pokazati svoje pjesme. Možeš pokušati i pjevati.“
- „ Mogu ti dati broj mobitela pa ćemo se čuti!“
- „Naravno.“
- „Baš mi je drago što sam te upoznala. Lijepo je ovako brzo steći prijatelja.“
- „Istina! Svaki se mjesec vozim ovim vlakom i nikada nisam nikome u kupeu govorio da pišem.“
- „Eto, za sve ima prvi put!“
- „Nego, smijem li znati tvoje ime?“
- „Ja sam Melani.“
- „Moje je ime Noa i znam da je smiješno, ali mojoj se majci sviđalo!“
- „Noa? Prekrasno ime, nije smiješno! Pristaje ti. Poseban si sam po sebi...“
- „Hvala. I ti si posebna!“

Nasmijao se i sklopio je oči. Spavalo mu se, odavali su ga kapci. Spavalo se je i meni pa sam zatvorila oči i utonula u lagan san.





Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

ponedjeljak, 21.02.2011.

1. poglavlje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada



Svoje sam stvari neuredno bacala u ljubičasti kofer ne obazirući se što točno bacam. Žurila sam i nije bilo vremena za okretanje. Vlak me neće pričekati, a opasno je trčati za vratima posljednjeg vagona. Obukla sam svoju haljinu, cipele s vrtoglavo visokim potpeticama, na glavu sam stavila šešir crne boje i ogrnula sam se crnim kaputom. Silazeći niz stepenice kuće u kojoj sam boravila, kroz rukave kaputa sam provukla ruke, ali nisam se stigla zakopčati. Noge su mi bile gole, a vani je puhalo! Kaput je bio dug do mojih bedara, a haljina je bila pripijena i kratka pa je vjetar ulazio kroz nju do moje gole kože i dirao me posvuda! Bilo je ugodno osjećati trnce i ježiti se, no nisam mogla uživati u tome osjećaju zbog premalo vremena.

Na ulici su me ljudi promatrali. Izgledala sam kao djevojka iz filma u svojim cipelama za večerenje izlaske i kratkom kaputu! Vukla sam svoj ljubičasti kofer,a drugom rukom pridržavala šešir ne bi li odletio u suprotnom smjeru...

Kad sam se približila stanici, zaustavila sam na tren da udahnem punim plućima. Već sam se umorila od trčanja. Spustila sam glavu i zatvorila oči. Rastvorila sam usne samo malo i udahnula. Nabacila sam osmijeh i ponovno počela disati na nos. Osjetila sam parfem nekoga muškarca. Ugodno je mirisao. Bio je to divlji parfem, a jednako toliko smiren! Bio je možda malo grub, ali je bio i nježan. Tjerao me da se okrenem i pogledam tko ga nosi, no vlak se zaustavio na pruzi i ja sam morala potrčati brže no ikada.



Pred vlakom je stajao gospodin u uniformi i upitao me hoće li mi pomoći. Prihvatila sam. Uzeo je moj ljubičasti kofer i prodao mi kartu pa sam mogla potražiti svoje sjedalo. Pomogao mi je da se popnem u vlak i dodao mi je kofer. Bio je jedan slobodni kupe. Smjestila sam se i skinula sam šešir s glave. Skinula sam kaput i složila ga na sjedalo pored svoga. Pogledala sam kroz prozor i vidjela ljude na stanici.

"Večeras vas zauvijek napuštam..."

Hoću li se ikada poželjeti vratiti ovamo? Odlasci su uvijek teški, ali meni ovaj grad neće nedostajati. Naslonila sam leđa uz sjedalo, nagnula sam glavu i zatvorila sam oči. Pomislila sam na sve drage ljude koje napuštam.

