Sutra....

Od sutra sam na godišnjem.
Super rekli bi neki.
Istina je da sam samo tri dana na godišnjem ali opet bolje i tri nego nijedan.
No moj godišnji nije zbog odmora.

Čupavac treba operaciju.
Prije mjesec dana našli smo krvave tragove po stanu. Čim sam vidjela to strpala sam ga u auto odvela vetu pa na rtg.
Dijagnoza-upala prostate. Umjesto 2,5 cm on ima 5,5 cm.
Riješenje-cap-cerap!
A-a rekoh ja! Mog Čupavca se ne dira!
Došao naš vet i kaže najbolje je da ga operiramo. Rekoh pa zar je to jedina opcija?
Kaže da nije ali...lijekovima možemo upalu prikrit. Psu može biti bolje 3 mjeseca, 6 mjeseci možda godina ili dvije prije neg ponovno bukne i šta onda?
Opet na lijekove, opet ga punimo kortizonima (koji su jaaako navodno opasni-ok ajd utječu na druge stvari) i opet čekamo da upala bukne.
A to sve može dovest i do raka prostate....
Bolje je da ga sad operiramo neg nakon godinu dvije, lakše će sad izgurat operaciju.
Došla sam doma i plakala ko kišna godina. Jadni moj pasonja! Pa zar ga je i to moralo drmnut?????

Odluka je pala. Čupavac je sutra na operaciji.Bolje rečeno na kastraciji.
Od jutra ne smije jest-super objasnite vi psu koji non stop žica hranu/slatkiše da poslije 9 ujutro nesmije jest!
Predvečer ga vodimo na vađenje krvi i ako je sve ok ostavljamo ga na operaciji.
Objasnili su mi da kad mu daju anesteziju da ja MORAM biti uz njega (kao da bih ga ja tek tak ostavila!) ali da mu ne smijem pričat jer će onda teže zaspat, navodno se onda trude ostat budni da slušaju gazdu.
Nakon što zaspi ja izlazim van a oni počinju sa operacijom.
Operacija traje cca sat vremena i nakon nje pas može odmah doma.
E sad to odmah ne znam da li znači nakon 5 minuta ili nakon pol sata ili sat vremena.
Uglavnom da je bolje da si pesonja odspava, i da se probudi doma među poznatim licima.
Postoji naravno i opcija da ga se ostavi kod njih i da ga oni postepeno razbuđuju i da mi naknadno dođemo po njega ili budemo cijelo vrijeme uz njega ali to bi značilo da mu opet moraju davat injekcije a to nije potrebno ako ga možemo odmah odvest kući.
Operacija je navodno rutinska (ono nisu li sve?) i sve bi trebalo biti brzo gotovo.

Rutu od veta do doma sam skroz memorirala. Znam svaku rupu na cesti, znam svaku izbočinu i svaki šaht.
Rekoh ne želim da mi se Čupavac trucka dok ga vozim doma.
Pita me ujo tko ide sa mnom vodit Čupavca. Kažem nitko.
A ne,ne ako nitko neće ići ići će on. Pa nemogu ja vozit i brinut se da se mali ne prevrne tijekom vožnje.
:) koja briga za Čupavca!!! :)))))))
Mislim da će ipak Veliki ići-ako ništ drugo zato da se mali lakše preveze u njegovom većem autu sa stražnjim vratima (lakše stavljanje operiranog psa u auto) nego u mojoj maloj Zvijerki .

Sve u svemu sutra je taj dan.....držite fige da sve prođe ok i da je moj slijedeći post opis njegovog oporavka ;)