.... koma, koma neču doma... nigdje mi se neide... pustite me svi po redu..
užas baš sam si koma čak sam i poso danas eskivirala da mogu u miru otplakat svoje probleme, mislim uopće mi nije dobro i nemogu ja jednostavno više nemogu, psihički tonem i to nemogu, mrzim osjećaj u kojem volim nekog a tonem tonem ko brod - polako se stapam s vodom i odlazim lagano prema dnu, odvratno..
ako to je bila ljubav onda sreća meni nije suđena,
ja sam tako zaljubljen, a teško prevaren, da te cijeli život ne zaboravim....
neznam........ umiremmmmmmmm
srce mi vene ko cvijet bez vode.......
čak me ni pisanje bloga ne veseli, neznam nemogu više nemogu višeee
|