„Hoće li nedostajati?...“

Vlak je krenuo, a moje se tijelo lagano zanjihalo. Oči su mi i dalje bile zatvorene. Otjerala sam svaku misao iz svoje glave i ponovno otvorila oči. Zavukla sam ruku u džep svog kaputa i izvukla sam svoj novčanik. Otvorila sam ga i izvukla sliku koju sam skrivala iza novčanica. Pogledala sam u lice koje je uvijek bilo glatko i njegovano. Voljela sam to njegovo lice. Na koži se vidjelo da je stariji od mene dvadesetak godina... Glas mu je bio promukao, pomalo hrapav, ali dubok i malo grub. Koža mu je uvijek mirisala na kokos, a odjeću bira pažljivo i sa stilom. Nikada nije bio zgužvan, neuredan, bio je to muškarac koji se brinuo za svoj izgled. Tijelo mu je bilo poput stijene, volio je trenirati i izgledati savršeno. Iako ima 42 godine, on ima gustu, crnu kosu bez sijedih. Voljela sam njegove ruke, njegove usne, njegove oči...

Sjećam se kad sam ga vidjela prvi put. Imala sam 19. Bilo je to prije 3 godine! Bila je to jedna ljetna noć, a ja sam bila ne baš trijezna te večeri. Sjedila sam na terasi noćnog kluba preplanulog tijela, u uskoj bijeloj haljinici otvorenih leđa i nosila sam sandale veoma visokih potpetica. Kako sam već napomenula, nisam bila baš trijezna, nisam mogla stajati u njima pa sam sjela sama na terasu. Kosa mi je bila crna, svezana u visokome repu i padala je do polovice leđa.

Odjednom je moju samoću prekinuo crnokosi muškarac ispred mene što je u rukama imao dvije čaše. U klubu je bilo zabavno, tulumarilo se i ja sam jedina bila vani. Upitala sam ga što ga muči, a on mi je rekao da ga mučim ja. Privukla sam ga tako izazovno odjevena, divlje ljepote i tako sama, a drugačija od ostalih. Na meni je stigao pročitati da nisam kao ostale djevojke, bila sam nježna i nevina.

Samo sam se nasmijala njegovom odgovoru, a onda mi je ponudio piće. Upitala sam ga što je to, a on mi je rekao da je u čaši zlato. Zbilja je piće bilo zlaćane boje. Prihvatila sam, nazdravili smo i popili. Sjeo je do mene i počeli smo pričati. Pričali smo dugo, kao što nikad nisam s nikim pričala. Zbog alkohola u krvi nisam ništa te večeri primijetila na njemu. Pričali smo na terasi dok nas konobar nije upozorio da zatvara. Muškarac mi je pomogao da se ustanem, skinuo mi je sandale i zagrlio me oko struka. Pitao me hoće li me pratiti kući, no nisam mu željela pokazati gdje živim.

Sjećam se kako je izgledala plaža dok smo šetali njome. Ja sam najednom sjela, a on je sjeo do mene. Pričala sam besmislice, a njegova je ruka milovala moju nogu. Nisam se obazirala, ja sam i dalje pričala sve dok nisam topao dlan osjetila pod svojom haljinom. Zaustavio mi se dah, a muškarac me lagano gurnuo na pijesak. Stvorio se iznad mene. Počela sam ga osjećati. U trenu sam ostala bez haljine, a on je ostao bez svoje odjeće. Čula sam svaki njegov uzdah. Osjetila sam trnce koje je osjećao dok me jagodicama prstiju lovio za rebra. Hvatala sam pijesak rukama, ali on mi je klizio među prstima. Nisam se mogla pomaknuti, ništa učiniti, ali sam uživala. Jecala sam, a uzdasi su bili dugi. On je bio topao, a onda je postao vruć. Glava mu je bila na mome ramenu. Na vratu sam osjećala otisak njegovih zubi. Noge su mi bile u pijesku. On je bio poput užarene kugle, a kad je počelo svitati i kada je shvatio da su prošli sati, samo se srušio na mene. Cijelog sam ga osjećala.



