srijeda, 19.07.2006.

eh... braco moj...

hej, svima... kako ste vi meni danas? evo ja super, manje vise, nisam nista spavala... nocas oko 4 dosla policija na vrata... ali prvo vam moram malo objasnit moju zivotnu situaciju, ovako: prije sam zivjela u italiji u Sanremu (mozda ga znate zbog onog festivala), uglavnom to je grad sa otprilike 57000 stanovnika prakticki na granici s francuskom, tamo mi zive roditelji, a ja sam se preselila u rijeku gdje mi zivi brat (imamo rezlicitog tatu, njegov je iz rijeke)... tako da ja i on uzivamo sami u stanu... on se doselio ovdje jer mu tata nije bio dobro (nazalost, tata mu je umro prije skoro godinu dana), a ja sam dosla za njim... sad ste manje vise upoznati sa situacijom...
znaci ja zivim sama a bratom a starci su mi na drugom kraju svijeta... tako da se brinemo jedan o drugome... i tako meni nocas u 4 zvoni netko na vrata, odmah sam znala da se nesto dogodilo... vidjela da nema kljuca u bravi i da mi se brat nije vratio s posla, radi ko konobar u jednom pubu/nocnom klubu/kaficu, pa radi do kasno... pogledam ja ko to zvoni... pao mi mrak na oci kad sam vidjela policiju... u roku sekunde sam im otvorila... pitali su me ako sam ja sestra od *** i rekli mi da moram s njima u postaju... nisu mi htjeli rec sta se dogodilo... dodem ja na policijsku i vidim brata kako sjedi tamo sav krvav i pretucen... pitam ga sta je bilo a on meni "nista, potukao sam se"... ma super, decko od 25 godina se tako mlati... pitala sam ga s kim a on meni sa Markom (Marko je moj bivsi, onaj iz prijasnjeg posta)... ja ga pitam dal s tim markom a on "da"... Marko zivi u Sanremu i nemam pojma sta radi ovdje... iz rijeke je ali su njegovi zbog posla tamo... kaze meni braco "Marko se doselio ovdje i dosao je kod mene na posao i trazi nasu adresu i tvoj broj mobitela"... i pitam ga sta je bilo... a on "a nista reko sam mu da mu nemogu sad nista davat jer radim a i da moram tebe pitat ako mu mogu dat tvoj broj, i uglavnom trcao on zamnom po kaficu sve dok ga Srđan (izbacivac) nije ulovio i poceli su se mlatit... pokusao sam ih odvojit i na kraju su mi slomili nos i natuko sam rebra"... ma super... da bi na kraju doznala da je Marko 5 minuta prije nego sto sam dosla otisao u bolnicu da ga "zakrpaju"... bogte koja noc...
tako da brat mi doma lezi... jer u ovakvom stanju nemoze radit ni posluzivat goste...
Marko ko zna gdje je... nemam njegov broj ni adresu i cisto sumnjam da ce opet uci u kafic...
a Srđan je dobio otkaz tako da i on sad tu lezi kod nas i on i moj brat se zajebavaju a nemogu se ni smijat koliko ih sve boli...
a ja... e ja... da ja na kraju moram sve to trpit... i umirat od straha kad mi brat ne dolazi s posla i kad mi policija dolazi na vrata u 4 ujutro...

ljudi idem ja skuhat nesto za ovu dvojicu... jer ovaj ima slomljena rebra i nos i uganut zglob... o ovaj drugi ima slomljena 2 prsta na ruci...

koji ludaci oko mene... ali ja sam dobra i sve cu to trpit... ali jos kratko...

Vanna: Ispod istog neba