<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (7)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

komentari vidiš/nevidiš

Opis bloga

Nesto o meni:
name:Alexandra
last name:nije bitno
evo sta mogu poslusat
*nightwish
*evanascence
*C.O.B.
*S.O.A.D.
*Bon Jovi
*Metallica
*Amon Amarth
*Rob Zombie
*AC DC
*Nirvana
*Pink Floyd
*Obitary
*Led Zeppelin
ima ih jos al da ih sad ne nabrajam....
*datum rodenja:29.11.199*.
hhh...god nije bitna....
*ne podnosim cajkarose.....
*imam decka
*imam par naj legica.......
*naj boja:crna
*vegetarijanka.....
*ludim za cokoladom
*nevolim
*bahatost
*umisljenost
*dvolicnost
*ubojice
*samoubojstva
*emo ljude
*vjecite optimiste
*stalna tracanja
eto,to bi bilo to

How to find an answer
To a question you don’t understand
You are hopeless, no one can stop
The beginning of end

There, in the dead zone
Death is the one you wait
And when you realise that she is waiting for you too
It’s already too late

How to kill something
Already dead
Creatures that make you
Afraid to go to bed

Just one scratch,
Just one bite,
And you become one of them
In one, painful night

You can’t kill them
So the only way
Is to be wise and fast
And survive ‘til new day

Their hart is empty place
That smells like death
So when you are near them
Take a deep breath

Samo čekam kad će
anđeo tame po mene
doći
Kad ću napustit ovaj
svijet i u zaborav poći
Kad ću ostavit rodbinu,
prijatelje, poznanike sve
Da dođem u utvrdu mračnu i
kleknem pred Gospodara
Tame
Da me pita:"Želiš li
raditi za me?"
Da mu odgovorim:"Da,
učinit ću sve!"
Lice mi zadrhti, osmjeh
se pojavi
Po prvi put u mnogo godina
sreća me preplavi
Gospodar tame zamahne š
tapom,
toplina me obuzme
Osjećam kako svu tugu iz
mene on uzme
Izrastu mi krila prekrivena
perjem tamnim
Gospodar kaže:"Ti postat ćeč
mojim anđelom slavnim!"
"Odmah ćeš dobiti zadatak
prvi,
i učini ga bez prolijevanja
krvi."
Ja kažem:"Učini ću sve,
života mi moga!"
a gospodar:"Zarobi Gabriela-
anđela Boga."
Zamahnem krilima i nađem se u
zraku,
Već idućeg trenutka nestanem u
mraku



Istina je da ne znamo
što imamo dok to ne izgubimo,
ali je istina i da ne znamo što
nam nedostaje dok to ne nađemo.

Najbolja vrsta prijatelja je ona
s kojima možete sjediti cijelu
večer ne progovorivši ni riječi, a
kada odlazite osjećate se kao da je to
bio najbolji razgovor u životu.

Kada se vrata sreće zatvore,
otvore se druga, ali često tako
dugo ostanemo gledati u zatvorena
vrata,
da ne primjećujemo ona koja su
nam se otvorila.

Kada ste se rodili-plakali ste, a
svi oko vas su se smješili. Živite tako d
a kad umrete vi budete nasmješeni,
a da svi oko vas plaču.

Ljubav započinje osmjehom,
raste poljupcima i završava suzom.
Svaka budućnost se gradi na
prošlosti:
ne možete uspjeti u životu ako si
ne oprostite
pogreške i ne zaboravite slomljeno srce.

Sreća postoji za one koji plaču, one
koji su povrijeđeni, one koji traže i one
koji se trude, jer samo oni znaju cijeniti
ljude koji dotaknu njihov život.

Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što
je najbolje, već oni koji najbolje iskoriste
ono što imaju.

Imajte dovoljno sreće da budete nježni,
dovoljno izazova da budete jaki, dovoljno
tuge da budete suosjećajni, i dovoljno
nade da budete sretni.

Sanjajte što želite sanjati, idite kamo
želite ići i budite što želite biti jer samo je
jedan život i samo jedna prilika da učinite
sve ono što želite učiniti.

U životu postoje trenutci kada vam
netko toliko nedostaje, da ga poželite
izvaditi iz svojih snova i zagrliti u stvarnosti.

Ne idite za izgledom; može zavarati.
Ne idite za bogatstvom; može nestati.
Idite za onim tko vas čini radosnim jer
treba samo jedan osmjeh da uljepša l
oš dan.