Izmaknula sam se, a on je zaspao. Navukla sam svoju haljinicu preko znojnog tijela, a u njegovim hlačama sam našla njegov mobitel. Zapisala sam svoj broj i stisla onu zelenu tipku kako bih sebi ostavila njegov broj. Poljubila sam ga u obraz, skinula svoju bijelu kožnu narukvicu s ruke i stavila mu u dlan. Otišla sam kući.

Tad sam se zaljubila. Tad sam ga zavoljela. Ja mu tada nisam znala ime.

Tri godine su prošle. Je li vrijedan moga odlaska odavde?

Ne znam, ali vjerujem da je. Spremila sam sliku u novčanik. Novčanik sam spremila u džep svog kaputa. Ponovno sam se naslonila i opustila. Pogled sam usmjerila na ljepotu što se krila iza stakla prozora ovog monotonog kupea koji je mirisao na čajne kolačiće...




Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

nedjelja, 20.02.2011.

L.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

početak je težak..ajde ti počni pisati pjesmu pa da vidim hoćeš li se snaći u bujici riječi koje će ti obuzeti misli. nije lako pisati i ostati priseban. pogotovo nije lako reći nekome "čitaj!" jer taj netko možda ne zna da mu pružaš sebe potpuno golo. to malo ljudi cijeni. iskrenost i povjerenje se nalaze tu. fejs nije život. facebook je jedno sranje koje je potpuno zatupilo masu ljudi. ljudi glume face i naslikavaju se da dobiju lajk. pišu bilješke o najdražim bojama da ubiju dosadu. trebaju pisati statuse kako bi ih ljudi doživjeli. znam i sama to, tim se bavim kad nemam pametnijeg posla, a uvijek ima pametnijeg posla pa se pravim da ga nema. moj profil nije napravljen da bih dobila lajk. moje pjesme nisu ovdje da ih netko hvali ili kritizira. ja pišem s ljubavlju. pišem s jednim jedinim ciljem-pročitajte me. ja ne pišem jer mi je dosadno. ja pišem jer ja to znam.




stigla sam ovdje kao klinka. malo me je ljudi poznavalo, a još manje me je ljudi željelo upoznati.

učila sam šutke koračati tuđim gradom. inače sam šetala tuđim gradovima uvijek se vraćajući mislima na svoju rivu...



doživjela sam toliko poraza..toliko me boli boljelo...tražila sam svoju sjenu među svim ljudima oko mene. došla sam sama u nepoznato..i često sam ja išla iz nepoznatoga u tuđe..sve se vrtilo u krug.upoznavala sam ljude...bili su svi toliko očarani mojim rečenicama...moje su ih boli zadržavale pored mene..



da,bila sam drugačija. tako sam počela osvajati svijet..ljudi su se zadržavali tu...naučila sam da su borbe samo moje i da mi nitko ne može pomoći u bijegu od boli. nema tu pomoći, to čovjek mora sam.ja sam prečesto bila sama i naučena na samoću u tom vrtlogu seljenja pa to iz iskustva znam.



ljude koji su me okruživali je sloboda toliko začarala da su letjeli previsoko. često kažem da su bili zmajevi koje sam držala na koncu i spuštala ih čim bi se previše vinuli u oblake. nisam više mogla trpjeti takve ljude pored sebe. nisam mogla nekome pričati o sebi i očekivati da shvati.



povrijedilo me svaki put kad bi gledala da ljudi oko mene ne vide koliko su sretni. bila sam toliko opsjednuta svojim nemirima i strahovima da sam zaboravila gledati ptice kroz prozor. desilo mi se to slučajno baš danas.



hej!!



ja nemam marke u ormaru. ja nemam prostoriju u kojoj su mi složene cipele. nemam ladice s naušnicama. nemam kapute u bojama i nemam petice u imeniku. nisam jako dugo imala kutak u koji bih se mogla skriti.



ipak, imala sam nešto drugo. imam drugačiji pogled na svijet. ja imam ono što drugi traže.

