lost in love2
29.03.2009., nedjelja
neznam, zbrda zdola,ništ s nićim veze nema
|
mrzim dane ko što je ovaj, jer ni sama neznam kud i kaj , izgubim se i tak stojim u zrakopraznom prostoru i tapkam na mjetu, postavljam si pitanja na koja ubiti si ni ne želim postavaljat, ali jednostavno dan , vrijeme i slične pojave, vremenske nepogode same od sebe se pripriječe i etto meni konfuzija totalna . užas misleći da je ovo sve super i za pet, ali zašto se ja preispitujem, neznam, ne shvaćam sebe a kamoli bi nekog durgog mogla shvatiti. nekad stavrno sebe smatram totalnom konfuzušom ili bolje rećeno onak ne kužimm se , ja jesam po prirodi čudna i sve je to pod noramlno, ali zakaj ja sad nisma zadovoljna , jest da sam razmažena do bola i to stoji ali eto ja sad pokušavam otkrit koja je bit i smisao svega ovog, i nejde jednostavno nejde, nemam ideje. pišem da mi bude lakše da pokušam otkriti bit svega ovog i zašto njega nema i zašto ne zove, i još tisuću zašto, nisam onaj tip cure koja ne zove raddi ponosa , ja kad mi se zove zovem, ali ovo trenutno mi je onak sve čudnije i čudnije ne razumijem ali tak ispada, čudno na kraju krajeva..... jer nemogu dokučiti uz svu opću slobodu koju dozvoljavam njemu jer i ja idalje isto tako želim svoju slobodu, pa je to ono nemoj radit drugom što ne želiš da se radi tebi, ali Bože danas je nedjelja , mislim znam da ljudi i tada izlaze, meni se nije dalo mrdnut ali za ostale ok, ali zar je takav problem uzeti mobitel poslati sms, ili nazvat i reć bok , ma mislim ne trežim opravdanja jer je to suludo vrlo sam realna, ali svejedno ne shvatam bit toga svega. drugi korak koji mi nije bio jasan je taj da uzme stvari, ali ostavi majcu da ja ne mislim i da šta da?????????? štaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa??????? i opet eto ubiti na kraju pisajući sve ovo shvatim, teško ti je reći zbogom pa to na onaj najtaktičniji naćinn pokušava napravit..... no dobro i to mislim valjda če izać kad se javi pitat ču jer stvarno mi nije jasan. no bit cijele ovee moje dram je jer sam trenutno sama, nedjelju mrzim ovak i onak, a tek kad me sustigne sjeta još i više, cijeli dan pjevam pjesmu Zorana Predina : Prohujali su moji vihori i puno suza odnjeli u ime naše mladosti tražim još malo ljubavi..... neznam dal su mi stvarno prohujali vihori ili če tek, ali neželim sumljat u ljubav ne želim. |
- 23:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.03.2009., srijeda
mail bez imena i pozdrava
|
evo sad opet nemogu disat nakon tvog maila neznam ali disat nemogu sjedim vani na terasi i duboko dišem s laptopom na nogama smrzavam se a godi mi hladan zrak jer unutra nemam zraka užas, kak se ovo stanje zove nek mi neko objasni jer ja više sama sebe ne kušim ama baš, ništa ni mrvicu ni malo...... grozan je osjećaj grozan kad ni sam neznaš kak kaj i zbog čega i opet te čudne jebene kiše u mojoj glavi i pada li ga pada već me živcira koliko pada neznam kaj da kažem nemam riječi ali zato pada li ga pada, još da je to pms sve bi bilo lakše i jasnije ali pms nakon menge ne dolazi, ili sam ja jedna od onih frikuša koja je u pms cijelu godinu, onda bih rađe Bože liši me osjećaja pa da budem stena nego ovako....užas užas, i ja i dalje ritam disanja normalnog nemogu uhvatiti lovimm atome kisika i ne vjerujem da mi se ovo događa opet noge su mi premrzle jer stojim na hladnim i vlažnim pločicama bulječi u ekran monitora i idalje duboko dišući sa nikavom naznakom da če mi kroz minutu dvije biti bolje ili da če ovo prestajanje disanja prestati.....strava grozan osjećaj nedostaka zraka ili bolje rečeno neuravnotežno disanje , ali postoji vjerujem riješenje, sam još moram doći do toga ili kak bi "alkemičar" reko : " ono što želiš iskreno i od srca i cijeli svijet se okrene da ti to i dobiješ" istina vrjeme ne postoji u tom nekom duhovnom ili ti nekom zrako praznom prostoru u kojem se nalazim trenutno i ja mada stojim vani noge su mi sleđene nemogu se prisliti da uđem u sobu , sjedim na nekoj kištri čak ni ne osjećam više takvu bolu u nogama od hladnoće, pišuči sad ovu litaniju odnosno svaku misao koje me spopala u zadnjih