|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nesto o meni:
name:Alexandra
last name:nije bitno
evo sta mogu poslusat
*nightwish
*evanascence
*C.O.B.
*S.O.A.D.
*Bon Jovi
*Metallica
*Amon Amarth
*Rob Zombie
*AC DC
*Nirvana
*Pink Floyd
*Obitary
*Led Zeppelin
ima ih jos al da ih sad ne nabrajam....
*datum rodenja:29.11.199*.
hhh...god nije bitna....
*ne podnosim cajkarose.....
*imam decka
*imam par naj legica.......
*naj boja:crna
*vegetarijanka.....
*ludim za cokoladom
*nevolim
*bahatost
*umisljenost
*dvolicnost
*ubojice
*samoubojstva
*emo ljude
*vjecite optimiste
*stalna tracanja
eto,to bi bilo to
Blogovi vrijedni citanja
buntovnica
mica
danijel
sarah
tanja
olja
duki
tijana
thea
vruce
martensica
sujda
gothic girl
dizajni:deky
kraljevski
gadura
Ovoliko vas je bilo od 10.1.2008.
online poker
Molim vas, pomozite Zeki!!!
(_/)
(O.o)
( > < Ovo je Gothic-Sado-Mazo Zeko.
Kopirajte ga na svoj blog i tako
mu pomognite na njegovom putu
do Svjetske dominacije!
evo ove pricice sam nasla na netu,sad je na vam aocete li vjerovat ili ne...
Ovo se dogodilo meni i petorici mojih prijatelja. Samo da znate u trenutku kad se to događalo nismo bili niti pijani niti napušeni. Svih nas 6 smo vidjeli isto. Bilo je to prije 2 godine na braću na ljeto. Mi smo ljetovali u Sutivanu koji je 30-ak kilometara udaljen od Supetra. I išli smo jednu večer u Supetar vanka, a nakon toga smo se vračali pješke u Sutivan. Put koji vodi između ta dva mista je šljunkovit put uz more s jedne strane, a s druge strane je šuma. Odjednom u daljini smo primjetili nekoliko ljudi kako dolaze prema nama. Kako su se približivali mi smo sve tiše govorili jer nam je nešto bilo čudno. Ti "ljudi" šta su dolazili bili su nevjerojatno tihi. Nama je pod nogama pucao šljunak, a njima se ništa nije čulo. I onda su prošli odma do nas. Na naše zaprepaštenje to su bili dosta mali ljudi, možda 1.20m visine i imali su kapuljače na glavi i LEBDJELI su poviše zemlje. Zato im nismo čuli korake. Nisu nas niti pogledali samo su prošli tako tiho do nas. Mi smo se pogledali u strahu i počeli smo trčat šta nas brže noge nose. Još i danas kad se toga sjetimo prođu nam trnci kroz tijelo. Al to nije jedina stvar šta se dogodila na tom istom putu. Tu ima blizu i jedno groblje na kojem smo u 3 ujutro vidili jednu staru ženu u crno kako stavlja cvijeće na grob. Zamislite to vidit u 3 ujutro, a nema nikoga okolo, sve je tiho.
U noći kada je umro moj otac(u bolnici),zlostavljač radi kojeg sam bila prisiljena napustiti roditeljski dom sa 16g,a par godina kasnije i majka(pa je kasnije živjela do smrti u mom kućanstvu) nas troje odraslih bili smo svjedoci pojave za koju ni dan danas neznam kamo smjestiti.
Dakle te noći u 2.ooh probudilo nas je sve troje deranje,vrištanje,nešto između plaća malog djeteta i deranje mačke kad joj staneš na rep.Moja prva pomisao je bila da je na cesti koja prolazi uz kuću stradala koja od mojih mačaka.Odmah sam izašla da vidim što je.Izašli su i moj suprug i moja majka.Dvorišna rasvjeta je izuzetno dobra,tako da se vidjelo kao u po bijela dana.
I tada pred očima nas troje odraslih,nepraznovjernih,trijeznih ljudi s obližnjeg drveta počelo se u zrak,uz neprekinuto glasanje,dizati nešto,što nikada nitko od nas troje u životu nije vidio.Uz polagano udaranje ogromnih,višemetarskih krila,odjekivalo je kao udarci po napetoj koži,neprestajući se glasati,razjapljenih čeljusti(ne kljuna),diglo se desetak metara u zrak i tada doslovno rasplinulo.