Dati nekome svu svoju ljubav ne
znači ida će oni voljeti vas.
Ne očekujte ljubav zauzvrat, samo
želite da im bude u srcu, ali ako ne bude,
budite zadovoljni što je u vašem,...

Potrebna je samo minuta da se
zaljubite, sat da vam se netko svidi,
dan da
nekoga zavolite, ali potreban je cijeli
život da
nekoga zaboravite.

Ljubav su snježne saonice koje
jure tundrom i tada se iznenada
prevrnu, ostavljajući vas priklještene.
Tijekom noći dolaze snježne lasice.
(Matt Groening)




I have died from within,
the beginning of an end
But I still stand,
Seeing red,
The anger made me strong...

She's gone down below
but I'm no longer at her
side
and I'm drunk with the love
of the dead who is my bride

The pain grows stronger
everyday
and my soul is turning black,
Left alone with useless thoughts
and a life beginning to crack,
If you could see inside of me and
taste my bitter life
You would see an empty soul
drowned in misery…

Take me higher show me the
way
I'm lost beyond pain…

Alone on the outside don't
wanna be inside
I respect the world you live in
but I don't believe in it…

Crying I cannot believe
the world that I see
Is not for me,
Praying please take me
home,
I'm here all alone and
slowly I fade
If you could see my misery
Would you believe in
opacity?

Pain is my friend
Life's just a game
Take me away from here…

I will never fear again...never!
Never again. No more pain!

I'd like to see the real me.
But I'm afraid to look inside…

This life gives me
nothing but trouble
It's so insane I'm
feeling so helpless
My loyal companion
you know how to help me
Where are you? I need you so badly

Love is great but yet
painfully
Making scars I never would
believe
You might know what I'm t
hinking of
I cry my tears eternally
Read this lines and u
nderstand
I will never be free
Free from the force of loneliness
As the past still haunts

This is not the way
I wanna live my life
This is not the way I
thought it would be
To live without your love
To live without your smile
So my friend, please come
back to me now

What do they see when
they look at me?
Who are they to judge me
If they never spoke with me
Never looked without laughing
Never tried to see, see me

I can't believe that it is
only me
The person to hate
The only left out
I can't believe how they can
be so mean
If they could feel the brutal
stings of their words
And the bitter cold when they laugh

Once more I'm running
Running away, I must hide
Can't take anymore
A fight to free me from an
endless struggle with life
Running, tell me how far
should I go
If they're all the same
This fight
I'm fighting my way through

I don't really want to be like
them
The way they behave
The way that they live
I don't really need someone
No people like that
Someone in a world with wars
and respite
A world without the feeling

I must be running
Running away, I must hide
Can't take anymore
A fight to free me from an
endless struggle with life
Running, tell me how far
should I go
If they're all the same
This fight
I'm fighting my way throught

blogovi vrijedni citanja

Blogovi vrijedni citanja
buntovnica
mica
danijel
sarah
tanja
olja
duki
tijana
thea
vruce
martensica
sujda
gothic girl






dizajni:deky
kraljevski
gadura




Ovoliko vas je bilo od 10.1.2008.


online poker

Molim vas, pomozite Zeki!!!

(_/)
(O.o)
( > < Ovo je Gothic-Sado-Mazo Zeko.
Kopirajte ga na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu
do Svjetske dominacije!

četvrtak, 24.04.2008.