dvadeset minuta od kada sam shvatila da imam mail, neznam više ni kaj da kažem pokušavam se koncentrirat na disanje i onda na ovaj potpuno kišni dan u mojoj glavi počinju mi suzit oči i ne želim si priznati več sama sebe uvjeravam kak je to od gledanja u monitor u mraku mislim ja sad ovo totalno svijesno pišem bar mislim da sam pri svijesti toliko me uzdrmo ovaj mail da nisam ni ziher dal sam svijesn aili nesvijesna, vjerujem da če sve ovo tebe nagnat na smijeh meni nije tak trenutno ali eto sve sam isipala iz svog mozga trenutno kaj se dalo uz poteškoču disanja i totalno utrnule noge od hladnoće pločica koje su i polu mokre, ad već lakše dišem jer pišem pa ritmiči usmjeravam zvuk tipkovnice na svoje uzdisaje i izdisaje, ne pokrečem se unutra jer još se nemogu odljepit pokušavam zpalit pljugu jednom rukom a drugom i8 dalje pišem sve kaj mi pada na pamet jer bi ja toliko toga htjela podjelit s tobom ali neznam hendikepirana sam izgleda za taj dio jer idalje pišem nekakve litanije bez smisla, uvoda i zapleta li lakše mi ej iz minuteu minutu mi je lakše, dišem ne hvatam više atome ni zrak već se prilagođavam hladnoći noge sam uspjela skupit pod svoje dupe tak da im je toplije gledam u nebo zvijezde ne vidim tmurno je i mračno nema života , neznam djelujem sama sebi depresivno ali ni sama neznam kaj sam, uglavnom shvatila sam da se želje ostvaruju odnosno to mi je eto sad prva spoznaja, ja cijeli dan danas očekujem neko čudo nekaj i otvorim sad mail i doživim šok vjerovatno je to onda to mislim pretpostavljam , opet ono kad si nekaj jako jako želiš to i dobiš..... strahota vani je hladno i samobor ko grad odavno već spava mojom ulicom ne prođe niko baš sam si i to nekak sad uočila onak ne vezano za ništa ali istina cijela ulica usnula je neki čudan san osjećam se ko da je vrijeme stalo nikakvog zvuka ne čujem, a još manje da vidim živo biće oko sebe, čak je i nebo danas odlučilo ne biti divno već onakvo kakvo je i u mojoj glavi sivilo, neznam dal bi se moje trenutno stanje možda moglo nazvati proljetnom depresijom mislimfakat neznam ni sama pokušavam shvatiti ali mi stvarno nejde, pisajući mali čovječe napisala sam si i blog tak da ni to nemoram više ništ srat kad sam sve kaj sam htjela rekla u mailu, razočarana sama sobom jer se nemogu definirat vidiš koji čovjek može doživit rasapad sistema u dan nekog svog osobnog očaja, ili ti na dan kiše u glavi da jedan mail koji ni kriv ni dužan se pojavi u vrijeme kad možda i niej trebo doć jer je bio očekivan puno prije, ma mislimtrudim se u svakom pogledu svog života bit jaka i čvrsta i onda me takva sitnica onak totalno razdrma po glavi jer počnem razmišljat i ispitivat sebe, i shvatim da sam možda ni ne želeći to priznati sebi a kamoli sveopćem puku i svijetu oko sebe totlano emotivna i to me neopisivo nervira jer ipak ja ne želim da itko zna od kolike količine osjećaja se ja sačinjavam , da nebih opet me negdje bolilo, nosa deto kad si možda i naletio meni u krivo vvrijeme na krivom mjestu, mada sam imala osjećaj da ti imaš razumjevanja za mene i moje bljezgarije kao što je i ovaj kilometarski mail iz kojeg na kraju nemaš ništ sam hrpu riječi napapiru sročenih isto tako neevezano jedno uz drugo odnosno izgubljenih mislim nisam ga pročitala ni ne mislim ono kaj mislim sam napisala najbitniju stvar ne mislim jer neću, a sve ostalo je tu jer sam eto imala potrebu nakon nemogućnosti disanja ili ti osjećaja da te osjećam koji me ubiti najviše pogodio jer si se bar na tih par minuta vratio i vjerovatno pomislio na mene, ma mislimoprosti zbog maila alisad ču morat sstisnut send i poslati ti ga ma kaj god ti mislioo meni , ali eto danas je to moje čudo i želja za događajem se obistinila čak mogu priznati bez ustručavanja da je ovaj tvoj mail moj najljepši događaj ovog dan.......................................... |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Ožujak 2009 (2) Prosinac 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (9) Siječanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Smisao života - dio drugi |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||