Jao hvata me panika

U biti i je i nije panika.I je i nije. Mislim kako se uzme.
Dakle u subotu imam završni ispit iz njemačkog. 6 stupanj.
I sve si mislim ajd imam još vremena uhvatit se knjige pogotovo što trenutno kao i večina Hrvata koristim spajanje neradnih sa radnima ili vam ga na godišnjem sam.
I sve bi bilo dobro da nisam se danas zapiknula za bilješke i skužila da uopće namam pojma kak ću proć ispit!

Naime u ovom semestru smo dobili novu profu i iako je cura sasvim simpa ovak kao profa i nije nešto.
Em se lako da zbuniti, em nije ziher kad ju se nešto pita, em zadatke koje nam ona pripremi ne zna riješiti odnosno opet nije sigurna da li zna ili ne zna dobro riješenje.
Sve u svemu njemački mi je postao prenaporan i totalno sam bez volje za učenjem.
Nit imam poticaj, nit imam vremena (koje bi našla da imam poticaj) nit u biti znam kog vraga se mučim kad školu koju plaćam mi ne osigurava kvalitetnu nastavu.

No svejedno ne mislim odustat od njemačkog. Od jeseni planiram ponovno ići privatno kod svoje bivše profe jer ono što meni treba je kvalitetna konverzacija a ne 10 učenika u rasponu 13-32 godine sa ljubomornim i natjecateljskim raspoloženjima.
Tu gdje jesam konverzaciju nemogu dobiti. A niti kvalitetno objašnjenje gramatike. U biti stvarno sam nezadovoljna tečajem.

Sve u svemu u subotu je Dan D i nadam se da ću nekak navuč 60 % za prolaz i da ću ovu priču sa ovom školom završiti.
A do tada - Futur I se tvori od......
;)