Bez obzira koliko se nas troje nakon toga trudilo u kasnijim razgovorima detaljno utvrditi što smo to vidjeli,pretražujući sve dostupne enciklopedije o pticama,nigdje nismo naišli na podatak o takvom stvorenju.
Ujutro nazvala me kolegica iz bolnice i saopćila mi da je otac umro u 2.ooh.
Moja majka je sve do smrtnog časa tvrdila da je to bio očev duh,odnosno ono u što se pretvorio kao osoba koja je gotovo unišila živote dviju žena i petero djece.
Nikako nisam mogla prihvatiti takvu tvrdnju jer sam mišljenja da je takvo obličje demona,plod ljudske mašte,ali do dana današnjeg nemogu objasniti što e to bilo.
Kako bi vi objasnili ovu priču koja je znanstveno zabilježena, dokumentriana i snimljena. Nakon teške prometne nesreće ležale su majka i kćer u bolnici. Svaka je bila u svojoj operacijskoj sali u teškom stanju. Liječnici su se borili za njihov život. U istom trenutku i jednoj i drugoj stane srce. Liječnici su počeli reanimiranje. Ovako nešto je poslije ispričala kćer: Osjetila sam se laganom kao perce i više me ništa nije boljelo. Pogledala sam prema dolje i spazila sebe kako nepomično ležim u krevetu, a puno ljudi okolo mi pokušava pomoći. Lebdjela sam prema gore i u gornjem kutu sobe spazila svoju majku. Skupa smo gledali moje tjelo i razgovarale. Osjećaj je bio nevjerojatno dobar. Tako miran i spokojan. Poviše nas otvorio se tunel i iz njega je zračila bijela topla svjetlost. Jaka sila nas je vukla prema gore, a mi smo zadovoljne išle jer nas je privukla ta mirnoća i ljubav koja je zračila iz tunela. Odjednom moja majka se okrenula prema meni i rekla mi da još nije vrijeme da ja idem za njom. Ona je produžila naprijed i rekla mi da se vidimo jednog dana. Ja sam otišla do čekaonice ispred sobe i vidjela svog muža i djecu. Muž je bio obućen u crvenu jaknu i bijelu majicu ispod. Pričali su o nesreći i muž je tješio mlađu kćer koja mu je sjedila na koljenu i plakala.......Dalje se više ničeg ne sjećam. Probudila sam se u bolesničkoj sobi nakon 2-3 dana od operacije. Rekla sam liječnicima da mi je majka umrla. Oni su bili zaprepašteni jer mi to nitko nije rekao, a nije ni mogao jer sam spavala stalno.
Nakon toga život se toj ženi skoroz promjenia. Ona od tog događaja se ne boji smrti..... Svi liječnici te bolnice su potvrdili sve što je ova žena opisala. Sve je bilo u detaljima točno. Točno je opisala svog muža u čekaonici i znala je točno vrijeme smrti svoje majke.
Ispričat ću i ja jedan svoj događaj. Nisam sigurna je li se doista dogodio jer bila sam dijete, nisam još ni u školu krenula. Uglavnom, mama i ja u to vrijeme (kraj 80-ih) živjele smo same i svako jutro, kad bi mama otišla na posao, ja bih se ustala zajedno s njom i sjedila kraj nje dok bi pila kavu, pa bih je ispratila, zaključala vrata i vratila se u krevet. Međutim, svako jutro, kad bi mama otišla, a kad bih ja legla ponovo u krevet, čula bih u sobi iznad svoje nečije korake. Nakon nekog vremena, ne samo da su u pitanju bili koraci, nego je par puta netko povlačio pokrivač i pokušavao me otkriti.To je tako bilo svako jutro dok se jednom nisam ustala i pobjegla kod tetke koja je živjela u mojoj ulici. Kasnije mi je mama pričala o jednom vojniku kojeg su ubili u staroj kući na čijim temeljima su moji roditelji sagradili svoju kuću. Stalno je u tim sobama gore netko hodao iako nije nikoga bilo, a kada su moji roditelji počeli čuti zveket lanaca, otišli su gore da provjere u čemu je stvar, ali nisu mogli upaliti ni svjetlo ni svijeću, a kad bi se sve smirilo, svjetlo je radilo i mogli su upaliti svijeću. Nakon što su pozvali svećenika da blagoslovi kuću, takve se stvari nisu više događale. To s tim "duhom" događalo se prije mog rođenja tako da za ono što se meni događalo, nisam baš sigurna je li se stvarno dogodilo ili....
