I've had a time of my life...

Now I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
and I owe it all to you
'Cause I've had the time of my life
and I owe it all to you

I've been waiting for so long
Now I've finally found someone
To stand by me
We saw the writing on the wall
As we felt this magical
Fantasy

Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it
Secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand
The urgency just remember

You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because

I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you

With my body and soul
I want you more than you'll ever know
So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control
Yes I know what's on your mind
When you say, "Stay with me tonight"
Just remember

You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because

I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you.

by: Bill Medley and Jennifer Warnes


Pa da nastavim u revijalnom tonu prije povratka “putopisima”…
Vjenčanja…
Kome to uopće treba?

U zadnje vrijeme puno ljudi oko mene se žene, udavaju, rade svadbe. I svi se živciraju i vesele u istom trenutku.
Ja sam izjavila da se neću udavati. I najvjerojatnije niti neću. Zašto? Ne znam.
Mislila sam da sam našla osobu s kojom bi jednog dana mogla počet živjet skupa bez obzira da li ćemo se vjenčat ili ne.
To je ionako samo potpis na papiru.
On je govorio da mi imamo zajedničku budućnost i kako je ispadalo mi bismo se jednog dana trebali vjenčat.
Bar je tako ispadalo prema onome što je on pričao.
No onda je sve otišlo k vragu.
Zašto? Nemam pojma.
Ja nisam očekivala da će me ove godine ženiti. Pa niti slijedeće.’Ko zna možda niti one iza.
Ja sam samo htjela uživat u vezi i imati nekoga tko me voli i koga ja volim.Ne, pardon, obožavam.
A vjenčanje i sve to nije niti bilo važno.
No lagala bih kad bih rekla da nisam zamišljala kako bi to izgledalo.

Na početku veze rekla sam sama sebi da neću ništ forsirati.
Kak će biti bit će, kolko će trajat trajat će a ja ću pokušat uživat kolko god ću moći.
Da, to je bio plan, totalno neuspješan.
U kratko vrijeme zaljubila sam se preko ušiju, sve sam podredila dragom i bila presretna kad je našao u svom pretrpanom rasporedu vremena za nas.
I na početku je bilo sve ok i sve baš kako treba.(ok sa trzavicama kao i u svakoj vezi ali svejedno jako lijepo).
I onda je jednog dana nešto spomenuo kad/ako me bude ženio…I meni je bio upitnik iznad glave.
Ženio? Hmmmm… zanimljivo…
Nije da se ne bi udala za njega ali nisam razmišljala do tad o toj mogućnosti jer nisam htjela ništ kak bih ja rekla zacoprati, ureknuti.
Rekoh kak će biti biti će…

I onda sam sama sebe uhvatila kako razmišljam o tome danu. Kako će dragi izgledati i samo pomisao na njega u odjelu...uuuuhhhh...prekhmkhm savršeno!
O tome kako bih ja izgledala nisam razmišljala. Niti sam razmišljala kakav bi jelovnik bio ili kakvi bi tanjuri ili aranžmani bili na stolu ili bilo što o čemu budući mladenci trebaju razmišljati... sve je to u biti bilo nevažno.
Jedina važna stvar o kojoj sam razmišljala je bio poseban poklon njemu na svadbi.
Htjela sam mu pokloniti nešto što će pamtiti cijeli svoj život, što će mu taj dan urezat u sjećanje kao poseban dan.
Dan kad je njegova Tibica napravila nešto poskrivečki, nešto što u biti nebi bilo lako izvesti, samo da mu pokaže kolko ga voli i da ga iznenadi.
U mislima sam mogla vidjeti kako se je iznenadio, kako mi je prišao privukao me k sebi i s takvim žarom poljubio i samo se smješkao...Sretan i pored mene....

No do toga neće doći...on je tako odlučio....moj Lunjo nije više tu....ne želi biti....
I ja se neću udavati....
I had a time of my life...naglasak je na” had”....ne želim više s nikim to proživljavati….ne želim za nikog više zamišljat taj savršeni dan…to previše boli....

Ma polomite mu bagrenje....