35,3... bubana sam ja....

Kako je "lijepo" probudit se ujutro skroz slomljeno, jedva dišući ili bolje rečeno dišući na škrge, kašljajući da vas cijelo susjedstvo čuje ali i kvart do….
Nakon još jedne neprospavane noći u polusjedećem položaju koji mi jedini paše da donekle škrgam zrak u svoja pljućka jutros sam se dignula jedva jedvice iz kreveta.
U biti kad je mobitel zvonio da me budi nisam niti znala šta se dešava i koji je to glupi iritirajuči zvuk.
I onda sam se sjetila-da petak je, moram na job.
Pol noći sam bila između sna i jave, jedan diio sam sjedila u krevetu i češkala Čupavca koji je izrazio svoj protest što ga smetam dok on mirno spava češkanjem i kašljucanjem i nakraju sam zaspala i več je zvonila budilica.
Sva strgana dovukla sam se do sobe od moje Glavne i uzela toplomjer.
Mislim ok ajd leđa su mi bila hladna ali lice mi je gorilo. Iznutra.
Rekoh bolesnički valunzi me napali.
Šmrkava čekam da toplomjer zapišti i da odlučim da li ostajem doma ili idem ipak na job.
Toplomjer pišti, ja šmrkam, gledam toplomjer, opet šmrkam, brišem nosonju i opet gledam toplomjer...
Naravno, ja sam definitivno posebna! Totalno drukčija od drugih.
Imam temperaturu točno 35,3°C!
Dok sav normalan narod normalnu temperaturu ima oko 36 sa nešto ja naravno imam 35,3.
Ne da nemam povišenu temperaturu neg sam još i pothlađena.
I onda se svi čude kak je meni non stop hladno!?
Ah ništa...zabundavam se, odlazim van i mislim samo kako ću se zavaliti u topli krevet uz čaj i hrpetinu vitamina kad se vratim popodne doma.
Možda i Glavnu nagovorim da mi neki kolač kupi. Mislim ipak sam bubana!
Nije baš mala stvar šmrkati, kašljucati i imati temperaturu 35,3°C!
Mislim stvarno sam bubana!!!!!