ajaj....danas mi dan super poceo al naravno to nebi bila ja da ga neke osobe ne bi upropastile...evo oako je to sve pocelo...probudila se ja...
a vani onak fino suncano...i osla ja doruckovat....obavit higijenu i u skolu...
u skoli bilo jebeno dobro...nemislim pri tom nucnje i nastavnike nego
na looodu ekipu...hhh...aaa bilo zakon danas..al smo se sprdali...
lol...e sad dolazi onaj dio dana....osla ja poslije podne na informatiku,,,
ah sad...vracam se ja kuc...a kod osnovne skole imaju bazeni odma
pored nje...i nis osla se ja s legicama setat..kad ono tamo nka Nasicka
skola...aaaa...ljudi moji,neznas ko je veci sminker od koga..doro bio jedan
jedna gluupa punkerica i to je to...evo sta je bilo....sad da vam opisem
kak smo izgledale jel cete tak jedino svatit o cem pricam...e ovak
ja imala crnu AC DC majicu,crne hlace i crne starke,thea imala crne hlace,crne patike,i smedu majicu,anda imala iskidane trapke,crnu iron maiden majicu i pokidane starke,tijana imala crvene poderane strake,trapke
i koznu jaknu...i sad idemo mi i ove se izbecile...mi nista ne fermamo njih ni pet posto...i prolazimo mi i jedna mala balavica mozda 6 razred uvrh glave kaze gle sto su se ove obukle...lol...kak su mi digle tlak...i nista
mi tu malu oak pogledamo ko da nije normalna i krenemo dalje..
dobor..sve ok...kad najdenom naletimo na tog metalca...a on blenio
u nas ko..al ugl...mi pogledale i njega i nasmjesile mu se..a liik...
ruuuuuuzan da nemoz bit ruzniji al oke..nema veze..:))).....
e sad vracamo se mi na igraliste sa bazena i sad...stoji neka mutava bome
malo deblja cura punkerica...i neka njena zacudo oko nje neka ekipa
nekih malih mutavih sminkerica...svasta..i sad..ona nama
s nekih petnajstak metara od nas pocela srat za metal..joooj...
ajme mi setjele fajtat s njima...joooj kucke,,,,al nista..inace
krenile mi na njih al jbgnaiso voditelj ekipe...grrr....
a njih bilo nekih 20....to je neka skola ali iz razlicith su razreda...
i sad osli mi tam iz vrata od bazena i ovi izasli van s bazena..isli
sjest u bus..i mi kak je veelika cesta i siroka stojimo na jednoj strani a oni ulaze u bus na drugoj i gledaju u nas..jooj...a doso toni jos..
psovo im sve po spisku...a voditelji u nas blijedo gledaju koji je nama..
al jbg...picka im...jooj..i sad svi usli u bus..a vozac vani pusi...
i sad prolazimo mi pored busa..i oni nama svi pokazu srednjak..ajme
majko mila...mi u njih pogledamo blijedo da blijede nismo mogli i
mi njima ladno srednjak..okrenemo se i odemo...a bome...kad
sljedeci put ako ikad vise dodu u kn.vinograde....najebace..
to im ja obecajem....to smo se mi dogovorili..jooj...sam da ih jos jednom
vidim..sam da vidim jos jednom onu punkericu kojoj bi onu crvenu kosu
pocupala s glave i kravatom objesila oko vrata...debelo svinjce...
ajme majko kolika je..juj juj,,,al aj nec vise vrijedat...
ade sad idu ko obicno possebni pozz kad sam dobre volje...
e ovako..prvi pozz naravno ide
zna se kom....
onda tijani
onda thei
onda andi
onda mici
onda dejani
onda marini
onda ivani
onda ivoni
onda duricu (leegendo)
onda alenu
onda dinceku mom(lega najbolji si)
onda anti
onda dukiju
i eto..danas sam si neshto hepi pa je taki i post..
za razliku o proslog...ajde pozzam vas sve..papa

utorak, 22.04.2008.

why the world need be a crule???

da..opet se sve ponavlja...opet se nizu razocranja....sve iznova
i iznova...legice moje koje citaju blog..ne odnosi se na vas nijednu..
da me poslije nebi ispitivale koje jel necu rec..nemojte me ni
ovako pitati jel o toj osobi stvarno vise ni a ne zelim zucnut..
kako se ona u zadnje vrijeme ponasa hladnokrvno prema meni tako
cu i ja prema njoj...pa zasto ja uvijek moam bit ta koja ce se javit..
inace se ta osoba mene nebi ni sjetila da ja postojim...pa hvala joj na
tome...ali mene sve to nekako..koliko god da mi nanosi bol..
daje mi neku neizrecivu snagu za dalje...jos sam jaca...svakim
njenim pokusajem da me unisti jos me vise ojaca..premda
to nije uvijek tako...rijeci su jos tu..rijeci jos bole...njena djela
bole vise nego bilo sta...ne..nemam vise povjerenja u nju...i ono malo
povjerenja sto sam imala u nju i ono malo vjere sto sam imala u nju..
izgubilo se....nema ga vise...gotovo je...samo zelim da mi se
makne iz zivota i da je vise nikad nevidim...jednostavno nekuzim
kko me jos moze pogledat u oci..nakon svih tih izrecenih rijeci...
nakon svih tih djela...nakon tih svih pustih obecanja...koliko god
govorila da sam jaka..koliko to god pokusavala biti..nejde...svakim njenim
djelom tonem sve vise i vise..kao u neku rupu bez dna...tonem
besciljno...nista vise nema smisla..nista vise nije kao prije...

