Nevina poruka ili bolesnik?

Sjećam se 8. osnovne. Bilo je proljeće, sunce je sjalo, hormoni su počeli raditi, bilo je vrijeme za nalaženje prve ljubavi.(da, ja spadam u onu generaciju koja je kaskala za svime)
U to vrijeme sam išla na zbor u školi (tko se mene usudio ubaciti na pjevanje???),bila skoro pa popularna na hodniku makar mi nije bilo jasno zašto ali eto zbog zbora me je jako puno „klinca/klinki“ poznavalo.

Jedan dan došla mi je jedna malecka koju sam znala iz viđenja i zamolila da li joj mogu posudit atlas iz zemljopisa jer je svoj zaboravila a profa će ju ubit ak ga neće imati.
Rekoh nema problema samo mi ga drugi odmor donesi natrag.
Drugi dan mi je malecka ponovno došla i pitala da li sam vidjela šta je u atlasu.Rekoh ne, šta? Kaže mi ništa, nađi sama. Rekoh ha?
Jedva sam čekala da dođem doma da vidim šta mi je napravila mom atlasu-da li mi ga je zašarala (Veliki će me ubit to je njegov atlas), da li ga je oštetila ma šta li mu je napravila!???!!!!
U biti ništa. Stavila je jedno pisamce unutra koje sam ja trebala pronać i ništa više.
Moje prvo ljubavno pisamce. Moj prvi poziv na blind date.
Jednostavno, na papiru je pastelom velikim slovima bio napisan poziv za sastanak te subote u 15 sati ispred videoteke u naselju gdje živim.Na kraju su bila tri iksića koja su predstavljala puse i to je bilo to.
Bez potpisa, bez bilo kakve naznake tko je bio tajanstveni pošiljaoc.
Ništa.
Prvo mije bilo smiješno, pa sam bila ljuta, pa u panici pa opet mi je bilo smiješno.Na kraju sam bila i zabrinuta.
Da li da dođem? Ma koji kreten stavlja u takvo čudno vrijeme sastanak? Em što bih mogla imati ručak em što sam u stvari imala pripreme na koje sam morala ići.
Zašto nije kasnije?
10 minuta prije dogovorenog termina prolazila sam blizu mjesta sastanka-išla sam po frendicu s kojom sam išla na pripreme. Naluknula sam se ne bi li možda vidjela tko me to čekao.
Nije ga još bilo. Ili je i on vrebao sa strane, nemam pojma.
Moj prvi sastanak na slijepo je neslavno propao.bio je loš tajming. Ništa više.
Kasnije sam tu malecku uspijela natjerat da mi kaže tko je bio pošiljaoc pisma i nakon dugog nagovaranja pokazala mi je svog bratića koji joj je dao to pismo.
Ištao je u A razred i istinu govoreći nisam nikad primjetila da bi me tip pogledao a kamoli da je bio zaljubljen u mene.
Iako sam rekla da nisam mogla doći zbog obveza novi poziv nisam dobila.
Možda i bolje. Tip nije bio moj tip(iako je bio plavuša;)
No svejedno bilo je lijepo u to vrijeme primiti nevinu dječju porukicu, poziv na sastanak, poziv na upoznavanje....

Danas sam dobila mail od jedne meni jako drage osobe.Kaže da je jučer našla porukicu zataknutu za brisač na autu.
U porukici piše da je jako zgodna, da ponekad misli na nju, pita ju da li je udana jer je on oženjen, da ako mu jamči diskreciju nek mu se javi na telefon blablablabla i da ima xy godina i šalje joj pusu.
Prvo joj je bilo smiješno ali onda se je pitala kakav joj bolesnik to ostavlja poruku.
U jednu ruku tako nešto može biti itekako romantično, slatko i totalno dječje naivno a s druge strane....
Netko ju je očigledno neko vrijeme promatrao, skužio auto koji vozi i usudio se staviti poruku bez obzira da li ga netko može vidjeti i nakon njega pobrat poruku i pogledat što je napisao.
Pa zar bi netko ostavio onda broj telefona ali i izjavu da je oženjen ali diskrecije radi....
Pitaš se kakva je to osoba koja navodi činjenicu da je oženjena ali da je uzbuđuje pomisao na nekoga i da bi jelte tko zna što sve ne.
Da su druge okolnosti, da je porukica ostavljena u sasvim nevinom smislu bilo bi tolko romantično ovako pitaš se u kojem to svijetu živimo i kakvim smo to ljudima okruženi.
Da li da se brine da ju netko “vreba” ili da to shvati kao običnu loše izvedenu zezanciju?
Ne znam....
Samo se pitam gdje su nestale nevine porukice....