Vratila sam se!

Večina ljudi zna da ja ne volim putovati. Nekada jesam ali više ne. Razloga mogu nabrojat na prste jedne ruke ali i to je dovoljno da mi uništi svu radost putovanja.
Svaki put prije putovanja tjednima ako ne i mjesecima šizim, razmišljam što ako ili kako ću putovanje odraditi. I sve me to jako iscrpljuje.
No međutim ovaj put nisam uopće htjela svoje putovanje ”doživljavat” nit 5 posto.Rekoh kak će biti biti će.
Tjedan dana prije putovanja otišla sam na net pogledati vremensku prognozu čist da znam da li da pakiram kratke ili duge rukave.
Tri dana prije putovanja sam provjerila da li mi je sva garderoba koju mislim nositi čista i speglana.
Dan prije putovanja spakirala sam torbu, spremila putovnicu, fotić, jureke i Jozefinu i otišla spavati. Totalno neopterečena putovanjem.

Na aerodromu je bila gužva na check-in šalterima. Kao za inat njih stotinjak se guralo ispred mene da predaju svoje torbe. Ja sam u glavi samo ponavljala što još moram napraviti prije ulaska u avion-nazvat Glavnu, pogledat parfem u dutyju i kupit bon za mob.
Sat vremena kasnije busom smo stigli do airbusa A319 i moja avantura je počela.

Let od Zagreba do Copenhagena trajao je oko sat i 50 minuta. Let je bio prilično loš. Avion se cijelim putem tresao (da li to ima ikakve veze jer je bio iz serije A300???) a jedini miran ”trenutak” smo imali kada je kapetan najavio turbulencije-tada je avion bio potpuno miran!
No mene ni ta trešnjava nije spriječila da ne zaspim u avionu (mali pospanac!). Kad sam nakon kojih 30-ak minuta dremuckanja otvorila oči ispod sebe sam vidjela male oblake i nešto zeleno i nešto plavo.
Plavo? Plavo???? ne kužim...gee pa ja letim iznad mora!!!!
Eto da mi se netko nije usudio reči da nisam bila na moru!



Nakon sletanja u Copenhagenu morala sam otići na vlak koji će me prebaciti iz Danske u Švedsku.
Cijena vlaka-prava sitnica. ”Samo” 153 kune:) Vožnja traje oko 20-ak minuta ali pogled je zato veličanstven!



Naime na vlak idete na aerodromu i idete pod zemljom. Nakon par minuta vlakom se penjete na kopno pa na most. Sve to izgleda cool i bzvz ali tek kasnije skužite da prije penjanja na kopno ste zapravo vlakom išli kroz tunel koji se nalazi ispod mora i da je kopno zapravo samo mali otočić , jaaaako mali otočić koji služi valjda samo kao držač mosta (tako sam ga ja doživjela).



Nakon dolaska u Malmö koje je bilo moje odredište otišla sam samo do hotela ostaviti stvari prije odlaska u razgledavanje i prije odlaska u šoping.
Naime prvi dan sam imala slobodan a druga dva su bila u znaku sastanaka i treninga.
Hotel Radisson me je oduševio! Soba je bila velika i prostrana i jedina zamjerka je ako to uopće možete nazvati zamjerkom da nemaju satelitski program ali opet s druge strane Švedi ne sinhroniziraju filmove (ne kao npr. Njemci) pa u kasnim večernjim satima ipak imate što pogledati na TV-u.
Najviše me je oduševio stalak za TV (dva TV-a u sobi!).



S jedne strane stalka nalazi se daska za peglanje i pegla a s druge kuhalo za vodu i čajevi,kava i topla čokolada! To još nigdje nisam vidjela.