zbog tebe...ona koja nista nevrijedi mnogima..a u mojim ocima
je bila sve...ona koja mi kada sad sve sagledam..dala vise razocaranja
nego ljubavi,prijateljstva,postovanja,odanosti,iskrenosti....
hvala ti na tome...hvala ti sto me svakim tvojim postukom cinis
sve meksom osoom......sto me svaki put sve vise i vise povrijedis...
za to ti mogu dat jedno veliko hvala....neznam vise na kakvom smo mi odnosu...al to sto mi imamo nemoze se tako ni nazvati...
to nije nista...mi kao cjelina nista ne vrijedimo...ona i ja smo gotova svrsena prica...zauvijek..nezelim vise nista imati s njom..jel s njom dolaze samo bolne rane i bolna sjecanja...
samo patnje i nista vise...ama bas nista....vezu mene i lijepe uspomene
za nju..ali nazalost to ove bolne prekriju...eto,vise se nista ne vrti oko
dobrog...uspjela je izgubiti jos jednu osobu u svom zvotu koja je za nju bila spremna dati mnogo toga...ali cudno je sto unatoc svemu...
ja tu osobu izrazito volim...sto mi je najgore od svega...
sto unatoc svemu...mislim da bih joj to sve oprostila i krenila dalje...
ali ne..odlucial sam istog trea dok sam i pisala...odlucila sam
da moram biti cvrsca,zrelija i samostalnija osoba...nesmije mi se vrtit
svijet oko te osobe..nije niko vrijedan mojih suza,moje boli....
nitko...ako treba radije cu postat hladnokrvno bice....nego
da ljudi vide kako patim i kako me mogu povrijedit...e pa to vam
vise nikada al bas nikada necu dopustit...mijenjam se...iako ce trebat
puno vremena...al..promjenit cu se...hocu....moju bol nitko ama bas nitko nece gledat...ako mi dode kad da zaplacem..zaplakat cu sama...
prebolit cu sama...al nikad vise pred nikim....ne...nece me vise niko vidit kako patim...nitko....necu si to dopustit....vise ne...sto je bilo bilo je..sada
je gotovo...postajem nova osoba...koja se vjerojatno nece svidjeti mnogima...al samo zelim zastiti svoje osjecaje na bilo koji nacin...
ne zelim da se moja patnja vidi....a eto,danas mi se lega iz osijeka,danijel
odselio u porec...jos jedan sok dana...uzas....jos mi je i sad krivo..
to je za mene veliki gubitak..to je bila osoba kojoj sam mogla sve rec..a sad je vise nema....iako nije otisao na kraj svijeta ko da je..ipak istra je daleko od slavonije...sad sve ide preko e mailova i poruka....ma...
eto sta da vam jos pisem...nemam sta...nit zelim....nit imam volje..

subota, 19.04.2008.

something i fell that everything is change

evo mene nakon par dana...nije mi se prije nista dalo pisat....
sva sam se ulijenila...nista mi se neda radit.....
al doslovno nista...stara mi jucer bila na informacijama...
zacudo,dobro je proslo...premda me raska ko i obicno morala
nagrdit..(hvala joj na tome).....al nije to nesto posebno stara uzimala u obzir..konacno je malo postala obzirnija prema meni i promijenila
se na bolje...inace sam se prije i s babom cesto svadala...
ali se i ona promjenila...evo vecskoro dvije nedjelje je proslo
a ja u odlicnim odnosima s babom...za divno cudo...
a sta se ljubavi tice..valjda je sve ok...a da ovim putem posebno
pozdravljam anju iz osijeka aaaa kad te vidim.....
saznala sam nesto..al nije sad bitno sta...tak da su mi se i ona
i jos jedan muski zgadili...ajme pa to vam je fufica nad fuficama..
jooj...danas ja isla s tijanom,andom,i ivanom skupljat puzeve...lol...
ustali se u 6 ujutro i u pol 7 se nasli ispred osovne skole i krenili
u akciju...skupili smo 4 kg.tj 12 kn kad smo prodali kod Varginih.....
poslije dosla kuc,jela i odma na komp i pisem ovaj post...jooj..
popodne mi dolazi lega iz belog..ivan..aajme kolko njega dugo nisam
vidila moram se doro ispricat s njim.....mozda dode i loza..
tak mi nesto anda rekla...al nije sigurna....
joooooj.....sad je osla stara do pizerrije...mmmm....bice pizze
e da...juce sam se cula s legama iz kraljevice evo da
uputim pozdrav mojoj ekipi s mora :edi,alen.boris,
mario,luka,cupavac,marko,ivana,.adriana,katatarina,doris,
zvone,dare.vidimo se mi opet na ljeto....
e da i posseban pozz mom raz....onda posseban pozz
mojim trima naj legicama tijani,thei i andi.....
onda poseban pozz i lozi i letvi....
onda posseban pozz mojim legama koje sam upoznala putem bloga
pa onda preko msn ljudi zakon ste...
ajde odoh ja sada.....pozz svima

nedjelja, 13.04.2008.