ja imam riječi kojima ću učiti sve oko mene o sreći. svoju ću braću učiti da su porazi samo stepenice do vrha. ja sam na vrhu. nisam ni znala koliko visoko mogu odletjeti jer sam bila uvjerena da te visine nisam vrijedna.



hvala svima kojima sam zavidjela. ne zavidim vam više. sad se smijem ponekad kad vidim što vas brine. danas sam sretna. danas sam ispunjena.



mogu stati pred svakoga od vas, pogledati vas u oči i okrenuti se pa nastaviti svojim putem. ja vas mogu držati za ruku kad budete padali jer imam dovoljno snage te ju mogu širiti dalje.



idem dalje s glavom visoko gore. griješila sam, očarala i razočarala...povrijedila sam mnoge jer nismo bili jednako ranjivi. ponavljam, naučila sam biti sama u vrtlogu koji me obuzeo. kad bih ostala povrijeđena, nisam previše stajala s pitanjima zašto. samo sam nastavila dalje.



sada želim potpun mir i potpunu tišinu. na svom sam putu našla osobu koja me ne osuđuje. moja je majka moja najbolja prijateljica. grlim ju rijetko, ali srcem to činim svaki dan. imam oca koji nije uz mene onda kad bi možda trebao biti iz jednog razloga-on zna da ga razumijem. imam sestre koje ubiju svaku moju bol. braća mi ubiju onu ružnu samoću.

moji vjerni prijatelji su me prihvatili s vremenom i sad me ne napuštaju. oni koji su me napustili, njih ja više nisam tražila. pronašla sam i njega na svom putu. on me ne osuđuje. on mi mami osmijeh na lice i prvi je s kim mogu letjeti.



prvi put u svom životu ne stojim na zemlji i ne moram držati konce u rukama, a opet vidim gdje je granica. prvi put se netko nije prepustio već je tražio da poletim i ja.



prvi put se ne brinem. :) više nisam sama. naučila sam da u hrvatskom jeziku postoji riječ MI. sad znam što ona znači.








Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada

	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (6)
Veljača 2011 (3)


Komentari da/ne?

Važno!!!

Moje je ime Laura Troha, ime mog karaktera je Tigress.
Drago mi je što si tu, Stranče...



FACEBOOK

Kopiranje nije dozvoljeno bez pristanka autora jer je to onda kršenje autorskih prava na koja se imam pravo žaliti.
Ako se već kopira, nek' pored kopiranog teksta stoji link bloga.
Hvala.

You laugh at me because I'm diffrent.. I laugh at you because you're all the same.

Ovo sam ja, bez lica i bez imena!


Tko pjeva,zlo ne misli!

"Čovjek bez mašte je čovjek bez krila."
(Muhammad Ali)

Snimio sam je izdaleka. Strika i ja napravili smo krug po gradu u fijakeru na kom su trubači visili kao izbeglice iz Bangladeša, i vraćajući se pred zgradu, učinilo mi se da je vidim kako stoji sa ostalim devojkama. Rekoh: učinilo mi se…
Jer, u stvari, su ostale devojke stajale sa njom…
Balašević

"Postati čovjek je ljepše nego postati kralj."
(A.G.M.)

''Kad odrasli kažu zauvijek, Charlie, oni uglavnom misle na jako puno vremena''

''Ogledalo je opaka igračka ljutske taštine..''

"The greatest thing you'll ever learn is to love and be loved in return......"

- "You want answers?"
- "I want the truth!"
- "You can't handle the truth!"

Tamo ćeš naći ono što ja volim. Mjesto koje sam ja voljela. Gdje su me snovi smoždili. Moje selo, uzdignuto nad ravnicom. Puno drveća i lišća, kao kutijica u kojoj smo čuvali naše uspomene. Osjetićeš da bi tamo svako poželio da živi vječno. Svitanje; jutro; podne i noć, uvijek isti; ali s različitim vazduhom. Tamo, gdje vazduh mijenja boju stvari; gdje se život provjetrava kao da je brbljanje; kao da je obično brbljanje o životu...
Idem tamo. Evo idem.
" Pedro Paramo " Huan Rulfo

"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha."
(Don Huan)

Yes,I'm a bitch,just not yours!

