Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tignarius

Marketing

porijeklo novca

Što mislite što se krije iza izraza, tipa: kupovna moć; potrošačka košara, inflacija; hiperinflacija; devalvacija; kamatna stopa; zatezna kamata; prezaduženost, dužničko ropstvo; anuiteti; reprogram duga; MMF; Pariški i Londonski Klub, Svjetska banka, programi, donacije; investicije; klizini tečaj devizne rezerve......zakon tržišta
Znate li šta sve to znači?
Nije ni bitno!
To su sve izrazi koji nam "otežavaju" život

U nastavku ću vam "zalijepit" jedan text koji sam davno "proučio" ( autor je Ivona Živković, u origanalu na srpskom jeziku) a koji malo drugačije govori o "ekonomiji i financijama" od silnih instituta i autoriteta i kuća zaduženih za "rejting" država



KAKO JE NASTAO NOVAC
Svi smo učili da je prvi vid trgovine bila robna razmjena. Ljudi su razmjenjivali robu: ovcu za kravu, kravu za kukuruz...... Kada je roba u razmjeni postala veća, bilo je nezgodno nositi veliku količinu robe sa sobom pa su se umjesto toga ljudi složili da nadju neku sporazumnu vrijednost koja bi posredovala u razmjeni. Moglo se prihvatiti bilo što - komad kože ili kosti ili metala. Sve je bilo stvar dogovora i opće suglasnosti u jednom društvu.
Najčešće su kao jamstvo u trgovini korištene kovanice od nekog postojanog metala - zlata, srebra, bakra… Vrijednost odredjene kovanice bila je općte prihvaćena konvencija. Za to je jamčio vladar države ili posjeda.
Naravno, uvjet za ovakav vid trgovine podrazumjevao je povjerenje svih u vladara i spremnost svih da ovakvu konvenciju prihvate.

Tako je nastao sistem robne razmjene gdje se vrijednost svake robe predstavljala odredjenom količinom kovanica, a kovanice su predstavljale zamjenu za vrijednost robe koja bi se mogla razmijeniti. Dakle, same po sebi kovanice nisu imale vrijednost osim one koju im je davala roba za koju su se mogle zamijeniti. Nisu se mogle jesti, obući, koristiti za gradnju, grijanje ili prijevoz.
Korištenje ovih kovanica stvorilo je i potražnju za metalom od kojih su se kovale, pa je tako i odredjeni metal imao veću ili manju vrijednost na tržištu, što je zavisilo od njegove potražnje.
Kako se vremenom količina robe u razmjeni povećavala, bilo je potrebno sve više kovanica, pa je i njihovo nošenje vremenom postalo nezgodno. Trgovac na veliko bi morao na tržnicu nositi čitav sanduk ili teške vreće zlatnika i srebrnjaka, što je bilo i opasno zbog pljačkaša.

Tada su na scenu stupili zlatari nudeći svoje usluge. Oni su imali dobro osigurane i iskovane sanduke u kojima su čuvali zlato. Zato su ljudi svoje zlatne kovanice sve češće ostavljali na čuvanje u sanducima kod njih. Ovi su im tu uslugu naplaćivali kojim zlatnim ili srebrnim novčićem, a za količinu deponiranog zlata ili drugih kovanica izdavali papirnatu potvrdu (priznanicu) na kojoj je pisalo kojih kovanica ima vlasnik na raspolaganju.
Vremenom je ovakva priznanica sve češće bila u opticaju kao sredstvo u razmjeni robe. Umjesto da svaki čas dolazi i podiže svoje zlato, vlasnik deponiranog zlata bi davao priznanicu trećem licu u zamjenu za robu, a ovaj je sa tom priznanicom opet mogao u svakom trenutku podići kovanice kod istog zlatara.
Priznanica se tako pokazala mnogo praktičnija i postala je veoma popularna, pa su kovanice sve više bile na čuvanju kod zlatara, a sve manje u sanducima samog vlasnika.
A kako je to izgledalo kod zlatara?
Npr., izvjesni Fresh bi deponirao 20 funti zlata i za to uzeo priznanicu na 20 funti. Ali prošlo bi i godinu dana kako se ne bi pojavio da podigne svoje zlato. Jednostavno trgovao je samo sa priznanicom, dok je njegovo zlato "ležalo".
Kod zlatara se u medjuvremenu pojavio Tigi i pitao, može li posuditi 20 funti zlata na 6 mjeseci i tu pozajmicu platiti sa kamatama. Kao garanciju da će platiti ponudio je svoju kuću.
Zlatar je tada procijenio da bi to mogao uraditi, jer se Fresh već godinu dana ne pojavljuje da podigne svoje zlato, pa se možda se neće pojaviti ni sljedećih šest mjeseci, te je odlučio "riskirari" i posuditi Freshevo zlato Tigiu.
Ali, nije mu ga dao fizički, već je samo izdao potvrdu da Tigi kod njega ima založeno 20 funti zlata. Realno stanje je sada bilo takvo da su u opticaju bile dvije potvrde kao garancija za postojanje 40 funti zlata, iako je zlata bilo samo 20 funti.

To je bila čista prijevara, jer je zlatar znao da jednu priznanicu izdaje na nepostojeće zlato.
I ne samo to.
Tigi je vjerovao da od tog trenutka zaista ima kod zlatara 20 funti zlata, a ne samo priznanicu.
Ali, glavni dio prevare tek sljedi. Izdavanjem druge priznanice, Tigiu na 20 funti, kreirana je nova zamjena za vrijednost, zapravo stavljena je u opticaj potvrda o postojanju vrijednosti koje realno NEMA.
Ta vrijednost se vodila kao DUG, koji je stavljen Tigiu na teret, (stalno po meni) a koji će postati stvarna vrijednost onda kada on taj dug otplati stvarnim radom i stvarnom robom koju bude morao prodati.
Kada je Tigi vratio zlataru dug i donio pravo zlato u iznosu od 20 funti plus 10% kamate, on je zlataru dao pravu vrijednost od 22 funte stvarnog zlata koje je kupio prodajom svog stvarnog rada i stvarne robe.
Zlatar je, medjutim, došao u posjed 22 funte zlata bez ikakvog stvarnog rada bez prodane robe. Jer, napisati nekom priznanicu nije nikakav rad. Samo rizik da se prijevara ne otkrije.
Nakon što je zlatar "vidio" kako je uspješno i lako zaradio 22 funte zlata, odlučio je da na istu sumu, od deponiranih Freshovih 20 funti, izdati na zajam još tri priznanice.
Tako su se u opticaju za istih 20 funti zlata našle četiri papirnate priznanice koje jamče donosiocu po 20 funti zlata, što je ukupno 80 funti zlata. Tako je zlatar kreirao iz NIČEGA još 60 funti zlata plus kamata po 10 % , što znači 66 funti. Tako će zlatar kada se ovaj dug izmiri imati 88 funti zlata stvorenih bez rada - IZ NIČEGA! Ukoliko mu dužnici ne isplate dug sa kamatom , preuzet će i njihovu založenu imovinu- zemlju ili kuću. A to je stvarna vrijednost.
Tako je komadić papira, obična priznanica, donosilo zlataru stvarne materijalne vrijednosti, bez ikakvog rada.

Na tom principu "funkcionira" ovaj svijet.
Naravno, uz još perfidnije podvale i prijevare.

Recimo, što bi to mogla biti Evropska komisija..i tko je "bira"




Post je objavljen 01.03.2016. u 17:25 sati.