i dont wanna be sad....

eto,to ne bi bila ja kad bi vise dana bila sretna......
danas mi se opet raspolozenje srozalo dolje....nikako sad
opet nista nemogu gledat s vedre strane.....sve mi je nekak bezivotno
tmurno,i dalje a ne nabrajam.....jedna me je osoba uzasno i razocarala...
dvolicna je jako..neznam kako neko moze bit takav..preko bloga dvije cure
ispljuje i onda ih grli u skoli...pa mislim....stvarno.....
ah dobro,nju su svi odavna procitali ko knjigu samo ona to ne shvaca...
al zaboli me.....
razocarale su me jos neke osobe.....al nie bitno sad koje....
nekako mi se vec vecina ljudi popela na vrh glave...naravno ne moji dragi i
iskreni prijatelji..nego par osoba koje su meni same za sebe promjenile misljenje...vise nista iz njih dobro nemogu izvuc......
nazalost.....danas sam razmisljala o svemu po malo...
neke sam si stvari poslozila u glavi i uvela neke promjene.....
koje bi radije zadrzala sama za sebe.....nego,ajde nesto dobro u svemu...
juce sam bila vani s legama....slavila mi wegica rodos...bilo je super....
ajde bar neso dobro....sa starom opet imam malih nesuglasica....
prvo jucer kad sam dosla kuc iz chirsa (kaff) me gnjavila i poslje dosla
sjela kod mene na krevet i ispituje me kak je bilo,ko je bio itd sve umiljatim glasom.....ma neznam ni vise njoj koji je.....svima se pobrkali loncici u glavi.....ah...sad imam i frku sa skolom.....zato vam i nemogu tako cesto kommat....stara mi zabranila komp dok ne ispravim ocijene....
tak da cu se potrudit da to sto prije bude.....ebi vam sad pisala sve negativne stvari koje me muce..pa ato bolje da sto prije zavrsim ovaj
post.....evo uputit cu par posebnih pozdrava ljudima u koje stvarno imam
povjerenja i koji nisu dvolicni......prvi pozdrav ide mojim najboljim legicama
tijani i tei..onda kikiju...onda mojoj andi :)......marini,ivani,dejani,
lozi :)...
a evo mojih bisera iz osijeka moram i njih puuno pozdravit:dino,duki,ante legende moje veeeliki pozdrav i vama......
ond lara moja :)...onda moja seka Ivana......i vama blogerasima....
pozdrav!

četvrtak, 10.04.2008.

every story have the end...

eh....evo meni je zadnjih dana u zivotu dosta dobro....
ljubav je super...jedino mi je zao radi jedne legice koja je s deckom
kojeg obozava a on nju vara s bivsom curom..ona je njemu spremna sve
oprostiti ali on joj nikako nece priznat iako ga svi vec citaju ko knjigu...
pa mi je malo bed zbog nje.....a sto se tice mog zdravlja....mozda
cudno zvuci al imam nesto slicno upali stopala...jedva hodam....sepam
na lijevu nogu......sto se tice staraca.,,,,pa dosta se sad dobro slazem s njima..
za diiivno cudo........a sto se lega tice..prejebeno dobro nam je...
stalno izmisljamo neke gluposti i sranja radimo pa nam nije dosadno...
sto se ljubavi tice...:))......ma sve je super.....nemogu se zalit ;)...
ah..jedva cekam danas..idemo u beli....hhh...bice fora..nebi vam sad
tu u detalje....;)........inace nevolim optimisticne ljude..al sam si i ja nesto takva postala u zadnje vrijeme...sve nekak gledam s vedrije strane za divno cudo....

