Mozes li mi oprostiti....opet....neznam sto sam rekla....ali vjeruj mi nisam te zeljela povrijediti....osjecam da cu umrijeti.....koliko sam te povrijedila....odjednom si zasutio,nisi vise vikao tvoja me tisina i tvoj pogled ostavljaju slomljenom....sve bi dala da mogu povuci ove rijeci,vratiti vrijeme....svaki put kazem nesto zbog cega pozelim....placem....nezelim te napustiti,nezelim te izgubiti,ali nekako znam da nikad necu,znam nikada me neces napustiti,nikada neces otici....zato sto si ti stvoren za mene.....nekako,nekada ces shvatiti koliko me usrecujes,nemogu zivjeti ovaj zivot znajuci da nisi kraj mene....trebam te da prezivim,zato ostani kraj mene....gledas me u oci a ja vristim iznutra "oprosti mi,nisam te zeljela povrijedit"....i opet si mi oprostio....pravi si covijek za mene.....i samo zelim da znas da te nikada nisam zeljela povrijediti....namjerno.....
|