"Ime mi je Đorđe Balašević. Prijatelji me, uglavnom, zovu Đole. Neprijatelji me ne zovu. Ali ne zovem ni ja njih. Pa ko duže izdrži..."
Balašević

I always thought that there was this one perfect person for everybody in the world, you know, and when you found that person the rest of the world kind of magically faded away, and, you know, the two of you would just be inside this kind of protective bubble, but there is no bubble, I mean if there is you have to make it, I just think life is more than a series of moments, you know, we can make choices, and we can choose to protect the people we love, and that's what makes us who we are and those are the real memories.
- from "Forces of Nature"

-Napor je sve teži, nada sve sporija, razilaženje između onoga što jesam i onoga što sam pretpostavljao da mogu biti sve je veća u noći moje duboke ispraznosti.


-Pretvorio sam se u cilj samoga sebe. Ali nisam mogao razabrati da li sam se s time pronašao ili izgubio.

-U stvarnom životu svijeta sudjeluje samo onaj tko ima više volje od inteligencije, ili više impulzivnosti od razuma.
Heidegger

-Osjetite smiraj sa mnom i razmišljajte o tome koliko je napor uzaludan, volja strana, a i samo razmišljanje nije korisnije od napora, niti više naše od volje. Razmišljajte i o tome kako život koji ne želi ništa ne može utjecati na tijek stvari, ali ni život koji želi sve ne može utjecati na tijek stvari, jer ne može dobiti sve. A dobiti manje od svega, nije dostojno duša koje traže istinu. Više vrijedi, djeco, sjena jednog stabla nego spoznaja istine, jer je sjena stabla istinita dok traje, a spoznaja je istine lažna u samoj spoznaji. Više vrijedi, za jedno pravedno razumjevanje, zelenilo lišća od neke velike misli, jer zelenilo lišća možete pokazati drugima, a veliku misao nikada.

-Rodili smo ne znajući govoriti, i umrijet ćemo, a da nećemo naučiti govoriti. Prolazi naš život između tišine onoga koji šuti i tišine onoga koji nije shvaćen, a oko toga, poput pčele koja oblijeće mjesto na kojem nema cvijeća, lebdi jedna nepoznata zaludna sudbina.

"Nikad nisi bio izvan Bostona.
Da sam te pitao nešto o umjetnosti, dao bi mi iscrpno izvješće pročitano iz knjiga.
Michelangelo. Znaš mnogo o njemu.
Životno djelo, političke aspiracije, on i papa, seksualnu orijentaciju, sva djela.
Ali ne bi mi znao reći kako miriše u Sikstinskoj kapeli, nikad nisi tamo stajao i gledao taj divan plafon.
Vidio to.
Kad bih te pitao za žene, dao bi mi popis najdražih. Možda si i ševio par puta, ali ne možes mi reći kakav je osjećaj buditi se kraj žene i osjećati doista sretnim.
Da te pitam o ratu, nabacao bi mi se Shakespeareom.
“Još jednom u obranu, prijatelji”.
Ali nisi bio ni blizu ratu.
Nikad nisi držao najboljeg prijatelja u krilu i gledao ga kako zadnjim dahom traži tvoju pomoć.
Da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet, ali nikad nisi gledao u ženu i bio potpuno ranjiv, da ne znaš nikoga tko je ravan njenim očima.
Kao da je Bog spustio anđela na zemlju samo za tebe, koja će te spasiti pakla, ne znaš kako je to biti njen anđeo. Voljeti je. Proći s njom sve. I rak. Ne znaš kako je spavati u stolici dva mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim očima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe.
Ne znaš što je pravi gubitak. To se događa samo kad nešto voliš više od sebe. Sumnjam da si ikad ikoga toliko volio…”
,,Dobri Will Hunting''

"Samo su dva tipa ljudi na ovom svijetu – dobri i loši. Dobri bolje spavaju, ali čini se da loši više uživaju u satima kad su budni."
(Woody Allen)

"Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav."
(R.Tagore)

"Ljubav se obogaćuje svakom dobrom stvari koju dijelimo - i jača sa svakom tugom kojoj se suprotstavimo zajedno."
(Pam Brown)

"Od neiskusne žene zavodnik najviše nauči."
(Kazanova)

Ono čemu poučavamo djecu u školama i još nazivamo poviješću, obični je kalendar zločina.