al ima jedna stvar koja me jebe.....ajoj sutra dolazi stara na informacije..
ajaj....opet cu dobit kaznu..pa da vam odma napomenem mozda cu kasnit s
kommanjem....al cim uspijem ja vam vratim kommove...
e da..moja vegica pocela radit blog s dizzovima...evo vam link
klikni
imate dosta punk dizzova pa ko voli nek ode....:)
evo saljem poseban pozdrav sljedecim ljudima:
moj najdrazi...pusica veeelika
tijana
thea
deky
mica
ante
duki
dino
danijel
matija
tanja
blogerasima mojim

četvrtak, 03.04.2008.

pricice....

evo ove pricice sam nasla na netu,sad je na vam aocete li vjerovat ili ne...
Ovo se dogodilo meni i petorici mojih prijatelja. Samo da znate u trenutku kad se to događalo nismo bili niti pijani niti napušeni. Svih nas 6 smo vidjeli isto. Bilo je to prije 2 godine na braću na ljeto. Mi smo ljetovali u Sutivanu koji je 30-ak kilometara udaljen od Supetra. I išli smo jednu večer u Supetar vanka, a nakon toga smo se vračali pješke u Sutivan. Put koji vodi između ta dva mista je šljunkovit put uz more s jedne strane, a s druge strane je šuma. Odjednom u daljini smo primjetili nekoliko ljudi kako dolaze prema nama. Kako su se približivali mi smo sve tiše govorili jer nam je nešto bilo čudno. Ti "ljudi" šta su dolazili bili su nevjerojatno tihi. Nama je pod nogama pucao šljunak, a njima se ništa nije čulo. I onda su prošli odma do nas. Na naše zaprepaštenje to su bili dosta mali ljudi, možda 1.20m visine i imali su kapuljače na glavi i LEBDJELI su poviše zemlje. Zato im nismo čuli korake. Nisu nas niti pogledali samo su prošli tako tiho do nas. Mi smo se pogledali u strahu i počeli smo trčat šta nas brže noge nose. Još i danas kad se toga sjetimo prođu nam trnci kroz tijelo. Al to nije jedina stvar šta se dogodila na tom istom putu. Tu ima blizu i jedno groblje na kojem smo u 3 ujutro vidili jednu staru ženu u crno kako stavlja cvijeće na grob. Zamislite to vidit u 3 ujutro, a nema nikoga okolo, sve je tiho.

U noći kada je umro moj otac(u bolnici),zlostavljač radi kojeg sam bila prisiljena napustiti roditeljski dom sa 16g,a par godina kasnije i majka(pa je kasnije živjela do smrti u mom kućanstvu) nas troje odraslih bili smo svjedoci pojave za koju ni dan danas neznam kamo smjestiti.
Dakle te noći u 2.ooh probudilo nas je sve troje deranje,vrištanje,nešto između plaća malog djeteta i deranje mačke kad joj staneš na rep.Moja prva pomisao je bila da je na cesti koja prolazi uz kuću stradala koja od mojih mačaka.Odmah sam izašla da vidim što je.Izašli su i moj suprug i moja majka.Dvorišna rasvjeta je izuzetno dobra,tako da se vidjelo kao u po bijela dana.
I tada pred očima nas troje odraslih,nepraznovjernih,trijeznih ljudi s obližnjeg drveta počelo se u zrak,uz neprekinuto glasanje,dizati nešto,što nikada nitko od nas troje u životu nije vidio.Uz polagano udaranje ogromnih,višemetarskih krila,odjekivalo je kao udarci po napetoj koži,neprestajući se glasati,razjapljenih čeljusti(ne kljuna),diglo se desetak metara u zrak i tada doslovno rasplinulo.
Bez obzira koliko se nas troje nakon toga trudilo u kasnijim razgovorima detaljno utvrditi što smo to vidjeli,pretražujući sve dostupne enciklopedije o pticama,nigdje nismo naišli na podatak o takvom stvorenju.
Ujutro nazvala me kolegica iz bolnice i saopćila mi da je otac umro u 2.ooh.
Moja majka je sve do smrtnog časa tvrdila da je to bio očev duh,odnosno ono u što se pretvorio kao osoba koja je gotovo unišila živote dviju žena i petero djece.
Nikako nisam mogla prihvatiti takvu tvrdnju jer sam mišljenja da je takvo obličje demona,plod ljudske mašte,ali do dana današnjeg nemogu objasniti što e to bilo.

