............ (bez naslova-definitivno)

Kod mene se nikad ne zna šta ću raditi i gdje ću biti.
Tako ako ja kažem da ću nešt napraviti taj dan postoji bar 70% šansa da to ipak ne napravim.
Naravno da je tako bilo i ovaj vikend.

Kao što rekoh akvarij ili vam nacionalna sramota u mojoj sobi je trebala ovaj vikend biti uljepšana u ono barem malu oazicu ljepote ako ne i u neki hajtek akvari...(bulšit)...
Šta da kažem-mučiteljica sam jadnih malih slatkih ribaca!
Umjesto da u petak čistim akvarij ja sam otišla van. I bilo mi je čist ok. U biti bilo mi je jako dobro.
Nakon dugo vremena sam se smijala, smiješkala i imala osmijeh na licu (ok znam daje sve to jedno te isto ali oni koji me poznaju sad će biti ili bi bili jako sretni nakon ovog opisa mog stanja;).
Večer je bila tako opuštajuća, ja bila napokon u gradu, šetala, bila na cugi, jelu, desertu ali ne tim redosljedom...
Misli su mi bile totalno na paši (ili bi mi trebao to mozgojedac biti-ma sve je to kod mene isto) i nisam se nimalo živcirala, žderala ili opterečivala problemima. A ne...odlučila sam se dobro provest i to je to.

U subotu sam bila u šopingu i kupila si par tako zgodnih krpica-obnavljam garderobu za job-i peglala karticu nemali broj puta ;)))))
Večer provela sa Glavnom, Velikim, Zmajicom i Čupavcem na kavi i jedva se dočepala doma i kreveta svoga..zaspala gledajući Total recall..možda i bolje jer me taj film podsjeća na jednu novogodišnju večer/noć kad sam visila na mobu valjda čitav film i uživala u razgovoru...no da bilo je tako nekada...

Ali danas....danas sam bila na ručku na imanju Obitelji Kezele u Šumećanima.
Evo dajem im lijepu reklamicu (kao što sam i obećala) jer su definitivno zaslužili.
Šta da vam kažem?
Hrana je fenomenalna(a ja ne hvalim tek tako hranu), interijer je definitivno onaj pravi seoski, domaćini ljubazni do bola a okolica...ma nemam riječi!
Jednostavno se to mora ići vidjeti.
Na imanju imaju zečeke, kokice i patkice, male jariće i ofčice,konje i Maxa-njemačkog ovčara kojemu je valjda životni zadatak drmat lopte klincima i igranje psećeg nogometa.
Imaju etno zbirku i domaća vina i likere koje em što možete probati možete i kupiti.
Iza kuće imaju dječje igralište gdje i veliki imaju mogućnost baciti šicu ili odbojku ili ići na jahanje.
Sve u svemu definitivno ću se vratiti tam na još koji ručak i definitivno preporučam svima koji žele se odmoriti od posla i gradskog asfalta da posjete to lijepo mjestašce.

Evo nedjelja je navečer i umjesto da ležim u krevetu i pokušavam zaspat ja sjedim na podu na sredini sobe i sređujem papirologiju za job...BORING!!!!!!!!!!
No ajd neko i to mora napraviti.
I usput jednim okom gledam film „Vjeruj u ljubav“....yeah right.....

Evo novi „izazov“-nabrojte (bar) 2 razloga zašt da neko vjeruje u ljubav!
Nagrada-nema je jer ovo nije nagradna igra.
Ovo je samo za utažavanje znatiželje zašto ljudi vjeruju u ljubav......