četvrtak, 17.09.2015.
17.09.2015
Čovjek je satkan od jedne niti,
a na nju još bezbroj njih
koje čine beskonačan prostor.
Od čega je on sačinjen nego od tebe Bože.
Kreće se uz pomoć vjetra
i hrani sunčevom svjetlosti.
Živi od zraka
i pije od kišne vječnosti.
Što je on nego cvijet
u beskrajnom raju svjetlosti.
Što je on nego mir
u Božjoj prisutnosti.
To je čovjek riječit od nevaljalosti
koji raste iz tamne zemlje,
suhe i puste od...čega Bože?
Bez Tvoje milosti.
N.A
Oznake: bog, čovjek, postojanje
- 21:31 -
četvrtak, 03.09.2015.
Maslačak
Oh, ima li nešto ljepše od neba koje je obavijeno svjetlećim kuglicama koje trepću od uzbuđenja i iscrtavaju upravo ono što tvoj um smisli. Nije li to beskonačni put ka onome što si smišljao cijelo vrijeme?
Željela bih da mogu letjeti i zaputiti se nigdje. Željela bih da me vjetar nosi kao maslačka i nagovara me na igru puta gdje me on želi odvesti i tako plešući i izvijajući se do sumraka me spusti onkraj one rijeke iz bajke što nepostoji kako bismo gledali te svjetleće kuglice koje trepću dijeleći tu uzbuđenost s nama.
Gdje je taj Vjetar? Kada ćeš doći i ukrasti me od suhe Zemlje da mi pokažeš Svijet?
Požuri! Što ako me ukrade dijete i otpuše dok ti ne dođeš i tako ću opet otići sa tuđom željom zaboravljajući na vlastitu.
Oznake: maslačak, putovanje, zvijezde, vjetar, želja
- 23:11 -
utorak, 01.09.2015.
Druga strana priče o meni
Zar nije čovjeku potrebno samo malo poticaja da bi bio zauvijek sretan? Ne razumijem još zašto volim tišinu, ali ono što osjećam je iznad svih riječi koje postoje na bilo čijem crvenom jeziku. Dok sjedim i čekam da mi istina sama dođe shvaćam da je jedino na ovome svijetu lako živjeti, a šta nije? Nije lako naučiti živjeti.
Kako je Sila okrutna, zar ne?
Dok sam zalijevala našu mladu maslinu zapitala sam se zašto ne mogu razgovarati s njom. Naravno, razumijem da nema jezik kao ja, nema tijelo kao ja, nema um kao ja, ali zašto je to bitno? Zar moramo biti isti da bi se razumijeli međusobno? Ni ljudi me nisu zanimali koji su kao ja. Ne treba mi druga osoba koja je ja ili ja koja sam ta osoba. Svejedno. Moja lađa traži tu maslinu preko mora i danas da je upoznam iako sam s njom svaki dan. Smiješno je kako ponekada s nekim provedete duži dio ili cijeli život s nekim i na kraju ga ni ne shvatite niti upoznate. Bude vam krivo. Sve vam crte oko lica budu krive jer niste postigli ono što ste željeli.
Pomislih ‘’ Čuješ li me’’ .
Smiješna sam sama sebi, ali to dijete koje vjeruje da je sve što pomisliš moguće, onda i žarko vjeruješ u to. Znam da me čuje i da me je čula svaki put kad sam joj prišla i bila je zahvalna svaki put kad sam joj utažila žeđ, a ja nisam znala slušati. Ne pričamo svi isti jezik, ali bitno je ono što osjetimo jedni prema drugima jer na kraju krajeva važne su emocije, a ne riječi koje pokažu to. Trebamo znati gledati, a ne slušati, ma ni gledati nego osjetiti. Osjećaj. Osjećaš, zar ne?
Oznake: maslina, pria, razumijevanje, razgovor
- 13:34 -
