HEBREJIMA

VJERA PRAOTACA/PRIMJERI ŽIVE VJERE
11

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.
2 Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo.
3 Vjerom spoznajemo da je svijet stvoren Božjom rječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.
4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.
5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.
6 A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.
7 Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.
8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,
10 jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
11 Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
14 Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
16 Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,
18 kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! -
19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi.
20 Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.
21 Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.
22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.
23 Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.
25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.
26 Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.
27 Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.
28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.
29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.
35 Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.
36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.
37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani -
38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.
39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano
40 jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.





















































































































































































































































































































































































































































Map IP Address
Powered byIP2Location.com

TIGNARIUS

01.03.2016., utorak

porijeklo novca

Što mislite što se krije iza izraza, tipa: kupovna moć; potrošačka košara, inflacija; hiperinflacija; devalvacija; kamatna stopa; zatezna kamata; prezaduženost, dužničko ropstvo; anuiteti; reprogram duga; MMF; Pariški i Londonski Klub, Svjetska banka, programi, donacije; investicije; klizini tečaj devizne rezerve......zakon tržišta
Znate li šta sve to znači?
Nije ni bitno!
To su sve izrazi koji nam "otežavaju" život

U nastavku ću vam "zalijepit" jedan text koji sam davno "proučio" ( autor je Ivona Živković, u origanalu na srpskom jeziku) a koji malo drugačije govori o "ekonomiji i financijama" od silnih instituta i autoriteta i kuća zaduženih za "rejting" država



KAKO JE NASTAO NOVAC
Svi smo učili da je prvi vid trgovine bila robna razmjena. Ljudi su razmjenjivali robu: ovcu za kravu, kravu za kukuruz...... Kada je roba u razmjeni postala veća, bilo je nezgodno nositi veliku količinu robe sa sobom pa su se umjesto toga ljudi složili da nadju neku sporazumnu vrijednost koja bi posredovala u razmjeni. Moglo se prihvatiti bilo što - komad kože ili kosti ili metala. Sve je bilo stvar dogovora i opće suglasnosti u jednom društvu.
Najčešće su kao jamstvo u trgovini korištene kovanice od nekog postojanog metala - zlata, srebra, bakra… Vrijednost odredjene kovanice bila je općte prihvaćena konvencija. Za to je jamčio vladar države ili posjeda.
Naravno, uvjet za ovakav vid trgovine podrazumjevao je povjerenje svih u vladara i spremnost svih da ovakvu konvenciju prihvate.

Tako je nastao sistem robne razmjene gdje se vrijednost svake robe predstavljala odredjenom količinom kovanica, a kovanice su predstavljale zamjenu za vrijednost robe koja bi se mogla razmijeniti. Dakle, same po sebi kovanice nisu imale vrijednost osim one koju im je davala roba za koju su se mogle zamijeniti. Nisu se mogle jesti, obući, koristiti za gradnju, grijanje ili prijevoz.
Korištenje ovih kovanica stvorilo je i potražnju za metalom od kojih su se kovale, pa je tako i odredjeni metal imao veću ili manju vrijednost na tržištu, što je zavisilo od njegove potražnje.
Kako se vremenom količina robe u razmjeni povećavala, bilo je potrebno sve više kovanica, pa je i njihovo nošenje vremenom postalo nezgodno. Trgovac na veliko bi morao na tržnicu nositi čitav sanduk ili teške vreće zlatnika i srebrnjaka, što je bilo i opasno zbog pljačkaša.