"Istina boli. Ne tako ko da skočiš na bicikl bez sica, ali boli."
(Leslie Nielsen)

Frankly, my dear, I don't give a damn!

"Čovjek koji ne čita dobre knjige nema nikakve prednosti nad čovjekom koji ih uopće ne zna čitati."
(Mark Twain)

"Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi.
AKo si noć, ja ću bit zora i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš, i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma."
-Jure Kaštelan

"Moja je dobrota bezgranična poput mora. Moja je ljubav jednako duboka. Što više dajem tebi, to više imam sam, jer oboje smo beskonačni."
Shakespeare

"Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba."
Goethe

Znam, more je potopilo Atlantidu, i krckajući stijene kao lješnjake, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike rijeke nakrive šešir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš, i nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila.

"..as if there were any way that I could exist without needing you..."

Ako nekoga voliš, pusti ga od sebe. Ako ti je suđen, vratit će se. Ako ne, nije ni bio tvoj.
Paolo Coelho - Alkemičar

Hej, sada znam gdje sam griješio i gdje sam, na žalost, bio gad, a gdje, na žalost ne, i da znaš, sve sam rebuse riješio, ali ipak se ponekad još zaletim na vjetrenjače...
Đorđe Balašević - Na pola puta

"Tonight I won't be alone, but you know that don't mean I'm not lonely.."

"Kad bi čovjek mogao izabrati sreću, sigurno bi izabrao preveliku."

"Just because I'm losing, doesn't mean I'm lost. Doesn't mean I'll stop."

''I would rather have had one breath of her hair, one kiss of her mouth, one touch of her hand, than eternity without it. One. ''...

"Nijedna mačka koja voli ribu nije takva da je ne možemo nešto naučiti. Nijedna mačka bez repa neće se igrati sa gorilom. Mačkee s brkovima uvijek vole ribu. Nijedna mačka koju možemo nešto naučiti nema zelene oči. Nijedna mačka nema rep ako ima brkove. Prema tome, nijedna mačka sa zelenim očima neće se igrati sa gorilom."

"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
Don Vito Corleone, The Godfather

"There's some magic over there on that curtain..Heh heh, that was a looong shot."

"Lance, you are clearly gay, and that cool, but you tried to lube me up and that not cool."

I believe in angels, something good in everything I see.

-Moramo kupiti oružje.
-Zar će nam trebati?
-Bolje da nam ne treba, a da ga imamo nego da nam treba, a da ga nemamo.

ne govorim ti baš u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u očima
prije spavanja
ne govorim ti nešto nježno
i ne grlim ti dušu
ali ovo ti moram reći
previše je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
još uvijek te ono najljepše u meni
voli i ljubi

So, my little Amélie, you don't have bones of glass. You can take life's knocks. If you let this chance pass, eventually, your heart will become as dry and brittle as my skeleton. So, go get him, for Pete's sake!

...''Pitam se, reče on, da li su zvijezde osvjetljene zato da bi jednog dana svatko mogao naći svoju''...
Mali princ

''Ozbiljna su vremena, nikome se ništa ne oprašta.
Samo klauni znadu kako se možeš izvući:
plaču kad im se smije i smiju se kad im plač
razara lice''
Mihalić

"Na svijetu nam treba više istinski zlih ljudi, a manje potpunih budaletina."