Grad mi se učinio jako malenim. Centar grada gdje sam ja odsjela je malen, sa puno dućana i restorana. No cijene i nisu baš pristupačne.
No to sam več znala jer me je Veliki na to upozorio.
Svejedno sam uspjela šopingirat i to ne za velike nofce (pa nebi ja bila Tibica kad ne bi našla nešto jeftinije nego u lijepoj nam našoj a k tome da mi još i treba!)
Hrana u dućanima je skupa ( npr. kg. pršuta prek 200 kuna) ali u usporedbi sa restoranima je prava bagatela.
Obrok za jednu osobu u restoranu bez pića i s time da se ne radi o meni-ju je između 130 i 205 kuna!
OK možete i jeftinije jesti ako se hranite u Burger Kingu (npr. hambi i cheeseburger oko 26 kuna) ili McD-ju ili ako znate za neke restorančiće koji nisu u samom centru , u glavnoj šoping ulici.

Ljudi na ulicama su jako ljubazni. Svi govore perfektno engleski i svi su spremni vam pomoći ako se izgubite ili ako tražite neki poseban dućan ili znamenitost.
Tolko su ljubazni da će ako treba ići s vama dio puta da vam pokažu kamo trebate ići!
Na ulicama ćete sresti ljude svih rasa i boja.U biti nemate pojma tko su stranci a tko Švedi.
I ono što mi je bilo najsmiješnije ljudi se tamo oblaće totalno otkačeno.
Vidite dvije curičkice kako šeću ulicom-jedna ima vruće hlaćice i majicu na bratele i japanke a njena frendica ima šos, hulahopke,cipele i deblju jaknu.
Po njihovom odijevanju stvarno ne bi mogli pogoditi koje je godišnje doba. A moram priznat da je bilo dosta prohladno i da je jako puhao vjetar. To se još više isticalo jer sam otišla iz sunčanog i cca 30°C zagrijanog ZGB-a u vjetroviti 15-17°C Malmö.
No ima i onih extrema koji su očigledno daltonisti na boje pa dobijete ovakvu odjevnu kombinaciju:



Zanimljivo mi je bilo i da su zgrade crvene boje-navodno je tako u večem dijelu Švedske







...i da ljudi jako puno koriste bicikle! Nije da nema dosta auta na cesti ali večina ljudi se koristi dvokotačnim međunožnim guralom!




Nažalost nisam uspjela obaviti plovidbu kanalima-to je trabalo biti moje razgledavanje grada ali prvi dan nisam imala vremena (šoping, razgledavanje cipelcugom i traženje restorana u kojem bih mogla se najesti) a drugi dan je padala kiša, a nisam uspjela nažalost niti posjetiti vikinške brodove (isti razlog kao i prije).



No sve u svemu i bez toga sam vidjela stvari koje su me oduševile.



”Tržnica” sa voćem nasred trga.



Crkva



Pretpostavljam da je to viječnica ili nešto takvog.



Glavni kolodvor



Spomenik “Non violence”.




Limena parada



Telefonska govornica ;)

Kada se vraćate kući iz Švedkse morate naravno uzeti i poneki suvenir. Glavni suveni su sobovi u svim veličinama i oblicima i bojama.
Bez obtira da li se radi o plišanim lutkama, da li su to magneti za frižider ili majice i torbe.
Uz sobove popularan je i Högar (Strašni) – platnene torbe sa njegovim utisnutim likom su po 72 kune-taj suvenir me je odmah odbio.



No ono što je meni zapelo za oko (osim ajde sobova koje sam naravno nakupovala) su bile orginalne, ručno rađene i oslikane klompe!




Svidjela mi se i mala kuća – totalno vjerrna replika ”normalnih” kuća. Cijenu joj ne znam i u biti ne znam da li je ona cijela bila na prodaju ili ne ali da me je oduševila je.



Nakon svih obilazaka, sastančenja i pregovaranja došao je red i na povratak domeku svome.
Let je bio opet grozan s time da sam na povratku morala presjedati.
Letjeli smo kroz nevrijeme, avion se tresao, propadao a ja sam se igrala soliter.
No unatoč lošem vremenu uspjela sam uloviti lijepu fotku-duga iznad Münchena.