Takvu klimu još sam jedino iskusila u Andama (valjda je razlog tomu blizina Pirineja), preko dana je tako jako sunce da sam ja odmah drugi dan bila kao indijanac (izgorjelo mi je lice, osobito nos, desna ruka i pazite ovo...koža glave na razdjeljku), a jutra i noći su izrazito hladna, skoro za zimsku jaknu.
Dakle, danju je nekakvo pokrivalo za glavu nužno, a naveče topla odjeća.
Inače, kažu da tamo jako često pada kiša, ali smo mi imali tu sreću da je pala tek onaj dan kad smo išli doma, tako da smo stalno imali odlično vrijeme.
U hotelu s 4 zvjezdice dobit ćete sljedeće:
1. penjanje na 5 kat pješice (jer postoji samo jedan lift koji je užasno spor i stalno zauzet) – dobra strana, odlični mišići na nogama i poboljšana kondicija;
2. jedan pribor za jelo za sva jela koja jedete (nema mijenjanja pribora nakon predjela, nježno ga spuste s tanjura na stol i tu vas čeka dok ne dođe npr. glavno jelo) – dobra strana, za desert ipak dobijete drugi pribor;
3. mogućnost dobivanja gore spomenutog pribora za jelo u glavu jer su konobari vrlo spretni! – dobra strana toga, mladi su i jako simpatični i slatko se nasmiju nakon što im pola toga popada po vama;
4. hrane na broj i ni makac tamo amo – dobra strana, ljepša linija;
5. sobe međusobno povezane vratima te BEZ IKAKVE zvučne izolacije, tako kad zvoni mobitel u jednoj sobi, svi u barem tri susjedne gledaju čiji zvoni, čuješ susjedovo hrkanje, razgovor, prdenje, tv i sve ostalo kao da je u tvojoj sobi – dobra strana, nema dobre strane;
6. dva recepcionera od koji jedan natuca engleski, talijanski i španjolski, a drugi govori samo i isključivo francuski – dobra strana, obnavljanje vlastitog znanja i natucanja pojedinih stranih jezika...
Ma mogla bih još, ali ne ću iz principa, meni je bilo lijepo.
Oni koji su prigovarali trošili su vrijeme na suvišne stvari.
Ono što sam željela reći je da smo mi za sve njih Europa, a ne oni za nas, ali to tek trebaju naši ljudi shvatiti.
I ako mi nakon svega još neki stranac izjavi kako mu je skupo u Hrvatskoj osobno ću mu nabiti vritnjak jedinim špic papkom (onim žutim) u mojoj bogatoj kolekciji obuće.
Mogu na kraju zaključiti da unatoč lošoj turističkoj ponudi svima onima koji su vjernici i koji imaju želju otići u Lourdes to svakako preporučam jer je poseban osjećaj, a osobito ako imate priliku učiniti to ovako kao ja, na vojnom hodočašću.
Za oproštaj s Lourdesom evo još poneka slikica.
Bircuz zvani Ivana Arška (ilitiga orleanska) na samoj obali (brze i hladne, planinske) rijeke Gave koja ide kroz Lourdes
Detalj iz kafića u kojem se okuplja najviše naših ljudi, Iraca i Španjolaca, nalazi se na strateškom mjestu, odmah nasuprot ovog na gornjoj slici
Na povratku iz Lourdesa svratili smo još u Nice iliti Nicu kojom nisam nimalo impresionirana, zaključih da je to sve samo dobro razvikano.
Toliko da nisam napravila nijednu sliku Nice, osim par detalja iz crkve Sv. Ivana Bosca koja mi je bila jako zanimljiva.
Ostatak smućkaj pa prolij.
Malo drugačiji pogled kroz prozor
Igra svjetlosti
Ali zato mi se Padova je svidjela. I to prilično.
Jako lijep grad.
Žao mi je samo što se nismo zadržali malo duže, no takva je bila prilika.
Padova – malo mi je ova dizalica pokvarila dojam, al' valjda i oni imaju nekog Bandića na vlasti
Naravno ako idete u Padovu ne možete ne posjetiti crkvu jednog od najpoznatijih i najpopularnijih svetaca, Sv. Antuna Padovanskog, u kojoj se čuvaju relikvije s njegovim jezikom, glasnicama i zubalom.
Bazilika Sv. Ante Padovanskog
Još malo Padove – glavni trg
Padova – detalj
Padova ima još jednog svetca, koji je zapravo i naš jer je bio Hrvat – Sv. Leopolda Mandića, a može se posjetiti i njegova crkva i samostan u kojem je živio i djelovao.
U Padovi također živi i radi naša poznata liječnica Nela Sršen koja se izborila (tj. uspjela prikupiti novce) za osnivanje Hrvatske kuće u Padovi u kojoj bi boravili naši ljudi dok su tamo na liječenju.
A imaju i neke čudnovate tramvaje koji voze po samo jednoj tračnici.
I tako, uz neke manje peripetije (gubljenje putnika na stajalištima, zastoja u Sloveniji i sl.) vratišmo se sretno doma, na isto mjesto s kojega smo krenuli, a onda svako svojim putem.
Do neke sljedeće prilike...