Kako bi vi objasnili ovu priču koja je znanstveno zabilježena, dokumentriana i snimljena. Nakon teške prometne nesreće ležale su majka i kćer u bolnici. Svaka je bila u svojoj operacijskoj sali u teškom stanju. Liječnici su se borili za njihov život. U istom trenutku i jednoj i drugoj stane srce. Liječnici su počeli reanimiranje. Ovako nešto je poslije ispričala kćer: Osjetila sam se laganom kao perce i više me ništa nije boljelo. Pogledala sam prema dolje i spazila sebe kako nepomično ležim u krevetu, a puno ljudi okolo mi pokušava pomoći. Lebdjela sam prema gore i u gornjem kutu sobe spazila svoju majku. Skupa smo gledali moje tjelo i razgovarale. Osjećaj je bio nevjerojatno dobar. Tako miran i spokojan. Poviše nas otvorio se tunel i iz njega je zračila bijela topla svjetlost. Jaka sila nas je vukla prema gore, a mi smo zadovoljne išle jer nas je privukla ta mirnoća i ljubav koja je zračila iz tunela. Odjednom moja majka se okrenula prema meni i rekla mi da još nije vrijeme da ja idem za njom. Ona je produžila naprijed i rekla mi da se vidimo jednog dana. Ja sam otišla do čekaonice ispred sobe i vidjela svog muža i djecu. Muž je bio obućen u crvenu jaknu i bijelu majicu ispod. Pričali su o nesreći i muž je tješio mlađu kćer koja mu je sjedila na koljenu i plakala.......Dalje se više ničeg ne sjećam. Probudila sam se u bolesničkoj sobi nakon 2-3 dana od operacije. Rekla sam liječnicima da mi je majka umrla. Oni su bili zaprepašteni jer mi to nitko nije rekao, a nije ni mogao jer sam spavala stalno.
Nakon toga život se toj ženi skoroz promjenia. Ona od tog događaja se ne boji smrti..... Svi liječnici te bolnice su potvrdili sve što je ova žena opisala. Sve je bilo u detaljima točno. Točno je opisala svog muža u čekaonici i znala je točno vrijeme smrti svoje majke.

Ispričat ću i ja jedan svoj događaj. Nisam sigurna je li se doista dogodio jer bila sam dijete, nisam još ni u školu krenula. Uglavnom, mama i ja u to vrijeme (kraj 80-ih) živjele smo same i svako jutro, kad bi mama otišla na posao, ja bih se ustala zajedno s njom i sjedila kraj nje dok bi pila kavu, pa bih je ispratila, zaključala vrata i vratila se u krevet. Međutim, svako jutro, kad bi mama otišla, a kad bih ja legla ponovo u krevet, čula bih u sobi iznad svoje nečije korake. Nakon nekog vremena, ne samo da su u pitanju bili koraci, nego je par puta netko povlačio pokrivač i pokušavao me otkriti.To je tako bilo svako jutro dok se jednom nisam ustala i pobjegla kod tetke koja je živjela u mojoj ulici. Kasnije mi je mama pričala o jednom vojniku kojeg su ubili u staroj kući na čijim temeljima su moji roditelji sagradili svoju kuću. Stalno je u tim sobama gore netko hodao iako nije nikoga bilo, a kada su moji roditelji počeli čuti zveket lanaca, otišli su gore da provjere u čemu je stvar, ali nisu mogli upaliti ni svjetlo ni svijeću, a kad bi se sve smirilo, svjetlo je radilo i mogli su upaliti svijeću. Nakon što su pozvali svećenika da blagoslovi kuću, takve se stvari nisu više događale. To s tim "duhom" događalo se prije mog rođenja tako da za ono što se meni događalo, nisam baš sigurna je li se stvarno dogodilo ili....

srijeda, 02.04.2008.

Kada odlazi netko koga volis,a minute postaju sve krace,nemoj plakati,iako ti se place,svaki odlazak treba shvatiti jer ljudi odlaze da bi se mogli vratiti