Tada su na scenu stupili zlatari nudeći svoje usluge. Oni su imali dobro osigurane i iskovane sanduke u kojima su čuvali zlato. Zato su ljudi svoje zlatne kovanice sve češće ostavljali na čuvanje u sanducima kod njih. Ovi su im tu uslugu naplaćivali kojim zlatnim ili srebrnim novčićem, a za količinu deponiranog zlata ili drugih kovanica izdavali papirnatu potvrdu (priznanicu) na kojoj je pisalo kojih kovanica ima vlasnik na raspolaganju.
Vremenom je ovakva priznanica sve češće bila u opticaju kao sredstvo u razmjeni robe. Umjesto da svaki čas dolazi i podiže svoje zlato, vlasnik deponiranog zlata bi davao priznanicu trećem licu u zamjenu za robu, a ovaj je sa tom priznanicom opet mogao u svakom trenutku podići kovanice kod istog zlatara.
Priznanica se tako pokazala mnogo praktičnija i postala je veoma popularna, pa su kovanice sve više bile na čuvanju kod zlatara, a sve manje u sanducima samog vlasnika.
A kako je to izgledalo kod zlatara?
Npr., izvjesni Fresh bi deponirao 20 funti zlata i za to uzeo priznanicu na 20 funti. Ali prošlo bi i godinu dana kako se ne bi pojavio da podigne svoje zlato. Jednostavno trgovao je samo sa priznanicom, dok je njegovo zlato "ležalo".
Kod zlatara se u medjuvremenu pojavio Tigi i pitao, može li posuditi 20 funti zlata na 6 mjeseci i tu pozajmicu platiti sa kamatama. Kao garanciju da će platiti ponudio je svoju kuću.
Zlatar je tada procijenio da bi to mogao uraditi, jer se Fresh već godinu dana ne pojavljuje da podigne svoje zlato, pa se možda se neće pojaviti ni sljedećih šest mjeseci, te je odlučio "riskirari" i posuditi Freshevo zlato Tigiu.
Ali, nije mu ga dao fizički, već je samo izdao potvrdu da Tigi kod njega ima založeno 20 funti zlata. Realno stanje je sada bilo takvo da su u opticaju bile dvije potvrde kao garancija za postojanje 40 funti zlata, iako je zlata bilo samo 20 funti.

To je bila čista prijevara, jer je zlatar znao da jednu priznanicu izdaje na nepostojeće zlato.
I ne samo to.
Tigi je vjerovao da od tog trenutka zaista ima kod zlatara 20 funti zlata, a ne samo priznanicu.
Ali, glavni dio prevare tek sljedi. Izdavanjem druge priznanice, Tigiu na 20 funti, kreirana je nova zamjena za vrijednost, zapravo stavljena je u opticaj potvrda o postojanju vrijednosti koje realno NEMA.
Ta vrijednost se vodila kao DUG, koji je stavljen Tigiu na teret, (stalno po meni) a koji će postati stvarna vrijednost onda kada on taj dug otplati stvarnim radom i stvarnom robom koju bude morao prodati.
Kada je Tigi vratio zlataru dug i donio pravo zlato u iznosu od 20 funti plus 10% kamate, on je zlataru dao pravu vrijednost od 22 funte stvarnog zlata koje je kupio prodajom svog stvarnog rada i stvarne robe.
Zlatar je, medjutim, došao u posjed 22 funte zlata bez ikakvog stvarnog rada bez prodane robe. Jer, napisati nekom priznanicu nije nikakav rad. Samo rizik da se prijevara ne otkrije.
Nakon što je zlatar "vidio" kako je uspješno i lako zaradio 22 funte zlata, odlučio je da na istu sumu, od deponiranih Freshovih 20 funti, izdati na zajam još tri priznanice.
Tako su se u opticaju za istih 20 funti zlata našle četiri papirnate priznanice koje jamče donosiocu po 20 funti zlata, što je ukupno 80 funti zlata. Tako je zlatar kreirao iz NIČEGA još 60 funti zlata plus kamata po 10 % , što znači 66 funti. Tako će zlatar kada se ovaj dug izmiri imati 88 funti zlata stvorenih bez rada - IZ NIČEGA! Ukoliko mu dužnici ne isplate dug sa kamatom , preuzet će i njihovu založenu imovinu- zemlju ili kuću. A to je stvarna vrijednost.
Tako je komadić papira, obična priznanica, donosilo zlataru stvarne materijalne vrijednosti, bez ikakvog rada.

Na tom principu "funkcionira" ovaj svijet.
Naravno, uz još perfidnije podvale i prijevare.

Recimo, što bi to mogla biti Evropska komisija..i tko je "bira"



- 17:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2024 (2)
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (13)
Veljača 2024 (4)
Siječanj 2024 (7)
Prosinac 2023 (8)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (6)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (7)
Srpanj 2023 (2)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (4)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (7)
Veljača 2023 (5)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (8)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (4)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (1)
Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (5)
Ožujak 2022 (5)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (8)
Listopad 2021 (5)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (13)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (9)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (8)
Opis bloga
ako imate primjedbi
mrežna pošta vam je ikpurger@gmail.com

Flag Counter