„Katkad se lakše povjeriti neznancu nego ljudima koje poznaješ. Zašto li je to tako?“ Slegoh ramenima. „Vjerojatno zato što nas stranac vidi onakvima kakvi jesmo, a ne onakvima kakvima nas želi smatrati.“

„Nije teško zaraditi novac“, žalio se. „Teško ga je zaraditi radeći nešto čemu vrijedi posvetiti život.“

"Kada ja umrem, sve moje postat će tvoje... osim snova."

"Zna li luđak da je lud? Ili su ludi drugi, oni koji ga uvjeravaju da je nerazuman kako bi spasili vlastiti život sazdan od utvara?"

"Sudbina obično čeka već iza ugla. Kao lopov, kurva ili prodavač srećaka: njezina tri najčešća utjelovljenja. Ali u kućne posjete ne ide. Treba učiniti tih nekoliko koraka."

I am a simple person... I'm just good at complicating things.

Ipak, u daljini sam ugledala korak koji bih prepoznala s udaljenosti od sto kilometara. U kaputu od smedje koze, dugom do poda, apsolutno pretoplom za ovo vrijeme, primicao se On.
On, koji vec deset godina svim zenama prodaje iste trikove, jedino meni ne.
On, s kojim sam trebala spavati barem stotinu puta, a nisam nikad.
On, neodoljivi Leo koji uvijek pije sa mnom, a ode s drugom.
On, kojeg nitko na ovom svijetu ne shvaca ozbiljno, osim mene.

Kud vojska prođe, trava ne niče, ali niču djeca.
Bili smo joj zahvalni, sve dok nisu ispričali da je živjela i sa neprijateljskim vojnicima.
Nastalo je ćutanje.
Zamolio sam starješine da se dječak i njegova slijepa baka kolima prebace u neko obližnje selo.
- A majka? - pitao je mališan.
- Doći će poslije.
Streljali su je, čim su kola postala sitna na prostranoj ravnici.

Ne osvajamo zemlju, već grumen za svoju stopu, ni planinu već sliku u svom oku, ni more već njegovu gibljivu čvrstinu i sjaj njegove površine. Ništa nije naše osim varke, zato se čvrsto držimo za nju.

Volio bih da si došao bez razloga. Da porazgovaramo ni o čemu, ni zbog čega.

" ...Što se, pak, tiče moje diobe ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne inzistiram na točnim brojčanim podacima.. Ja samo vjerujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopće dijele na dvije kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu riječ.
Tu, razumije se, postoji beskonačno mnogo podjela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, općenito govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razumije se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tijela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje..."
(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)


"Za sve ljude zvijezde ne znace isto.
Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodici.
Za druge, one su samo male svijetiljke.
Za ucenjake, one su problemi.
Za mog poslovnog covjeka one su bile zlato.
A ti, ti ces imati zvijezde kakve niko nema."
(Mali Princ)

"On isto tako više cijeni moj razum i moju nadarenost nego moje srce, na koje sam jedino ponosan; samo to srce je izvor svega, sve snage, sveg blaženstva I sve bijede. Ah, ono što ja znam, može znati svako, a moje srce je samo moje."
(Patnje mladog Werthera)

"Moraš biti vrlo strpljiv - odgovori lisica. - Prvo ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. JA ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. ali ćeš svakog dana moći sjesti malo bliže..."
(Mali princ;Antoine de Saint-Exupéry)

Samantha (Julia Roberts): "I have to ask you a question. It's a good one so think about it.

If two people love each other, but they just can't seem to get it together, when do you get to that point of enough is enough?"

Jerry (Brad Pitt): "Never."
film "The Mexican"

I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are.
film "Chasing Amy"

You know, that moment when you kiss someone and everything around you becomes hazy. And the only thing in focus is you and that person. And you realize that that person is the only person that you're supposed to kiss for the rest of your life. And for one moment you get this gift. And you want to laugh and you want to cry because you feel so lucky that you found it and so scared that it will go away all at the same time.
film "Never Been Kissed"