Black Berry. Na kraju ulice stoji Alter, držeći u rukama dvije knjige. Kišne kapi se lome na metalu njegova Rebela, udarajući ritam koji joj daje hrabrost. I dok se tako preplašeno, ne karakteristično i ne tipično z anju, kreće prema visokom, tužnom dječaku, pita se gdje je nestao. Nekada bi je dočekivao osmijehom, hrleći u zagrljaj. Tek na tren poželi otići, jednostavno se okrenuti i nestati u mnoštvu.
Razum joj brani bijeg. Ovdje je jer mora predati pošiljku. Sluša kišu i prati ritam. Još malo.
Formalan pozdrav. Hladno pružanje ruke. I suza u kutu oka.
ako nađeš pleonazam dobiješ keks.
__________________________________________________
Želim natrag svoje djetinjstvo. Radost prve zimske pahulje i divlji vjetar sa sjevera. Nevine osmijehe senih breza i miris lipe u rano jutro.
Vihor lišća i kisele nezrele grozdove oprane slanim vjetrom.
Nebuloze mjesečarenja i masnice od previše igre.
________________________________________
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
(Jesenjin)
___________________________
***
-Vidiš?- protisnuo je kroz zube dok je stiskao njenu glavu provukavši masne prste kroz svilu njenih plavih uvojaka.
-Vidiš li? To si ti.- Stenjao je pokazujući svojoj princezi odraz u ogledalu.
-Ti si crvena mrlja u zelenom kolažu ovog svijeta!- promrsio je stiščući je jače -moramo te ispraviti, moramo te popraviti! vikao je u zanosu svog ludog uma.
***
Ali se nije promijenila. Zauvijek je ostala crvena mrlja, čak i kad su njenu smrskanu glavu oprali s kupaonskog poda, i dugo još smo pred vlastite smrtne sate slušali njene tihe jecaje.
***
I ti si je vidio. U sparne ljetne dane, ako se zagledaš u rubove krošanja, vidjet ćeš crvene mrlje njena postojanja.
Bljah.
_______________________________________
Nedostaje mi tvoje mrtvilo.
________________________
Možda ja u srcu nosim čičak, pa me zato plačući stalno steže?
____________________________________________________
|