Evo,ovaj post posvecujem svom bivsem naj legi koji se na zalost odselio u Kanadu
I dolazi jednom u 2-3 godine…….evo da ja vama ispricam nasu prijateljsku pricu…..
Sasa I ja se poznajemo od svoje trece godine.Bili smo nerazdvojni.Nije prosao niti
Jedan dan a da se mi nismo vidjeli….bili smo poput brata I sestre…..
Svakodnevne igre,zezancija,smijeh……..vjecito sam bila kod njega na rucku,a I on
Kod mene….njegovi roditelji,baka I djed vec su me prozvali svojom snajkom…hhhh….
A mi onaki mali…nismo ni shvacali sto to znaci…samo smo se na to slatko smijali……
Posto sam vam ja kad sam bila manja,onak vise bila s muskim drustvom,cesce sam
Se igrala auticima nego barbikama I lutkicama….nesto me to nije previse zanimalo
Iako sam se znala I s djevojcicama zaigrati…..al kad smo se ja I Sasa poceli igrati njegovim
Auticima…..ajooj…nikad kraja…a jos je bilo zanimljivije jel je on imao nekakvu malu autocestu sa svim
Znakovima I tim glupostima…znali smo se igrati satima…….
Cak smo zajedno isli I nogomet igrat……imali smo mi I nasu ekipu…iako smo mi bili najstariji
A ovi malo mladi decki od nas…al tada u tom periodu nama nista nije smetalo……
Igrali smo zajedno I nogomet,poslije nogometa obavezno isli kod mene,svaki dan na
Sok I poslije igru s malim sitnim zivotinjicama kao iz kinder jajeta samo su sve bili dalmatinici…
Imala sam 101 dalmatinera…..hhh…svakom smo dali ime…….jedino se sjecam das mo jednom malom
Dali ime Spuki……nekako mi je to ostalo u sjecanju…I dan danas njega jedino imam….
Hhh…ali kada smo Sale I ja postal malo stariji……tu su se pojavile I prve simpatijice…..
Normalno,ni on ni ja nismo htjeli nista govoriti o tome,bili smo sramezljivi….
Ali jednog dana igrali se mi s Mirelom I Ruzicom (koje su dosta starije do nas)
I pita mene mirela jel se tebi sivda sasa ja ko iz topa odgovorila da!
Pita ona sasu jel se tebi svida Aleksandra…on isto kaze da…..
I dosle one na ideju da nas vjencaju…lol…..i tako stajali mi kod mene na ulaznim vratima u dvoriste
I kaze mirela proglasavam vas muzem I zenom,mozete se poljubiti…..
Hah…….tad je uslijedio prv poljubac…jooooj……al normalno nije to bio
Neki poljubac,znate onaj djeciji,usta na usta…al neka bilo je super….hahaha…
I tako,posto smo mi mislili das mo muz I zena naravno htjeli smo dijete….joooj….
(mi smo vam cesto gledali filmove,pa smo znali o cem se rad,samo emojte nesto krivo pomislit
Nismo gledali pornice!!i hhh)
I onda sam ja uzela svoju lutku I to nam je kao bilo dijete……….brinuli smo se o njoj I sve…
Jooj..kad se sjetim da sam ja imala ona djecija kolica,pa stavila bebu unutra I nas troje se idemo setat…loool…..
I tako je rpolazio dan za danom……
I onda je dosao na zalost I taj dan…sasa se seli….nemogu se sjetit koliko smo godina imali…
Ajme,koje su to suze bile….strasno……znam da se niskim nisam htjela igrat prvih dana,
Jel mi s nikim nije bilo dobro kao s njim…..al ipak bila sam jos jako mala pa me I to brzo proslo…
Sasa je dosao nakon 3 godine……jedva smo nesto progovorili….on je jedva pricao hrvatski,a ja
Ni a nisam znala prozborit na engleskom…tako das mo se jos vise udaljili,iako je on
I tad dolazio kod mene,ali nije to to…vrijeme I daljina su ucinili svoje…nazalost……
Sasa dolazi ove godine u 7 mjesecu…..nadam se da cemo ovaj put imati vise tema za razgovor…
A moja stara se cesto cuje s njima,I njegova mama je rekla da sasa super prica hrvatski,jel
Zahtjevaju iako su u kanadi da u kuci pricaju hrvatski,ali da
Ga mijesa s engleskim….al oke,nema veze…pa sad znam I ja engleski!!hehe…..
Iako sasa ovdje nece bit dugo,samo dva mjeseca…..nadam se da cemo se opet zblizit naravno,samo
Kao prijatelji…..jel ja u njemu vidim samo onog mog malog prijatelja s kojim mi je
Djetinjstvo bilo ljepse I zabavnije….al evo..poseban pozdrav da uputim mom najdrazem bicu na svijetu…..bubavi volim te puno,mojim legicama bez kojih nebi mogla ni dana izdrzat,mojim
Legama koji me svakodnevno zajj al nema veze,zbog njih mi zivot zabavniji,mojoj obitelji
Koja mi je velika potpora I podrska u svemu ,vama blogerasima koji citate I dajete svoja mislenja
Na mom blogu……..eto toliko za sada….pozz vas sve!